Tko bi rekao u vrijeme napada Rusije na Ukrajinu, da se ni nakon tisuću dana ratovanja još neće ni na dalekom obzorju vidjeti obrisi mira u ove dvije najveće i napaćene zemlje Europe. Ovih dana govori se o „mogućem početku mirovnih pregovora tijekom ove zime“. To najavljuje poljski predsjednik Donald Tusk, koji će od Nove godine početi šestomjesečnu koordinaciju predsjednika vlada Europske unije, nakon besplodnog i provokativnoga djelovanja mađarskog premijera Viktora Orbana i izražavanja simpatija prema ruskome predsjedniku Putinu, autoru velike agresije na Ukrajinu. Veliki protivnik te agresije jest upravo poljski premijer, kome ovoga četvrtka na razgovore dolazi francuski predsjednik Macron, što će biti jedan u nizu susreta s najbližim saveznicima Ukrajine.
Poljska za vrijeme predsjedavanja Vijeću EU imat će izrazitu prednost u očuvanju europske sigurnosti i mogućnosti razvitka. Iako povratak Donalda Trumpa na čelo SAD, zbog njegovih izjava o dolasku mira u „samo jednom danu“, njegov ponovni povratak na svjetsku političku scenu pun je neizvjesnosti i nevjerica. Možda će to biti nešto slično sudbini izjave i najave Putina, da će Ukrajina biti poražena za tri dana, pa evo već treća godina teškog rata za obje zaraćene strane. Premda kratki susret predsjednika Francuske i Ukrajine s budućim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom može doživjeti sličnu sudbinu, pa ipak ove srijede se pokazalo, da je ovaj trojni sastanak lansirao signale, koji otvaraju put prekidu rata i stvaranju mira kroz pregovore na pravedan način.
Očitih prednosti u startnoj poziciji za početak pregovora nemaju ni Rusija ni Ukrajina. Ruska vojska se vraća iz Sirije poražena, dok Ukrajina upreže sve snage i sposobnosti u pariranju prilično jačim i brojnijim ruskim trupama oko središnjice bojišnice. Rusija osvaja selo po selo, ali ukrajinske snage su još uvijek duboko u ruskoj regiji Kursk. I jedne i druge vojne snage ulažu velike napore u jačanju vatrene odnosno borbene moći. U ratnoj propagandi se ne biraju ni sredstva ni načini pa se hvale s uvođenjem novih učinkovitijih raketa. Činjenice govore, da već nekoliko mjeseci nema odlučnijih i radikalnijih prodora ni ukrajinskim ni ruskim snagama. U takvoj situaciji izgleda da bi mir dobro došao i jednoj i drugoj strani. Poljska želi u tim pokušajima učinkovitih pregovora biti „država, koja će dati ton odlukama koje vode ka miru“. Poljska sada okuplja oko sebe sve potencijalne saveznike, od Velike Britanije do skandinavskih država.
Premijer Tusk ne krije da bi pad Ukrajine predstavljao direktnu opasnost za Poljsku i baltičke države. U četvrtak ispaljene ukrajinske dalekometne rakete prema ciljevima na Azovskom moru zasigurno će izazvati odgovor ruske strane i to vjerojatno na glavni grad Kijev. Istoga dana su Putin i Orban razgovarali o uvjetima ostvarenja mira, što je ukrajinski predsjednik Zelenski ocijenio kao štetno uplitanje Orbana u isključivanja Ukrajine iz pregovora o miru. Takav odnos Orbana prema agresiji Rusije šteti širim interesima Europske unije. Možda će to drugim članicama EU otvoriti oči i okrenuti ih od Orbana prema budućem predsjedatelju(od 1.1.2025.godine) u Vijeću ministara EU Donaldu Tusku.
Ne možemo ne spomenuti činjenicu, da neodlučnost i spore reakcije članica EU u bržoj pomoći Ukrajini sada čini mir u Ukrajini daljim nego što bi to moglo biti, da je jedinstven nastup EU. Konačno i povećane ratne žrtve su ovakvim kasnim potezima prema Ukrajini pokazale, da se politika sigurnosti EU mora brzo i temeljito mijenjati. Nije sve izgubljeno, ali puno duže traje nego bi to bilo kod većega jedinstva zapadnih saveznika u podršci Ukrajini, glavnoj žrtvi ovog rata novoga doba.
