Predstava Kralj Lear u produkciji HNK Varaždin, premijerno izvedena 28. ožujka potvrđuje kontinuitet visoke umjetničke razine ansambla i redateljske promišljenosti. Prevoditeljski rad Antuna Šoljana i dalje se pokazuje kao čvrst temelj izvedbe, zadržavajući Shakespeareovu slojevitost, ali i jasnoću koja omogućuje suvremeno čitanje.
Redatelj Ivan Plazibat vješto upravlja velikim ansamblom, gradeći predstavu koja je ritmički precizna i emocionalno snažna. Njegova režija ne pribjegava suvišnim efektima, nego naglasak stavlja na odnose među likovima i unutarnje lomove, čime dodatno ističe univerzalnost Shakespeareova teksta. Scenografija Davora Molnara nenametljiva je, ali funkcionalna, stvarajući prostor koji podržava radnju bez odvlačenja pozornosti, dok kostimografija Petre Pavičić uspješno spaja vremensku ukorijenjenost i suvremeni izraz. Glazba Nevena Glušica diskretno prati emocionalne prijelaze, a oblikovanje svjetla Vesne Kolarec dodatno naglašava atmosferu rasapa i unutarnjeg mraka.
U središtu predstave nalazi se iznimna izvedba Ljubomira Kerekeša u ulozi Leara. Njegova interpretacija prolazi kroz širok raspon emocija – od oholosti i autoriteta do potpune slomljenosti, grižnje savjesti i ludila – s impresivnom gradacijom koja lik čini duboko ljudskim i potresnim. Ova uloga, u trenutku njegove 120. premijere, djeluje kao vrhunac karijere i potvrda da se glumačka veličina doista gradi cijelim životom.
Posebno se ističe Dea Presečki koja u dvostrukoj ulozi Cordelije i Lude pokazuje izniman raspon i scensku inteligenciju, donoseći nježnost i ironiju kao kontrapunkt Learovoj tragediji. Hana Hegedušić kao Goneril ostaje dosljedna i precizna, dok Tea Harčević kao Regan, unatoč pripadnosti mlađoj generaciji, donosi zrelu i uvjerljivu interpretaciju. Marinko Leš u ulozi Glostera snažno utjelovljuje paralelnu tragediju, dok Lovro Rimac kao Edmund pokazuje prirodnu scensku prisutnost i uvjerljivost manipulativnog karaktera. Izrstan Karlo Mrkša (Edgar) i Sunčana Zelenika Konjević (Kent) dodatno učvršćuju ansambl svojom sigurnošću i iskustvom.
Shakespeareova drama, u ovoj inscenaciji dolazi do izražaja kao brutalno iskrena studija moći, obitelji i ljudske slabosti. Learova odluka o podjeli kraljevstva pokreće niz događaja koji razaraju ne samo obiteljske odnose nego i politički poredak. Upravo u toj dvostrukoj perspektivi – intimnoj i političkoj – leži snaga predstave. Ona jasno pokazuje koliko su vlast i stabilnost krhki kada ih zamijene sujeta, manipulacija i pogrešne procjene.
Ova varaždinska produkcija uspijeva zadržati autentičnost vremena, a istovremeno nudi suvremeno čitanje koje ne gubi na snazi. Predstava djeluje kao ogledalo današnjice, podsjećajući da raspad ne počinje nužno nasiljem, nego pogrešnim odlukama i narušenim odnosima povjerenja.
Zaključno, riječ je o još jednoj iznimno uspjeloj predstavi HNK Varaždin – snažnoj, promišljenoj i glumački impresivnoj, koja potvrđuje da „Kralj Lear“ ostaje jedno od najprisutnijih i najmoćnijih djela europske dramske književnosti i danas.