U prvom krugu glasovanja izabran je većinom glasova 44-godišnji Zoran Stevanović iz Kranja za 17. predsjednika slovenskoga parlamenta. Rošade i interni dogovori preskočili su razne političke analize te već kod jedinoga prijedloga za izbor predsjednika nije bilo dileme da će voditelj stranke Resnica (Istina) biti rješenje koje možda nije idealno. Međutim, ovo je rješenje ipak na vrijeme zaustavilo besplodne rasprave o tome tko je zaslužniji za taj značajan (formalno drugi) položaj u slovenskoj državi, koji nema veći politički utjecaj u djelovanju političkoga vrha Slovenije.
U neutralnom promatranju stvari možemo očekivati određeno osvježenje ili „provjetravanje“ između jednih, koji kao najveću slabost ističu famu o slučajevima korupcije, i onih koji i dalje protežiraju neuspješna državna i paradržavna poduzeća. Možda će se ovim potezom ublažiti ili prizemljiti rasprave o ratnim zaslugama i odgovornostima iz prošlih vremena.
Evo nekoliko glavnih misli i riječi novoizabranoga predsjednika slovenskoga parlamenta: „Pozivam na gradnju mostova, a ne zidova. Ova dvorana nije prostor gdje pobjeđuju pojedinci ili pojedine stranke, nego prostor gdje mora pobjeđivati cijela Slovenija zajedno.“ Iako te riječi mogu zvučati kao parole predsjednika Stevanovića, njegov naglasak da „politika ne smije biti politika isključivanja“ upravo je ono što slovenska politička stvarnost treba – odgovoran pristup koji je lako izreći, a mnogo teže ostvariti.
Potpora zastupnika od 48 mandata predstavlja udobnu većinu (minimum je 46 od ukupno 90 mandata). Njegova izražena želja da se mijenja stil dijaloga, u kojem se pažljivo slušaju argumenti te kroz takvu otvorenost i poštovanje dolazi do općeprihvatljivih rješenja, put je prema pretvaranju snažno podijeljenoga društva u zajednicu u kojoj će upravo zastupnici u parlamentu biti most koji sprječava razdore, nesigurnosti i napetosti. Ipak, to ne obećava mnogo ili, kako kaže sam Stevanović: „Naša je zadaća stvarati uvjete u kojima će ljudi dostojno živjeti.“
Često se u slovenskoj javnosti upozorava da nedostaje ono početno jedinstvo iz vremena stvaranja samostalne države Slovenije, pa Stevanović želi nastojati činiti sve „da se može reći kako smo znali istupiti kada je to bilo najpotrebnije i da ljudi budu uvjereni da politika radi za njih – to je danas moje obećanje koje dajem svima u državi Sloveniji“, rekao je Zoran Stevanović u uvodnom govoru po stupanju na dužnost predsjednika slovenskoga parlamenta ovoga petka poslijepodne.
Sada nastaje prividni vakuum koji će biti ispunjen intenzivnim, ali zatvorenim razgovorima predsjednika parlamentarnih stranaka na poziv predsjednice Republike Nataše Pirc Musar. Predsjednica je već najavila kriterij za imenovanje kandidata za premijera – to je broj potvrđenih suglasnosti zastupnika za prijedlog mandatara, koji mora biti najmanje 46. Spominjala je i drugu mogućnost, a to je sudski istražni postupak o tajnoj operaciji izraelske obavještajne skupine povezan s predsjednikom stranke Janezom Janšom. Pirc Musar je istaknula mogućnost da bi činjenice iz tog slučaja mogle biti prepreka za eventualno kandidiranje Janše za mandatara.
Predsjednica Republike Slovenije treba predložiti parlamentu mandatara za sastav vlade u roku od 30 dana od formiranja novog parlamenta, što se dogodilo ovoga petka. Nije jasna ni pozicija stranke Resnica (Istina), čiji su predstavnici izjavljivali da ne žele sudjelovati u vladi Janeza Janše. Sve su to moguće inačice kandidiranja mandatara, a svakodnevno ćemo svjedočiti novim političkim iskrenjima.
Već sada postoje različite reakcije – od tvrdnji da se već oblikuju konture vlade desnog centra do mogućnosti stvaranja šireg bloka stranaka različitih usmjerenja. Prvi je korak prošao vrlo lako, dok će drugi, oko formiranja vlade, vjerojatno biti znatno teži. Ipak, moguće je i iznenadno postizanje dogovora o većini, uz razna obećanja i ustupke.
Za državu je, međutim, važno da ima svoj parlament, i to je dobar znak stabilnosti Slovenije u ovoj fazi.
Ivan Botteri
