Stančićev đak, slikar Josip Botteri Dini, retrospektivom posvećenom Maruliću, u Splitu proslavio 60. godina stvaralaštva posvećenog duhovnosti, Splitu, domovini i kulturi Mediterana

Doista je bilo veličanstveno već samo otvorenje retrospektivne izložbe akademskog umjetnika Josipa Botteri Dinija. Njegova umjetnička veličina odražava se u skromnosti, te u pristupu prostranstvu i duhovnoj dubini sakralne umjetnosti i baštini hrvatske kulture. Koliko je samo dubokih misli povijesti, kulture i umjetnosti u nekoliko rečenica izgovorenih na uvodnom nastupu Dinija: „Ovdje na Splitskoj Pjaci, nekadašnjem Trgu Svetoga Lovre, susretao se sa svojim Splićanima i veliki Marko Marulić. Ovu izložbu posvećujem njemu, ocu hrvatske pisane riječi“.

Evo samo dvije rečenice govore za više stoljeća kulture Splita. A na otvaranju izložbe, svijet kulture Splita u ljetnome ugođaju lipanjskoga predvečerja okupilo se mnoštvo na ovoj glasovitoj Pjaci naših mediteranskih urbanih prostora, da razdragano i s ovacijama pozdravi umjetnika svoga grada i vijenca njegovih djela u duhovnim i kulturnim prostorima Dalmacije, Hrvatske, Mediterana, Europe i Svijeta. Predani stvaralački rad umjetnika Dinija u neprekidnom nizu više od 60 godina ovom izložbom u Splitu i proljetnom u Zagrebu odabran i složen je u retrospektivu splitskog umjetnika. Brižljivo odabran prostor srednjovjekovnih palača Stare gradske vijećnice, koja otvara ulazak u prve prostore života do tada rimskog grada, s palačom Milesi na trgu Marka Marulića (nekadašnjem Voćnom trgu sa šaljivim zgodama iz „Velog mista“) prvog ovogodišnjeg ljetnog mjeseca ugostile su preglednu izložbu s oko 150 umjetničkih djela Josipa Botteri Dinija, od njegovih početaka stvaranja još iz studentskih dana, pa do još uvijek vrlo aktivne današnjice.

Dini tu činjenicu potvrđuje riječima: „Umjetnički poziv sam osjetio već u ranoj mladosti i potpuno sam mu podredio sve moje snage. Uvijek bih ponovio isti životni pothvat“.

Kao umjetnik Dini doista živi umjetnost. Ne može ni zamisliti drukčiji život. To nas potiče da gledajući njegove slike uranjamo u dubine stvaranja. On iskreno i otvoreno govori o svom umjetničkom stvaranju do danas: “ Nakon svih djela ostvarenih u duši se poput bljeskova javljaju nove ideje“. Nisu to neke načelne ideje u oblacima, već u samom nastajanju govore umjetniku o svom sadržaju, koji je bitan za stvaranje djela: “Sadržaj jest pokretač kreativnih snaga, koje ga prihvaćaju i ostvaruju u samoći, daleko od profanih kolotečina svakodnevlja„ Iz svojega bogatog i plodnog iskustva Botteri konkretno govori o standardu, koji je želio stalno ostvarivati i poželjeti svim drugim umjetnicima: „Umjetnik mora imati svoj atelje, gdje u miru može komunicirati s tajnom stvaranja novog djela“. Iz razgovora s umjetnikom mogli smo zaključiti da mu nikada nije bilo dovoljno potpune samoće, iako će svojim riječima reći i radom potvrditi da mu mobitel nije alat u stvaranju.

Dvije izložbe o istoj temi Retrospektive jednog umjetnika imaju slične sadržaje, ali su vrlo različite u ambijentima postavljanja. Zagrebačka izložba u središnjoj hrvatskoj nacionalnoj galeriji Klovićevi Dvori na Gornjem gradu, a splitsko predstavljanje u gradskoj galeriji Stare Gradske Vijećnice uz rub zidina i jednih od troje vrata ulaza u Dioklecijanovu palaču. Prvi ambijent se od Kaptola s katedralom diže do Sljemena, a drugi se od zvonika katedrale Svetog Duje i brdovitog parka i poluotoka Marjan spušta prema moru i za umjetnika Dinija pristaje u starom ribarskom lokalitetu okupljanja Matejuški.

