Često ovdje pišemo o Ukrajini. Sada smo od četvrtka s novim Papom. U prvome obraćanju Rimu i svijetu papa Leon je 8. svibnja osam puta zazvao mir i to svima nama. Ako se udubimo u njegove riječi želje:“da bi ovaj pozdrav mira ušao u vaša srca....svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu“-vidimo koliko su te njegove želje blizu Ukrajini i drugi m današnjim ratnim krajevima svijeta. Vidimo i da su šefovi najvećih država Europe (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Poljska i Ukrajina) i SAD složno (što je prvi put u ovoj ratnoj krizi) ponudile ove subote iz Kijeva prijedlog bezuvjetnog 30-dnevnoga primirja rata u Ukrajini, koje bi trebalo početi u ponedjeljak 12. svibnja. Čak je američki predsjednik Donald Trump kod izražavanja velike časti i čestitanja novom papi Leonu XIV rekao kao i papa, da je sada u svijetu najpotrebniji mir.
Naravno Rusija raketira i dalje i lansira izjavu, da o ovome prijedlogu „moraju razmisliti“, jer da su to sada „novi događaji“. Ako ne bude popuštanja od SAD i skupine voditelja najvećih europskih država možda će Rusija zbog prijetnje novog paketa opsežnih sankcija pristati na primirje i početak pregovora o miru, iako za takav potez ruske strane nema velikih očekivanja.
O tome kako katolička crkva u Ukrajini i predstavnik pape gledaju na sadašnju situaciju nakon izbora pape Leona XIV. prilično saznajemo iz velikog razgovora Apostolskoga nuncija u Ukrajini Visvaldasa Kulbokasa za ukrajinske medije. Dva početna momenta bila su iznenađenje: izbor pape već drugog dana i izbor Roberta Francisa Prevosta za papu, iako nije bio naveden u krugu favorita, ali kako je rekao nuncij: „Za Ukrajince je ključno pitanje, kako će novi papa graditi svoj odnos prema Ukrajini i ruskoj oružanoj agresiji“. Ukrajina je daleko od Rima, a u Rim se slijevaju informacije iz Ukrajine i Rusije.
Može li novi papa kod toga unijeti neku novinu. Nuncij kaže: „To je težak zadatak. Pitanja je ovdje u Ukrajini mnogo. I to treba sve papi reći u posjetima ukrajinskih delegacija. Za posredovanje oko razmjene zarobljenika i vraćanje ukrajinske djece treba čitava ekipa i treba izabrati način, koji najmanje košta, i koja država pruža najprikladnija utočišta. Ovdje u Ukrajini Crkva ne znači samo vjeru, nego i kulturu, pa i način života“. O tome kako izgleda život za veleposlanika Vatikana nuncij kaže: „Kada ideš spavati, ne znaš hoćeš li jutro biti živ, a kada se to jutro u Ukrajini ostvari osjećamo jutro kao dar Boga“. Za apostolskog nuncija djeluje impresivno doživljavati ljude, od kojih su neki i dragovoljci i brane državu i to „razumiju da treba činiti i u situacijama kada nema dovoljno pomoći od drugih država saveznika. Znaju da njihov trud nije dovoljan, a svejedno nastavljaju s vjerom u čovječanstvo“.
Postoji jedan fenomen u Europi. To zapaža i apostolski nuncij. Naime, Europa živi lagodno pred vratima rata u Ukrajini.
Očito je da ne pomaže dovoljno, nego koliko da isprazni neke stare zalihe. Ukrajincima sve dobro dođe, ali prema ogromnoj armiji Rusije to je jako malo. U suštini teško se ostali Europljani uživljavaju u život Ukrajine, ranjene i prilično porušene. Nekako se jednostavno primaju prijedlozi, da se u interesu mira Rusiji prepuste osvojeni teritoriji istoka Ukrajine i poluotok Krim. Takva razmišljanja dolaze i od zemalja, koje su se itekako borile za svaki pedalj svoje zemlje. Nikako da se dozove pamćenje o prošlim ratovima, a ono bi i danas trebalo biti slično, a to je da su agresori morali biti poraženi i ostati bez svojih, najvećim dijelom osvojenih teritorija u prošlosti. Podmetanje nekog problema manjina, da bi se počela agresija već je viđeno i doživljeno u povijesti, na primjer fašističke Njemačke u napadu i osvajanju Sudeta u Češkoj kao uvod u okupaciju te države. Na ovo pitanje lagodnost daleko od fronte, nastavlja se jedno puno opasnije pitanje za cijelu Europu. Kada bi se pitali što će biti s nama ako Rusija osvoji cijelu Ukrajinu i krene dalje na zapad i jug prema nama??
Ivan Botteri
