Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 25. studeni kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Taj datum, povijesno gledano, temelji se na danu atentata na tri političke aktivistice iz Dominikanske Republike. 1960. godine dominikanski diktator Rafael Trujillo naredio je atentat na sestre Minervu, Patriu i Mariu Teresu Mirabal, koje su djelovale kao političke aktivistkinje i postale vidljivim simbolom otpora diktatorskom režimu Trujilla. Sestre Mirabal likvidirala je Trujillova tajna policija pri povratku iz zatvora u kojem su bili njihovi muževi. Sve tri sestre su zadavljene, a tijela su pronađena polomljenih kostiju. Vijest o ubojstvu sestara Mirabal šokirala je narod te su postale simbolom nacionalnog otpora, a Ujedinjeni narodi su 1999. godine i službeno potvrdili 25. studeni kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Nasilje nad ženama jedan je od najraširenijih oblika ugrožavanja temeljnih ljudskih prava, no ipak, najveći broj nasilja i dalje ostaje neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći i slično. UN navodi da je polovica svih ubijenih žena stradala od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti.
Nasilje općenito, ali nadasve nasilje nad ženama kao fenomen kojem prečesto svjedočimo, ima razoran utjecaj ne samo na žrtve i obitelji, već i na društvo u cjelini. Obilježavanje ovog dana važno je za senzibiliziranje i edukaciju javnosti te slanje jasne poruke da nasilje nema opravdanja, da se ne smije tolerirati i da ono nije privatna stvar.
Široki spektar aktivnosti u Republici Hrvatskoj, kao i u Varaždinskoj županiji, pokazatelj su želje za stvaranjem okružja u kojem se institucijama vjeruje, nasilje ne tolerira, a počinitelji kažnjavaju. U tom smislu potreban je integrirani pristup politike, državnih i pravosudnih tijela, ali i civilnog društva i medija.
Sloboda od svakog oblika nasilja je pravo, a nasilje nad ženama zlo, o kojem ne smijemo šutjeti, ono je strašno i neprihvatljivo, zaslužuje svaku osudu i kaznu. To je prvorazredno pitanje humanosti i solidarnosti, pokazatelj civilizacijskog razvoja društva, ali i obveza hrvatske države.
Koordinacija za ljudska prava Varaždinske županije
