U mjesec dana krvave agresije Rusija nije uspjela slomiti snažan otpor Ukrajinaca na tlu, ali to nastavlja pokušavati iz zraka. I dalje se nemilosrdno, bez biranja ciljeva, granatiraju gradovi. Prema ukrajinskim vlastima, 300-injak osoba poginulo je u bombardiranju kazališta u kojem su sklonište potražile stotine ljudi. No unatoč svemu ukrajinska je vojska u protunapadu i, prema dostupnim informacijama, oslobodila je neke gradove istočno od Kijeva.
Kilometarski red za humanitarnu pomoć u Mariupolju. Nakon što je neprestanim ruskim bombardiranjem doslovce sve sravnjeno sa zemljom, ovu pomoć poslala je Rusija u dio grada koji je pod njezinom kontrolom. Mariupolj je za Ruse tvrd orah. Grad je to koji se još herojski bori i koji se odbio predati. Tjednima nema struje, vode, mnogi su umrli od gladi. Humanitarni koridori za izlazak iz grada nisu sigurni.
- Moj muž imao je dijabetes i nije dobio pomoć na vrijeme. Pao je u komu i umro. Da ju je dobio, bio bi živ. Planiramo otići, ali veoma je teško. Moram barem muža dostojno pokopati. Njegova rodbina je u Rusiji, još ne znaju da je umro. Moja je ovdje u Ukrajini. Teško je, stan više nemamo, izgorio je, kazala je Aleksandra, stanovnica Mariuopolja.
Slušaj, Viktore, znaš li što se događa u Mariupolju? Tim se riječima u još jednom obraćanju ukrajinski predsjednik obratio mađarskom premijeru Orbanu tražeći da se izjasni na čijoj je strani.
- Vi se dvoumite hoćete li uvesti sankcije ili ne. I dvoumite se hoćete li pustiti dostavu oružja ili ne. I hoćete li trgovati s Rusijom ili ne. Nema vremena za oklijevanje. Vrijeme je da se odlučite. Vjerujemo u vas. Trebamo vašu podršku. Vjerujemo u vaš narod, poručio je Volodomir Zelenski, predsjednik Ukrajine.
Harkiv, drugi po veličini ukrajinski grad, i dalje trpi snažne napade.
- Odjednom se na mene počeo rušiti strop! Uzeo sam malo odjeće, izašao i vidio da je sve uništeno. Tamo je bila dvokatnica. Više je nema, rekao je Viktor Nikitiev, stanovnika Harkiva.
U Harkivu je pokopan Boris Romančenko - 96-godišnjak koji je preživio holokaust i tri nacistička koncentracijska logora. Poginuo je tijekom ruskog bombardiranja grada koji nije želio napustiti.
- Nekoliko je puta išao u Njemačku, razgovarao sa studentima. I ovdje u Ukrajini često je bio pozivan, pričao je kakve su se strahote dogodile u Njemačkoj. Ništa se ne zaboravlja, čak ni nakon što je sve izgorjelo i ništa ne ostane. On ne bi mogao otići, a mi ga ne bismo mogli odvesti. Pozivali smo ga da ode, no on se opirao, rekao je Igor Romančenko, sin Borisa Romančenka.
Prazne su ulice Odese koja se priprema za ruske napade. Takozvani Biser Crnog mora poseban je izazov za Rusiju zbog svog povijesnog i kulturnog značenja. Hoće li grad utvrda odoljeti napadima, pitaju se stanovnici.
- Osjećam se loše, strašno je sve ovo što se događa. Ne mogu razumjeti što Ruse na to tjera, kazala je Ruslana Baktajeva, stanovnica Odese.
Irpinj, nedaleko od Kijeva, postao je ključan u bitci za glavni grad. Ukrajinske snage potisnule su ruske trupe, no dok se Rusi povlače, njihovo granatiranje postaje sve snažnije.
- Rusi nemaju borbenu moć, moji ljudi gađaju njihovu opremu, a u Kijevu će ih dočekati naoružani ljudi koji će ih gađati sa svakog prozora i svakih vrata, rekao je Oleg, ukrajinski zapovjednik u Irpinju.
Glavna meta napada - Kijev - odolijeva već mjesec dana.
- U glavnom gradu poginulo je 75 mirnih civila, među njima četvero djece. 37 je ozlijeđenih, 16 djece. Nikoga i ništa nećemo zaboraviti. Nastavljamo borbu i - pobijedit ćemo, poručio je Vitalij Kličko, gradonačelnik Kijeva.
Ukrajinski predsjednik u Kijevu je razgovarao s predsjednicima parlamenata baltičkih država. Ukrajina mnogo očekuje od svih ključnih sastanaka ovih dana u Europi. Svijet svjedoči najvećoj humanitarnoj katastrofi od Drugog svjetskog rata.
IZVOR: HRT