Međimurska kuhinja – priča okusa med dvemi vodami

Međimurje s ponosom čuva svoju bogatu gastronomsku tradiciju, koju jednako vole i domaći i brojni gosti. Oni koji su je jednom doživjeli, rado se vraćaju – jer ovdje se jede srcem, a kušaju se okusi djetinjstva, doma, prirode.

U regiji poznatoj po črnom bučinom ulju, mesu 'z tiblice, pečenom smuđu, međimurskoj gibanici i vrhunskim vinima, više od pedeset restorana, gostionica i seoskih domaćinstava svakodnevno priprema jela po autohtonim i modernim receptima. Sve to čini jedinstveni mozaik okusa koji oduševljava posjetitelje.

Posebno se ističu restorani s oznakom „Međimurski gurman“, koja jamči vrhunsku kvalitetu – od pažljivo osmišljenih jelovnika i vinskih listi, do interijera i usluge. Najvažniji kriterij pritom ostaje ono što je na tanjuru: okus i kvaliteta jela.

Međimurska kuhinja počiva na jednostavnim, ali bogatim namirnicama: suho meso, mlijeko, sir, grah, zelje, krumpir, hajdina kaša. Tu su jela od svinjetine, peradi, divljači i riječnih riba – često pečenih u kukuruznom brašnu. Voli se sir ‘z vrhnjem, domaći kruh i neizostavna međimurska gibanica, složenac okusa koji savršeno opisuje duh regije.

Iako pisani tragovi o kuhinji ovog kraja nedostaju prije 13. stoljeća, zna se da su ovim prostorima prolazili razni narodi – Rimljani, Kelti, Panoni – ostavljajući trag u prehrambenim navikama. Kasnije su utjecaji Beča, Pešte i Venecije dodatno obogatili međimursku trpezu. Povijesno posebno vrijedan dokument je kuharica grofa Nikole Zrinskog iz 17. stoljeća – barokni zapis kulinarskog umijeća čakovečkog dvora.

Danas se međimurska tradicija čuva i kroz projekt „Okusi međimurske tradicije“, koji okuplja ugostitelje i proizvođače s ciljem očuvanja domaćih receptura, lokalnih namirnica i autentičnog doživljaja za gosta. Jela koja nastaju u tim kuhinjama istinski su spoj seoske jednostavnosti i plemićke profinjenosti.

Međimurje je i rodno mjesto dr. Rudolfa Steinera, utemeljitelja biodinamičke poljoprivrede. U njegovom centru u Donjem Kraljevcu promovira se uzgoj hrane u skladu s prirodom, znanošću i duhovnošću – gdje se ne njeguje samo tlo, već i odnos čovjeka s prirodom.

U konačnici, susret s međimurskom kuhinjom nije samo obrok – to je doživljaj. To je povratak korijenima, susret s prirodom, povijesti i ljudima koji s ljubavlju stvaraju okuse koji se pamte.

Što svakako kušati u Međimurju? 

Meso 'z tiblice – tradicionalno svinjsko u vlastitoj masti.

Međimurska gibanica – složeni desert s makom, sirom, jabukama i orasima.

Sir 'z vrhnjem – svježi sir s kiselim vrhnjem.

Sir turoš – fermentirani pikantni sir.

Pečeni smuđ u kukuruznom brašnu – riječna riba s karakterom.

Raca 'z hajdinom kašom – patka s heljdom, svečano jelo.

Sladoled 'z bučinim uljem – inovacija s tradicionalnim aromama.

Črno bučino ulje – neizostavan dodatak jelima i desertima.

Uz jela, preporuča se kušanje lokalnih međimurskih vina, osobito pušipela. 

 Kako odabrati pravo mjesto?

Mala Hiža (Mačkovec): Najprestižniji restoran u regiji, s Michelin preporukom i ocjenom Gault&Millau 15.5/20. Ističe se inovativnim pristupom tradicionalnoj kuhinji i sezonskim jelima poput punjene peradi, sladoleda od buče i poširanih krušaka

lRestoran Terbotz (Železna Gora): Izvrsna kuhinja u povijesnom ambijentu, s jelima poput juhe od buče, rakom, gibanice i “mesa 'z tiblice” te impresivnim pogledom i vinima

Za neponovljivu eleganciju i kulinarsku vrhunskoću: Mala Hiža.

Za rustikalni šarm, domaće specijalitete i ambijent s pogledom: Terbotz.

Za originalna, sezonska jela i intiman boutique doživljaj: Bistro Beška.

Za spoj povijesti, urbane gastronomije i tradicije: Stari Grad.

Za obiteljski izlet u prirodi uz radionice i seosku kuhinju: Međimurski dvori ili Vukov breg.