Održan je drugi »Pjenušavi plešivički doručak u vinogradu«, nakon premijernog izdanja prošle godine, prema ideji Marije Vukelić, direktorice Salona pjenušavih vina Zagreb i domaćina, vlasnika plešivičke vikendice obitelji Košćak, dugogodišnjih »vikendaša« Plešivice, s podrškom grada Jastrebarsko i Turističke zajednice grada Jastrebarskog.
»I ove je godine Pjenušavi doručak Plešivica oduševio goste jedinstvenoga hedonističkoga događaja, organiziranoga za ljubitelje i stalne pratitelje Salona pjenušavih vina Zagreb jer mnogi od njih nisu još bili na Plešivici, nisu poznavali iznimnu kvalitetu plešivičkih pjenušaca i mirnih vina, domaće hrane i ljepote okoliša. Uz stihove poznatoga pjesnika Enesa Kiševića i glazbu DJ-a Cvika, kušanje vina i slasnih zalogaja - posjetitelji su se našli u »nekom drugom svijetu, daleko od svakodnevice ...« . Sretna sam i iznimno zadovoljna jer ovo je događaj koji dugo ostaje u sjećanju i čeka se unaprijed s radošću neko drugo izdanje« rekla je Marija Vukelić, organizatorica Pjenušavog doručka i direktorica Salona pjenušavih vina Zagreb.
Četiri vinarije predstavile su svoja vina: Šember (Lucija Šember), Dvorska vina Šoškić (Leonardo Šoškić), Drago Damir Režek (Damir Režek) i dragi gost iz krašićkog vinogorja - vinarija Šimanović (Željko Šimanović). Događaj je pratila domaća izvorna voda Jana i Jamnica, čaše je osigurao hotel Princess, jagode je osigurala obitelj Gregorić, slasna peciva došla su iz najpoznatije zagrebačke pekarnice Trajković. Na bogatom stolu bila je i zaštićena autohtona rudarska greblica iz pekarnice Nikl i copanjek iz vinarije Režek, domaće salame od divljači iz vinarije Šimanović. Iz Zagorja, kao najava skoroga Pjenušavoga zagorskoga doručka 12.6. došli su gastro pozdravi partnerskoga restorana Rosetine vlasnice Ines Logožar, domaćice prošlogodišnjega prvog zagorskog pjenušavog doručka u vinariji Vuglec – kušale su se izvrsne štrukle, zlevanka, sirevi, čokoladne pjenice i čokoladna torta.
Novost ovogodišnjeg izdanja doručka bila je vođeno sljubljivanje hrane i vina. Prema ideji domaćice Suzane Košćak, na događaju su kuhali studenti gastronomije Aspire: Izabela Andrašić, Adrian Karačić, Filip Poštenik, Bruno, Karić. Jelovnici su se sljubljivali s pjenušcima – nakon obilnoga doručka na kojem su dominirali sirevi i jagode, nastavilo se s netom pečenom domaćom focacciom i tatarskim biftekom koji su budući kuhari spravljali pored gostima – bio je to pravi »cooking show«, a nakon toga iz male tople kuhinje pune originalnih ideja izašla su tri ukusna rižota – prvi sa jabukom i celerom, drugi od šparoga, treći od jagoda! Dodatna radost sljubljivanja bili su domaći kolačići »macarons« s pjenušcima! Zahtjevno, ali ciljano odabrano - žuti kolačići s kremom od limuna bili su par bijelim pjenušcima brut, a roza pjenušci složili su se uz roza kolačiće kiselkaste kreme od jagoda! Macaron kolačiće izradila je studentica gastronomije - Ana Tokić.
Oku je godilo, nepce je slavilo! Vina su se sljubila, zalogaji opčinili, gosti su istinski uživali.
Na neobaveznom, profinjenom druženju dodatna je zanimljivost bilo predstavljanje jednog novog vina svake vinarije tzv. »En primeur Plešivica“. U ovome dijelu programa vinarija Šember predstavila je svoj novi Chardonnay 2020, vina Šoškić - Sauvignon blanc 2020, Vina Drago Damir Režek – Pinot crni 2017, vina Šimanović predstavila su Frankovku 2017. Posebno iznenađenje dana bio je vinjak Šoškić - mnogi nisu znali da ovakav biser postoji na Plešivici, s guštom su ga pijuckali, gospoda su ga »začinila« cigarama, a dame cigarilosima. Kao dodatni začin čudesnoj ladanjskoj atmosferi, nalik provansalskoj, poslužili su starinski rekviziti iz kazališta Komedija kao i stolovi i pribor iz DVD Plešivica.
Oduševljeni gosti, ljubitelji pjenušaca, ali i vinski znalci - sommelieri, enolozi, vinski trgovci, u ugodnim su razgovorima s vinarima upoznavali plešivička vina i birane zalogaje te potencijale raznih oblika turističke ponude Plešivice u kontekstu brendiranja vinske destinacije i cijeloga vinogorja kroz ciljane, manje događaje.
Nakon doručka i predivnoga sunčanoga prijepodneva (usprkos svim oblačnim prognozama), taman kad su se gosti počeli razilaziti, pljusnula je kiša. Idealan trenutak za stihove Enesa Kiševića pod kišobranom, u trenutku kada je vrijeme stalo:
»Igra se zavuče u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Đurđice sitne svima darivah –
svi lice imahu jedno.
Žofiki žurim.
Oči mi guču.
Budimpešta pod kišom
se stidi.
O, kad bi Pariz imao noge,
pješke bi došao da je vidi.« ( Enes Kišević , U Budimpešti)
Fotografije: Julio Frangen
