Jeremy Nutzman, pod znanim pseudonimom Velvet Negroni danas (13.01.) predstavlja svoje najnovije djelo, album “Bulli”, objavljen za kuću 4AD. Stvaran u posebno burnom periodu autorova života koji je uključivao zlouporabu droga, bankovne prijevare i požar u kući, nije iznenađujuće što „Bulli“ predstavlja trenutno stanje uma Velvet Negronija. Na albumu se osjeća nestrpljivost, često izbezumljenost i maničnost, ali s obzirom na period autorova života iz kojega je proizašao, pjesme blistaju pop sjajem, dok fragmentarni zvučni pejzaži spajaju moderne elektronske zvukove s alternativnim rockom, power popom, čak i nježnim R&B-em i spretnim hip-hopom.
Zajedno s albumom, Nutzman predstavlja i vizualni materijal za singl 'Georgia', pjesmu za koju kaže da je "o druženju u Renu, odlascima u meksičke striptiz klubove i traženju droge". Njegove rukom crtane skice animirala je Tiffany Pritchett.
Album je dostupan na digitalnim streaming servisima, CD-u te crnom vinilu na kojem su i četiri ekskluzivne bonus pjesme – 'Beginner', 'Repedo', 'Legal Tender' i 'Over'.
Umjetnik iz Minneapolisa Jeremy Nutzman, kao Velvet Negroni svoj je debitantski projekt „NCOD“ objavio 2017. Bilo je to ime do kojega je došao 2016. godine, nakon takoreći shizofrenog glazbenog perioda i isto tako shizofrenih pseudonima pod kojima je nastupao gdje god je mogao u Minneapolisu i St. Paulu. Na albumu „NCOD“ dostigao je rasprostranjen i neobično lijep zvuk s ogromnom dozom elektronike koja vrvi ambicioznim eksperimentalizmom i iskrenim vokalima, a koji se nije mogao okarakterizirati nekim specifičnim žanrom. Dobiveni zvuk bio je nešto što je, u to vrijeme, Jeremy pripisao svom neobičnom odrastanju: crnac kojeg je usvojila stroga bjelačka evangelistička obitelj, glazbeno odgajan bez pristupa sekularnoj glazbi tijekom svoje mladosti, tako da su njegove reference vezane za popularne žanrove došle puno kasnije. „Odrastao sam bez slobode“, kaže sada, iako je, kako godine odmiču, sve manje siguran u to kakav je utjecaj njegovo djetinjstvo imalo na njegov današnji rad, ili život problematičnog momka, čiji je životni put bio posut drogama, u besplodnom i iscrpljujućem pokušaju da maksimizira svoj kreativni učinak. I u isto vrijeme živio je i nastupao bez vlastitog prostora, gotovo kao klošar.
U svakom slučaju, njegovi jedinstveni zvučni pejzaži doveli su ga do velike publike i velikog broja fanova. Bio je na turneji s Tame Impala, gostovao na pjesmi Bon Ivera, sampleirao ga je Kanye, a 2019. potpisao ugovor sa 4AD za svoj hvaljeni album “Neon Brown“.
Novi album 'Bulli' treperi uglađenim novim intenzitetom nakon relativno burnog životnog perioda. Počeo je koristiti drogu i kako kaže „osjećao sam se kao da sam izgubio sve svoje prijatelje i njihovo poštovanje”. Tijekom pandemije hakiran mu je CashApp, “zbog toga sam dugo bio jebeno paranoičan i ostajao u kući.”
Umjesto da novi album bude stvaran u izoliranosti i usamljenosti, zapravo je napravljen s Hunterom Morleyjem, prijateljem iz prethodnog projekta pod nazivom Pony Bwoy. Par nije samo stvarao glazbu zajedno već su i postali cimeri, a svoj dom pretvorili u studio. Jeremy je bio sretan što je našao producenta koji je bio spreman raditi s njim „jer se jednostavno nisam osjećao dobro u vlastitoj koži”, kaže on.
Pjesme su se formirale, ali tada je nastupila nova katastrofa: požar u kući. Uspjeli su zgrabiti samo svoje laptope. „Smiješno je, jer sam često zamišljao kako bi bilo da se nađem u takvoj situaciji, misleći da ću moći razmišljati racionalno, što zapravo nije bila opcija. Istrčao sam van na snijeg u čarapama, i gledao kako mi kuća gori dok smo čekali vatrogasce.” Ali očigledno, način razmišljanja se promijenio. „Nekako se sve iskrivilo“, kaže on o požaru, „gledajući unazad, moralo je tako biti.”
Rezultat je album za koji Jeremy kaže da “ne čuje sebe” u potpunosti – što ima smisla, s obzirom na teške okolnosti u kojima je stvaran. Mada, kako objašnjava: „Kako god da je bio filtriran, album sam i dalje ja."
'Bulli' blista skoro neprijatnim pop sjajem. Glavni singl 'Sinker' zviždi snažnom pozitivom, bogatom instrumentalizacijom koja je u oštroj suprotnosti s tekstovima (“Wake up and do pills like I’m dying of cancer“) . Pjesma kao 'Pop Song 2' drhti uz klavir i treperave udaraljke, sve na vrhuncu s prepoznatljivim Jeremyjevim vokalom. Ona je pak u kontrastu s intenzivnim, otresitim naletima zvuka kao kod 'Bell Clapper'.
To je ploča koja sadrži nešto anticipativno - ponekad gotovo mahnita i manična, povremeno čak i seksi, i uzbudljiva. 'Bulli' je duboko ostvareni album u kojemu se kovitlaju fragmentarni zvučni pejzaži koji se uvijek guraju naprijed, ka nečemu novom i vitalnom.
