Subota
Subotom rastu svodovi pod kojima zamišljamo svijet. Sada je ravnoteža jača pa je i saučešće i prema samoći i prema životu jasnije. Svugdje je jesen, pod zubatim suncem bića sačinjena od stihova i libida, zeleni obronak je poput visoke plime, tih i svijetlo uzvišen. A bolest skriva ljepotu. Odvaja dušu namećući profanost. Želi da se sve istroši u nekom nerješivom fragmentu i nestane. Nije uopće važno što tu razumijemo jer ničega nema u prazninama. Spavaš i sanjaš rasvijetljeni grad. Kasnije ćeš možda zapisati da je bio napravljen od historije simbola i da se izgubio u povijesti. Istoj gdje će nestati i ova subota još do kraja neotkrivena, isto kao i ljubav još nepotrošena...
Marijan Grakalić
