Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je danas u Kninu na svečanom obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“.
Govor Predsjednika Republike prenosimo u cijelosti.
„Hrvatski branitelji, obitelji palih hrvatskih vitezova, hrvatski ratni vojni invalidi, gospodine Predsjedniče Sabora, Predsjedniče Vlade, generale Bariću i svi ostali visoki gosti, svi prisutni,
Republika Hrvatska, dvadeset i devetu godinu zaredom, slavi najvažniju ratnu pobjedu u svojoj suvremenoj povijesti. Slavimo hrabrost i vještinu svojih vojnika koji su nam donijeli slobodu, mir i suverenost, uz trajnu svijest o tome da smo kao nacija zauvijek zaduženi žrtvom muškaraca i žena koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u slamanju neprijateljske armije. To se, naravno, odnosi i na našu braću i sestre iz Bosne i Hercegovine.
„Oluja“, kako je zamišljena i provedena, nije bila moguća bez junačkog sudjelovanja postrojbi Hrvatskog vijeća obrane. Mislim ponajprije na ovladavanje Kupreškom visoravni, planinom Dinarom i prostorom u bosanskohercegovačkom, ovdje bliskom zaleđu Knina, u mjesecima i danima uoči „Oluje“. Te akcije bile su mukotrpno stvaranje pretpostavki za najučinkovitiju opciju oslobađanja okupiranog teritorija ovdje na jugu gdje je sve počelo. To su činjenice koje obvezuju hrvatsku državu čvršće i od inače jasnih ustavnih odredbi.
Slavimo, također, mudrost, odlučnost, pa i potrebnu lukavost političkog vodstva i vojnih zapovjednika koji su strpljivo čekali najbolju zamisao i pravi čas za udarac što je srušio i konačno zadao finalni udarac pobunjeničkoj paradržavi stvorenoj u okrilju Miloševićevog režima i realno pod vlašću Beograda u svim ključnim vitalnim segmentima. Daleko od toga da je bilo sve savršeno, no kad dublje uronimo u koncept vođenja i zapovijedanja u Domovinskom ratu, vidjet ćemo da je jedno od najvažnijih načela bila briga o životima naših vojnika. O životima u početku, malo dobrih ljudi. Jer bilo ih je malo, a kasnije više. To se provlačilo cijelo vrijeme i koliko god svaki gubitak bio velik, tragičan i nenadoknadiv u sebi, o ljudima se brinulo. Naši gubitci su bili u ratnim okolnostima razmjerno podnošljivi i produkt upravo takvog odnosa prema vojsci. Neovisno o političkom ili svjetonazorskom usmjerenju, mi prema tome moramo imati dubok i ljudski i politički respekt.
Završnim oslobodilačkim operacijama prethodile su godine uvježbavanja i naoružavanja u vrlo nepovoljnim međunarodnim okolnostima. Pomoć naših današnjih zapadnih saveznika bila je sporadična. Ništa nam nije darovano ili doneseno na pladnju. Ovo nisu nikakve naknadne žalopojke ili optužbe na bilo čiji račun. Govorim ovo radi povijesne istine, kao i zbog toga da bismo bili svjesni da je samo nama istinski stalo do naše države. Nitko ne zagovara izolacionizam niti je nepovjerljiv prema vrijednostima koje nas svrstavaju u zapadni civilizacijski krug i to nikome ne moramo i ovom prilikom nećemo dokazivati, ali sam svjestan kako funkcionira svijet i čemu nas uče iskustva iz prošlosti. Nitko nam neće pomoći ako sami ne uložimo maksimum energije i pameti u izgradnju bogatije, naprednije i sigurnije države.
Čast svim strateškim partnerstvima i savezništvima, svim međunarodnim organizacijama i asocijacijama kojih smo članovi, ali to je ipak prije svega dobrodošla nadgradnja. Temelj je naša nepokolebljiva vjera u to da Hrvatska ovisi o svojim ljudima i o spremnosti svoga naroda da se žrtvuje za dobrobit naše zemlje. Temelj je naša spremnost da, usprkos razlikama i neslaganjima, stanemo jedni uz druge i da budemo pri ruci jedni drugima u neizvjesnim vremenima, i ne samo u neizvjesnim vremenima, iako ova vremena u kojima danas stojimo jesu neizvjesna vremena. Da nikoga ne ostavimo na vjetrometini. Da nitko ne ostane prepušten sam sebi i bespomoćan.
