Kod službenoga posjeta predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića Ljubljani više smo čuli pitanja nego odgovora, iako su odgovori bili dugi, i međusobno vrlo različiti između dvije prve osobe susjednih prijateljskih država. Iako, prema izjavama predsjednice Slovenije i predsjednika Hrvatske, što je zapisano u naslovu jednih od središnjih slovenskih novina „Predsjednici se nisu bavili neriješenim pitanjima“, upravo ta pitanja bila su u središtu zanimanja domaćih i stranih medija, od koji izdvajamo pitanje neriješene arbitraže o granici Slovenije i Hrvatske, te moguća i vjerojatna rješenja pitanja trajnog mira u ratom pogođenoj Ukrajini.
Treba reći, da nije bila sporna obostrana ocjena o odličnim odnosima i „snažnom partnerstvu, koje temelji na prijateljskim odnosima naših naroda, zajedničkih europskih vrijednosti i tradicionalne tijesne gospodarske suradnje“, kako je rekla Nataša Princ Musar i dodala kod toga značenje slovensko – hrvatskog procesa Brdo-Brijuni, imajući u vidu još veći projekt širenja Europske unije na čitavu našu regiju. Ostaje upitno, kako u tako lijepim i trajnim okvirima suradnje nije moglo biti više mjesta za otvorene i konstruktivne razgovore o spornim i neriješenim pitanjima?
I hrvatske i slovenske novinare je zanimala sudbina rješavanja sporadičnog pitanja arbitraže o međudržavnoj granici. Odgovori nisu dali nadu u skoro približavanje stajališta. Medijski komentar nije uslijedio na riječi predsjednice Pirc Musar, kako je jedino pitanje, koje se postavlja o tome zašto Hrvatska ne izvršava sporazum. Pravnica u ulozi predsjednice Slovenije je rekla, da je stvar pravno zaključena, a pravnik u ulozi predsjednika Hrvatske kako ističe komentator „Dela“, za riječi Milanovića kako navodno Hrvatska smatra da „problem nije u sadržaju presude arbitraže, nego u postupku kako se došlo do presude“.
Nameće se zaključak da je to u biti ipak pravni problem obje strane u paketu, koji bi se trebao rješavati u zajedničkoj skupini pravnika jedne i druge države. Ljubljansko „Delo“ je kao odgovor takvoj „pravnoj nemoći“ spomenulo uspješnu pripremu sporazuma o izgradnji 25 mostova na granici s Hrvatskom (neki su već izgrađeni). Eto tako saznajemo, da je teže usuglasiti pravni postupak „arbitražne odluke koja nema sporni sadržaj„, nego sagraditi na granici više od 20 mostova.
Ako se vratimo praksi stvaranja sporazuma možemo doći do činjenica, koje govore o teškim usklađivanjima sporazuma o granici i zatim propalog parafiranja sporazuma Drnovšek-Račan. Možemo to sve zaboraviti i govoriti i dalje o odličnim odnosima, da su toliko odlični, da nam ništa ne smeta. Ako želimo siguran put, u njemu ne bi trebalo biti prepreka ili zaobilaženja, a to arbitražni sporazum nedvojbeno jest, i prepreka i zaobilazak sigurnog europskog puta dva susjeda.
Dolazimo do najtežeg pitanja razlika između dvoje predsjednika, a to je pitanje Europe i rata u Ukrajini. Već u podnaslovu slovenskoga komentara stoji: „Predsjednikova proruska stajališta“. Evo kako to slovenski komentator opisuje:„Zoran Milanović jest izoliran u Europi, a jedan od razloga za to su njegova proruska stajališta, što posebno smeta njegovim političkim konkurentima u Hrvatskoj“. To je danas još jasnije. Riječi Milanovića da nije sklon „upućivanju mirovnih snaga u Ukrajini u slučaju zaključivanja primirja“, potvrđuje u istom stilu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, da ni Rusija ne prihvaća nikakve strane vojne sile na osvojenom u „ruskom teritoriju“.
U odnosu prema vojnom angažiranju Hrvatske u Ukrajini, prema pisanju slovenskih novina „Milanović je glasan protivnik sudjelovanja Hrvatske u Natovoj misiji vojne pomoći Ukrajini, jer bi se s time ugrozila vlastita državna sigurnost“, dok se Slovenija zalaže Za upućivanje mirovnih snaga u Ukrajinu.
Prema ovim mišljenjima, izraženim u slovenskim medijima i većem dijelu slovenske javnosti, najveće su razlike između Slovenije i ovih izjava Milanovića u pitanju načina završetka rata u Ukrajini:“Zoran Milanović vidi rješenje rata samo u dogovoru između Washingtona i Moskve, kod čega po njemu neće nitko ništa pitati ni Bruxelles ni Kijev“, dočim, kako je rekla predsjednica Slovenije „o miru u Ukrajini ne smije se odlučivati bez Ukrajine i Europe„.
Reakcije - Više pitanja nego odgovora iza posjeta Milanovića Ljubljani