Upravo na tom prostoru malih brodica i osluškivanja ribarskih vedrih razgovora između ove dvije izložbe prostrujao je jednog dana vjetrić mladih splitskih umjetnika, koji su na svojim štafelajima, na mjestima pristajanja i počivanja brodica ribarica oslikali Matejušku, splitsku Rivu s palmama, palačom lučke kapetanije i dalekom planinom Mosor. A među njima sa svojim kistom bio je i profesor umjetnik Josip Botteri Dini. Bilo je to u sklopu manifestacije: „Umjetnost na otvorenom-Art in the Heart of Adriatic“ (Umjetnost u srcu Jadrana) održane zaslugom Turističke zajednice Splitsko-Dalmatinske županije i Hrvatske udruge likovnih umjetnika, naravno s ciljem afirmacije hrvatske likovne umjetnosti u turizmu. To je i mjesto bivanja i brojnih susreta splitskog novinara i publicista Miljenka Smoje, koji je vjerno prikazivao ove ambijente drevnog Splita u TV serijama „Veloga i Maloga mista“.

foto -Dini pred izložbu u Klovićevim dvorima - Izvor Galerija klovćevi dvori

Toga petka bilo je divno gledati nastajanje veduta splitske Rive iz očiju ribarske Matejuške, sve u slikovitim kontrastnim mediteranskim bojama. U krugu ovih mladih početnika umjetnosti susreli smo i splitskog umjetnika Dinija. Uz sliku u nastajanju prizora Matejuške i Splita vidi se i kist umjetnika, koji putuje nevidljivim umjetničkim stazama iz njegove zamisli. Kao student još on je dolazio na Matejušku i slikao prizore Splita (slično je činio njegov stric Josip Jozo Botteri u slikanju Makarskih noći) i evo kako sada povezuje prva i sadašnja slikanja: „Ovdje sam se ponovno našao nakon šezdesetak godina, sjećajući se, gdje sam prvi put sjedio i pastelnim bojama slikao temu, koja se nalazi ispred nas, ali ovaj put sam zbog praktičnosti odabrao tehniku akrila na platnu“.
Autor, kustos i izvedba likovnog postava izložbe je u osobi uglednog hrvatskog poznavatelja umjetnosti, profesora povijesti umjetnosti Stanka Špoljarića, koji je napisao predgovore katalozima, opremio ih tekstovima i na otvaranjima imao stručne govore o Retrospektivi umjetničkog stvaranja Josipa Botteri Dinija.

U razgovoru sa Špoljarićem saznali smo da je ovo otvorenje izložbe Splitu i Dalmaciji bio za njega poseban doživljaj. To se dobrano osjetilo i u nadahnutom temperamentnom govoru kustosa Špoljarića.

Evo riječi s kojima sublimirajući umjetničko stvaranje Špoljarić jasno ističe prioritete umjetnika Dinija: „Duhovnost, ljepota,duboka poruka, neodvojive su sastavnice slikarskih ostvarenja Josipa Botteri Dinija, sadržane u svim dionicama impresivnog opusa“. Špoljarić opisuje Dinija kao „umjetnika intrigantnog stvaralačkog puta, koji i danas, nakon šezdesetak kreativnih godina, nije umirovio svoj kist i paletu, te dalje slikarski dojmljivo fascinira vitalnošću izraza“.

U traženju usporedbi vitalnosti umjetnika, Špoljarić se sjeća glasovite rečenice ̧hrvatskog pjesnika Jure Kaštelana, da „umjetnost nema godine, ona je mladost svijeta“ i tvrdi s razlogom da je Botteri Dini „te misli upotpunio, jer je već u svojoj mladosti, tek građenim iskustvom, stvarao umjetnički zrela djela“. Međutim treba reći, da je Josipa još u gimnazijskim danima zahvatila umjetnička bujica misli i praktičnih radova u slikama, tako da je to građenje iskustava kod Dinija bilo jako dinamičko i prilično sveobuhvatno, čak u povezivanju tekstova, glazbe, pjevanja i molitve. Josip često kaže da je „pravi smisao umjetnosti u činjenici prenašanja zbivanja i vlastitih pogleda u sliku“.Slika ili njegovo djelo sve govori kod Dinija i čak postaje više od toga, ako još jednom istaknemo u ovom kontekstu: „Moja slika je moja molitva“! Špoljarić u traženju određivanja karaktera i najvrjednijih osobina Dinija gledao je pozorno i duboko njegove slike, jer drugačije ne bi mogao ovo reći; „Dini je osoba življenja vjere, ljubavi za Domovinu, poznavanja hrvatskog kulturnog nasljeđa“, i zatim zaključiti o umjetniku da, „brojni motivi njegovog opusa izrastaju iz snage duhovnog vrela“.