To je preduvjet naše težnje da nas se poštuje, da se uvažavaju naši stavovi i principi, da se uzimaju u obzir naši specifični interesi, pa kada je u pitanju i Bosna i Hercegovina koja bez Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane ne bi bila slobodna i neprijatelj te 1995. godine ni u kojoj varijanti ne bi bio poražen. Ako svoju sadašnjost i budućnost vežemo previše uz bilo čije pokroviteljstvo, pretvorit ćemo se u sredstvo ostvarivanja tuđih interesa, stanje poznato iz hrvatske povijesti, a naši ljudi u tom scenariju dugoročno mogu biti samo na gubitku. Ničije stvarne ili navodne veze bilo koga od nas s inozemnim centrima moći neće nas usrećiti. Iluzija je da se do općeg boljitka može doći prečicom ili „preko veze“ - ne može.
Budimo skeptični prema svakome tko nas bude uvjeravao da do blagostanja i sigurnosti možemo stići nečijom milošću, mimo zalaganja i preuzimanja odgovornosti za odabir puta kojim ćemo kročiti - samo našeg puta, ne postoje dva ista. Istinska sreća naše domovine neće doći niotkud izvana i ni od koga tko ne razumije naše posebnosti i naš identitet, našu povijest i naš mentalitet.
Operaciju „Oluja“ ne proslavljamo da bismo likovali nad porazom druge strane, nad nedužnim žrtvama, niti nad bilo kojim žrtvama. Suosjećamo s boli svake obitelji koje je izgubila svoje bliske i najbliže. Ne slavimo da bismo provocirali bilo koga ili da bismo prkosili bilo kome. To nas ne zanima. Ne želimo promovirati militarizam i utjerivati ratnički duh u stanovništvo. To je nepotrebno. Mi se ovdje okupljamo i okupljat ćemo se da bismo slavili slobodu i da bismo se podsjećali koliko je krvi, muke, truda i upornosti bilo potrebno da bismo se oduprli pokoravanju. To je prava riječ. Da nikad ne bismo smetnuli s uma kako slobodu ne smijemo mijenjati ni za sva blaga ovoga svijeta. Utoliko, proslava pobjede vrelo je našeg samopouzdanja i naše samosvijesti. Ovo je obnavljanje vjere u to da smo sposobni za najveće pothvate i za najveće dosege kad znamo što su naši interesi i kad ne kalkuliramo oko toga da pružimo najbolje od sebe u očuvanju vrednota koje nas drže zajedno. Držimo se zajedno i ničeg se nemojmo bojati!
Živjeli, živjela naša Hrvatska!“
Osim predsjednika Milanovića na središnjoj svečanosti govorili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, a u ime hrvatskih branitelja obratio se umirovljeni general Slavko Barić.
Prije središnje svečanosti predsjednik Milanović položio je vijenac i zapalio svijeću ispred Spomenika hrvatske pobjede “Oluja 95“. Uz predsjednika Milanovića bili su predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić, načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid, pročelnik Kabineta Predsjednika Republike Bartol Šimunić, savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić, savjetnik Predsjednika Republike nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, pročelnik Vojnog ureda u Kabinetu za obranu i nacionalnu sigurnost brigadni general Ivica Kranjčević, pobočnik Predsjednika Republike brigadir Vlado Čulina i tajnik Vojnog ureda pukovnik Siniša Marić.
Na ceremoniji polaganja vijenaca i paljenja svijeća Predsjedniku Republike i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Republike pridružili su se gradonačelnik Grada Knina Marijo Ćaćić, šibensko-kninski župan Marko Jelić te visoki časnici Hrvatske vojske.
