Iz ciklusa varaždinskih legendi objavljujemo priču Tomislava Ribića Medaljon Margarete Kos koja je objavljena u Varaždinskom književnom zborniku a radnja se događa 1600. godine pred Martinje.
MEDALJON MARGARETE KOS
Početkom jeseni 1600. godine Varaždin je pogodila strašna kuga. Harala je mjesecima. Na Martinje se trebao izabrati novi Senat ali su mnogi prisežnici umrli pa su se morali raspisati novi izbori. Na tri oboljela, dva su umrla. Stanovnici su se pozatvarali u kuće, kako bi se zaštitili. Zavladala je panika. Ravnatelj gradske pučke škole Martin Kos sakrio je suprugu Margaretu i trogodišnju kćerku u podrum koji se nalazio ispod kuhinje u stražnjem dijelu kuće kako bi ih spasio od kuge. Podrum je u stvari bila zemunica ispod kuće u kojoj se držala hrana, zagušljiva i mračna prostorija u koju se silazilo ljestvama a dio poda služio je kao poklopac. Martin je preko poklopca stavio veliku drvenu škrinju, tako da nitko nije vidio ulaz u podrum. Nikoga nije puštao u taj dio kuće kako ne bi donio zarazu. Nekoliko puta dnevno Martin bi pomicao tešku škrinju i donosio hranu supruzi i kćeri. Martin se čuvao kuge. Bio je za ono vrijeme učen čovjek, ali nije se mogao čuvati i bande raubera koja je iskoristila kugu i pljačkala po kućama. Rauberi su ga zatekli na spavanju i ubili udarcem po glavi te ispreturali kuću. Supruga i kćerka ostale su zatočene u podrumu bez hrane i vode. Nitko ih nije čuo. Umrle su od gladi i žeđi.
Kuća u kojoj su živjeli izgorjela je u velikom požaru 25.travnja 1776.g. Građani su se zaklinjali da čuju glas žene i djeteta kako dozivaju u pomoć. Poslije požara na temeljima stare kuće novu je izgradio varaždinski trgovac Danijel Jacominy. U prizemlju je bila smještena trgovina prekooceanske robe, čajeva i mirodija. Iznad ulaza izrađen je medaljon koji još i danas postoji. Trgovac je htio dati u medaljon naslikati sliku Svete Barbare koja bi čuvala kuću od požara i kuge koji su u posljednjih stotinjak godina tri puta poharali grad. No kada je pozvao gradskog slikara u praznom medaljonu se pojavila slika pokojne vlasnice kuće Margarete s kćerkom u naručju. Trgovac je odlučio da medaljon ostavi neoslikan, kakav je i danas. Za tmurnih jesenjih dana, s maglom koja se dovuče s Drave, u medaljonu se ukaže lik nesretne Margarete i njene kćeri. Ponekad poneki prolaznik ostavi cvijet margarete na teškim drvenim vratima kuće kao sjećanje na nesretnu ženu i njenu kćerku.
Autor slike: Darko Gorenak