Otvorenje u Splitu

Umjetnik Dini ne želi izbjeći svoju privrženost sakralnoj tematici ili što on zna reći, u izvornom stvarno smislu privrženost Istini, kao hodočasnika na tom putu. Potvrda toj sakralnoj tematici jest veliki broj vitraja i mozaika velebnih veličina formata pretežito u crkvenim prostorima Hrvatske i Svijeta. I o toj činjenici govori Špoljarić kao o “posebnoj vrijednosnoj plodnosti“ u širim geografskim relacijama. U djelima Dinija vrlo česti su motivi iz Biblije u vidu odgovora umjetnosti na biblijske poruke iz autorskog pristupa u odnosu prema vjeri o čemu sam umjetnik kaže: „Odrastao sam u ozračju kršćanske vjere, kulture i tradicije, a s prvom zrelosti doživio sam Evanđelje i Krista“. Njegov prvi vjeroučitelj bio je otac, pape Ante Botteri, u brojnoj i skromnoj obitelji, gdje se živjelo od jaslica do jaslica u očekivanju novog Božića. Teško, vrlo teško je izdvojiti nekoliko „udarnih“ slika. To je i, kako umjetnik kaže u samom gledatelju. Eto ja mogu i želim izdvojiti dvije, one s motivima Božića – „Mir na zemlji ljudima dobre volje(hrv) i „Evo čovjeka“ (Ecce homo)
Prva o Božiću govori sve, od djece pastira do čuvara obitelji Svetog Josipa i to sve u preciznim proporcijama, skladu svega. Josip je diplomirao kod Varaždinca Miljenka Stančića i ostali su dugo prijatelji, a profesor mu je tu dao poticaj, kako ja doživljavam i druga „Ecce homo“ u jednoj slici svjedoči o svim mukama križnog puta, svim bolima spasitelja, ali iz nje izrasta spasonosni dan Uskrsnuća.
Jedna mala digresija kada je riječ o sakralnoj umjetnosti. Josip danas kaže da je onda bio skoro odbačen u tim teškim vremenima. Nerado komentira, samo odbaci rukom, kao da bi im rekao oprosti im Bože. Jedan od takvih je doslovce objavio za Dinija da je on: „pasionirani crkveni dizajner“(1986.godine). O ovakvim i sličnim neprijatnostima Josip nerado govori. Da ima itekako svjetla oko ove umjetnosti govori prijem mnoštva na splitskoj pjaci kod otvaranja izložbe Retrospektive Josipa Botteri Dinija.

Uz Pariz i Veneciju, grad Split je najčešći gradski motiv Dinija. Ipak Split je umjetniku nešto posebno, od prve pričesti do vjenčanja u prostorima Ivana Meštrovića i naravno u najvećem broju motiva grada Splita u više povijesnih faza, od Dioklecijana do danas.
Punim srcem i dušom i saznanjem svih velikih umjetničkih djela po Dalmaciji mnoštvu se jasno i glasno obratio župan Splitsko-Dalmatinske županije Blaženko Boban:
„Mnoštvo ljudi je okupljeno ovdje večeras, a imaju i razloga, jer ovo je podneblje, koje rađa velike umjetnike. Ono što Josip Botteri Dini poklanja hrvatskom narodu zaslužilo je i ovaj prostor i sve vas ovdje na splitskoj Pjaci. Mnogo nam znači uloga umjetnika Dinija kroz njegov umjetnički rad, kroz služenje vjeri i hrvatskome narodu. Moram zahvaliti obitelji Botteri i svim umjetnicima, koji su sudjelovali u likovnoj koloniji i izložbi u Zagrebu povodom Svetoga Jeronima.

Nema mjesta u Dalmaciji, bilo kroz crkvene vitraje, mozaike i slike, gdje Botteri nije ostvario svoj rukopis s umjetničkim djelom. Njegova „Oda Dalmaciji“ kroz kist već godinama krasi Splitsko-Dalmatinsku županiju“, a u svakom segmentu te slike prezentirani su gradovi Dalmacije. Hvala umjetniku Diniju što u nama kroz svoja djela budi predivne osjećaje“, ganutljivo je završio svoj pozdravni govor župan Blaženko Boban pozdravljen vedrim i glasnim ovacijama lipanjske večeri na Splitskoj Pjaci.

Mnoštvo je šetnjom galerijama Stare Gradske Vijećnice i obližnje Palače Milesi bilo još bliže njegovim djelima i riječima, uz pratnju ravnateljice Vesne Bulić Baketić, kćerke Dinija akademske slikarice Ane Marije i unuke Estere, također Akademske slikarice, koje su u više navrata vodile kroz razgledanje ove izložbe u lipnju i srpnju.
U Karlovcu u nacionalnom svetištu Svetoga Josipa u ovoj godini završava se najveći mozaik u hrvatskim crkvama djelo Josipa Botteri Dinija, pa ćemo to djelo i druge zanimljive novosti u svetištu prikazati u posebnoj reportaži.