Da bi odgodio primirje Putin je najavio memorandum o pregovorima, a kada je prošla sedmica i memoranduma nije bilo, Zelenski je Putinu i svijetu rekao svoje: „Rusija nije uspjela pripremiti memorandum. Moskva ismijeva cijeli svijet. Hitna je potreba prekida vatre. Sada je vrijeme za izvršenje pritiska na Rusiju jer svaki dan rata znači izgubljene živote. Zbog toga su neophodne nove sankcije protiv Rusije“, govorio je Zelenski u petak navečer. Iz poteza Rusije je jasno, da je njima najvažnije odgoditi sve što se najavi, da se tako rat može nastaviti. Naprosto Rusija, odnosno sam Putin, igraju se sa Ukrajinom, SAD i svijetom i tako odvraćaju pažnju od onoga što ratni stratezi Rusije pripremaju za prve dane ljeta. Otkrivaju nam to politički i vojni analitičari na ruskoj i ukrajinskoj strani, a posredno i sam Putin sa svojim postupcima zamagljivanja i zavaravanja.
Putin govori o formiranju „ruske tampon zone“. Ukrajinski vojni analitičar Ivan Stupak razotkriva, da je taj potez Putina samo pokušaj „prikrivanja nastavka rata ovakvim izmišljenim terminima“. Ili s drugim riječima „umotavanjem termina rat u novo pakovanje nastavljaju okupiranje Ukrajine i na tom području integriraju osvojene teritorije u teritorij Rusije“. Eto i sam Putin kaže da je „Ruska vojska 22.svibnja počela sa planom stvaranja sigurnosnih tampon zona u blizini granice s Ukrajinom“, što govori o nastavku agresije , a „tampon zone „ bi nastajale na okupiranim područjima do „nove“ granice sa Ukrajinom.
Prave namjere Rusije idu dalje u stvaranje velikoga proširenja na račun puno većih područja Ukrajine. Slučajno nije ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov rekao da treba što prije zaštiti područja gdje se ruski govori u Ukrajini, a u okviru SSSR ruski jezik bio je glavni jezik u Ukrajini. Važan je bio strateški potez Rusije, da se približi SAD, odnosno Trumpu i da ugrozi jedinstvo unutar Europske unije, što im je prilično uspjelo. Za Trumpa mnogi medijski izvjestitelji kažu da je nepredvidljiv, što je točno, ali još točnije jest da se umišlja kako će postati velik ako sa Putinom postigne veliko prijateljstvo.
Trumpu izgleda ne smeta što se Rusija sprema da potpuno, u prvoj fazi, nastoji potpuno pokoriti Ukrajinu. Nova velika agresija, koja se sprema bit će napad u više strategijskih pravaca vrlo brojne, oružano snažne ruske armije. Ukrajinska vojska prati te nove koncentracije ruskih ratnih postrojbi i vatrene udare, koji se pojačavaju na ovim pravcima planiranih proboja i prodora. Kako SAD ne ulaže, kao što je to činio prošle godine, napore u svestranoj vojnoj pomoći Ukrajini, ostaje samo mogućnost puno većeg vojnog angažmana europskih vojski i skidanje nekih ograničenja za uporabu dalekometnoga raketnoga naoružanja velike vatrene moći. Ukrajina sve čini da tako bude, a ima donekle i sreću da su sve vojno najjače vojne sile iz država prijatelja i partnera Ukrajini. Sada je Ukrajina u teškoj situaciji i unatoč visokoj spremnosti i sposobnosti, da sama producira mjesečno više stotima bespilotnih letjelica napadača, može se održati u borbi sa velikom vojnom silom, jedino ako NATO i sve države EU pruže najveću moguću pomoć. To bi bila i velika brana za ambicije i nastojanja Rusije u osvajanju drugih država Europe.
Branko Soban, slovenski publicist i novinar, slovi kao najbolji poznavatelj ruskih prilika, a posebice ratnih neprilika, ima oštro pero kada govori o provjerenim činjenicama. Bio je tek godinu dana dopisnik iz Moskve za središnje slovenske novine „Delo“, kada su ga ruske vlasti istjerale zbog „neprimjernog pisanja o ruskoj politici“. Njegovi komentari o stanju u Rusiji i danas se pomno prate u Sloveniji i na svjetskoj medijskoj pozornici. Soban ove subote u svom naslovu komentara citira riječi Trumpa Putinu : „Vladimir, ti me možeš pozvati kada god želiš“.Iznenađuju se u Kijevu „kako Trump nasjeda Putinu, koji mirovne pregovore pretvara u farsu“, piše Soban i dodaje ilustraciju ponašanja ruske pregovaračke ekipe prošloga tjedna u Carigradu, kada „nisu ni dotaknuli pitanje mira, a voditelj ruske delegacije Vladimir Medinski u svojoj teoriji je poznat po tvrdnji da Ukrajine zapravo nema, nego da je to Antirusija, koju je sagradio zapad“. Medinski odgovara zašto primirje nije prioritet. On tvrdi da „rat i pregovori uvijek idu zajedno“. Ali ni Rusija (SSSR), ni SAD sa saveznicima u Drugom svjetskom ratu nisu pregovarali s agresorom, nego je agresor potpisao kapitulaciju i priznanje poraza u ratu.
Tako sazrijeva jedno teško pitanje: mogu li Europska unija, NATO, Kanada, Velika Britanija i Ukrajina bez pomoći SAD spriječiti osvajačke namjere i dalju agresiju prema Europi? Svestrana pomoć, bez rezerve, primisli i sebičnih računica ostaje jedina brana, koja daje šansu zaustavljanja ruskog agresora u velikom ugrožavanju sigurnosti Europe.
Najava Sergeja Lavrova ove subote, da će „po završenoj opsežnoj razmjeni zarobljenika Ukrajini poslati dokument s ruskim uvjetima za mirovni sporazum“ samo potvrđuje teoriju Medinskog i Putina da se „veliki ne pregovaraju nego naprosto svoje protivnike podređuju“!? Povijest do sada nije takvu ulogu namijenila agresorima!
Ivan Botteri
