Sveti Otac, papa Lav XIV., javno govori o potrebi mira i isključivanja rata, dok predsjednik SAD-a Donald Trump izravno kritizira takve javne nastupe i riječi Vatikana. Velika je razlika u pristupu ovoj gorućoj temi čovječanstva. Dok papa nastupa kao moralni autoritet svijeta u ime najbrojnije Crkve, Trump se postavlja prema svijetu kao da su moć oružja i interesi jedini pravi put za rješavanje svjetskih kriza.
Tako iz jedne krize upadamo u drugu: iz Ukrajine u Perziju (Iran) i Libanon. Iz obećanja moćnih da jedino tako možemo brzo rješavati svjetske probleme, vidimo da to ipak nije tako. Mnogi se, iz vlastitih interesa, ne protive moćnima, pa se glas pape javlja kao glas vapaja u pustinji, ali se ipak čuje i kod jednih i kod drugih.
Papa je uskrsno vrijeme započeo s nadom da Trump „traži izlaz iz rata na Bliskom istoku i drugdje, kroz smanjivanje nasilja i bombardiranja, što bi moglo doprinijeti smanjenju neprijateljstava“. I kako je to dočekano? Tako da su, primjerice, obje strane u rusko-ukrajinskom sukobu načelno pristale na primirje, ali je Velika uskrsna noć ponovno gorjela u vatri oružja s obje strane. Papa je ponovno osudio rat i pozvao na mir riječima: „Oni koji drže u rukama oružje, neka ga odlože. Oni koji imaju moć započeti ili nastaviti rat, neka izaberu mir – ali ne mir postignut nasiljem, nego dijalogom.“
Papin apel ljudima naviknutima na nasilje glasi: „Nemojte se pomiriti s nasiljem niti prema njemu postati ravnodušni, jer to vodi do smrti tisuća ljudi i teških gospodarskih posljedica.“ Nezadovoljan odjecima i nastavkom nasilja, u uskrsnoj poruci izražava žalost: „Smrt vidimo u nepravdi, nasilju, sebičnosti, nebrizi za siromašne, u uništavanju zemaljskih izvora i teškim ranama svijeta.“
Mali pokušaj prekida rata između SAD-a i Irana papa je, zajedno s mnogim svjetskim političarima, pozdravio kao „znak stvarne nade“, iako ostaje nezadovoljan nepoštivanjem primirja, što je vidljivo i ovoga petka u Libanonu.
Razočaran ponašanjem „velikih“, papa spremno komunicira i s drugim političarima. Tako je krajem prošloga tjedna primio francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na neuobičajeno dug razgovor, izražavajući nadu u dijalog koji, kako su izvijestili iz Vatikana, „može uspostaviti miran suživot na Bliskom istoku i u Libanonu“. Prema Macronovim riječima, njih dvojica „dijele isto uvjerenje da je mir nužan u stanju raskola u svijetu“.
Kako ne zabilježiti i gestu Macrona koji je u Rimu zaustavio svoju pratnju vidjevši starca u boli na stepenicama, uputio mu liječnika i osobno ga ohrabrio – pokazavši kako je ponekad ljudski izaći iz okvira državnog protokola.
Istoga dana papa je na audijenciji katolika iz Bagdada poručio: „Ostanite vjerni svom povijesnom poslanju mira, osobito danas kada svijet potresa apsurdno i neljudsko nasilje.“ Naglasio je i da „Bog ne blagoslivlja sukobe, a pravi kršćani ne stoje uz one koji šire rat“.
Papa gotovo svakodnevno poziva na mir. Tako je prošle subote oštro kritizirao „tirane smrti i uništenja“ te pozvao svjetske vođe da „sjednu za stol dijaloga“. Poručio je: „Dovoljno je bilo častiti sebe i novac! Prava moć neka se pokaže u službi života.“
Zašto papa ne spominje imena političara? Zato što govori svima – i, kako je naglasio, ne boji se nikoga.
U trenutku kada papa kreće u posjet Alžiru, predsjednik Donald Trump oštro ga kritizira nazivajući ga „liberalcem“. Njegove izjave pokazuju izrazitu političku napetost, a papa odgovara bez izravnog imenovanja: „Nisam političar. Moja poruka je uvijek ista – potičem mir.“
Na Trumpove riječi reagirali su i biskupi u SAD-u i Italiji, naglašavajući da papa nije politički akter, nego moralni glas koji poziva na mir, dijalog i dostojanstvo čovjeka.
U raspravu se uključio i potpredsjednik JD Vance, ali su mu biskupi odgovorili podsjećajući na nauk Crkve: rat je dopušten samo u krajnjoj nuždi, a mir ostaje temeljni cilj.
Papa je potom iz Afrike ponovno upozorio na paradoks svijeta: milijarde se troše na oružje, dok nedostaje sredstava za liječenje i obrazovanje.
Unatoč kritikama, papa Lav XIV. ostaje dosljedan u pozivima na mir. Istodobno, svijet svjedoči krhkim pokušajima primirja na Bliskom istoku. Ako se oni pretvore u stvarne mirovne pregovore, bit će to i plod njegova ustrajnog djelovanja.
Ako
