Ruski predsjednik Vladimir Putin ne skriva svoje namjere „ciljeva vojne operacije u Ukrajini“, kako je to ovoga ponedjeljka govorio okupljenim generalima i istaknuo da će „ova godina biti prijelomna u postizanju tih ciljeva“. Puna su mu bila usta hvale da „ruske snage imaju prednost duž cijele fronte i da ubrzano napreduju“ i da su do sada okupirali 189 ukrajinskih mjesta, te da „na bojišnici se ne suočavaju s nedostatkom vojske“. Ipak priznaje, da je veći broj prijavljenih dragovoljaca (??) nego lani zbog visokih plaća i bonusa za vojsku. Kod toga nijednom riječi ne navodi koliki je broj ruskih žrtava u ovom ratu. On kaže da se ove godine prijavilo za frontu 430.000 ljudi, ali ne kaže današnje stanje: poginulih i ranjenih oko 763.510 vojnika na ruskoj strani, a samo danas 1.070 žrtava na ruskoj strani. Uz sve to dodaje, da je 9 % BDP za obranu premalo. Treba reći, da je točan podatak, da su ruske snage ovih dana u uvjetnoj ofenzivi na većem dijelu bojišnice i da se vraćaju vojne snage iz Sirije. I pored te hvale o svojoj vojnoj snazi Rusija je „uvezla“ oko 40 tisuća sjevernokorejskih vojnika i starješina. Ti vojni sastavi iz Sjeverne Koreje pokazali su se neprilagođeni za terenske uvjete u Rusiji i bez poznavanja jezika slabo komunikativni.
Ipak su ovih dana uvedeni u borbu i to s velikim gubitcima odmah na početku. Svakako da do toga ne bi došlo, da su Rusi imali dovoljno vojske za njihove osvajačke namjere. Što je zapravo Rusima sada glavni cilj? Svako jest da se dođe do prekida rata, ali da zadrže osvojeni teritorij Ukrajine, što će se rješavati kroz pregovore. Cilj jedne i druge strane kod pregovora jest da nastupaju sa što jačim pozicijama. Dakle, Rusija želi da do početka pregovora ostvari ili osvoji što veći prostor Ukrajine i oslobodi svoj dio teritorija – regiju Kursk, u koju su u kolovozu prodrle ukrajinske snage. U svemu tome igraće važnu ulogu američki predsjednik Trump.
On je u neformalnome dogovoru sa sadašnjim predsjednikom Bidenom. U tom pogledu je dao pristanak, da se nastavi s poletima dalekometnih američkih raketa zbog ulaska sjeverno korejskih snaga u borbu. U svemu tome ima značajnu ulogu i Europska unija, ali samo ako ostvari neki stupanj veće sloge i suradnje, što će vjerojatno uslijediti odlaskom mađarskog premijera Orbana s položaj koordinatora premijera EU, a to je od Nove godine.
Odlazak njemačkog kancelara Scholza ovoga ponedjeljka neće ni ugroziti ni poboljšati stanje obrane Ukrajine. Scholz do izbora neće dozvoliti uporabu dalekometnih raketa, a SAD će ostati do dolaska Trumpa jedina država, koja će omogućiti raketiranje ruske teritorije. S takvim rješenjem neće biti zadovoljna ni ukrajinska ni ruska strana, pa ostaje upitno koliko će biti realno očekivati početak pregovora o miru. Iz ukrajinskih izvora saznajemo, da nema nikakve šanse ideja Orbana o božićnome primirju. Realnije je očekivati nastavak rata uz veću pomoć zapadnih saveznika Ukrajini. To može pojačati napore ruske strane i dalju eskalaciju sukoba, gdje će možda igrati uloga nekog strategijskog iznenađenja s jedne ili druge zaraćene strane. Ukrajinska strana je ovih dana uspješno izvela nekoliko diverzantskih akcija, na primjer uništavanja skladišta topničkog streljiva u regiji Doneck.
Na raspravi u EU ovoga ponedjeljka došlo je do značajnoga zbližavanja stajališta većine članice oko dalje i to jače podrške obrani Ukrajine. Navodna ofenziva ruskih snaga za sada nije promijenila izjednačene pozicije ruske i ukrajinske strane u ovom ratnom sukobu. Analize stanja odnosa, uzroka i posljedica ovog sukoba razlučile su dva momenta koja moraju uvažavati strane u ovim bilateralnim ili multilateralnim pregovorima o miru. To je činjenica da agresor se mora povući sa svih okupiranih teritorija i zahtjev da se temeljito u pregovorima razmotri i osigura visoki stupanj zaštite nacionalnih manjina u Ukrajini i Rusiji. Za oba navedena momenta mora biti uspostavljeno čvrsto jamstvo međunarodne zajednice.