Poštovani ministre,
Ovo pismo je rezultat osjećaja odgovornosti koju i mi nosimo za to što nam ljudi umiru, iako to ne bi trebali imati, ali barem moralnu odgovornost jer ništa ne možemo poduzeti, osim ukazivati vam na probleme pacijenata s kojima se suočavaju i umiru, nažalost umiru, a ne bi trebali.
Bojimo se da nam se sustav raspao, to nažalost moramo reći.
Do sada smo upozoravali da nam se sustav raspada pred očima, a da se ništa ne poduzima. I da se sustav održava na dobroj volji pojedinaca koji u njemu nezadovoljni rade. Sustav nam više ne funkcionira, gotovo je. Gase se životi.
Svjesni smo da je zdravstvo itekako teško voditi i riješiti nakupljene probleme.. ali zašto uporno odbijate našu pomoć koju vam želimo pružiti potpuno besplatno, volonterski sa međunarodnim znanjem, prava , medicine, forenzike i diplomacije? Zašto?
Povezani smo s cijelim svijetom i ako nas slušaju ministri zdravstva zapadne Europe čijem zdravstvu zavidimo, zašto mislite da vama ne treba pomoć ? Nije sramota pitati za savjet, sramota je praviti da se sve zna, a da pri tom ljudi umiru. Kao što je sramota da pojedini liječnici ne žele napisati da je potrebno pacijente liječiti van hrvatske kada ne znaju kako liječiti, jer ne žele priznati da nešto ne znaju pod cijenu ljudskog života. U pozadini svega je loša komunikacija koja je izvor svih problema, a ne novac, koji je uvijek opravdanje.
Znanje je moć, a dobije se jedino suradnjom i razmjenom iskustva.
Ne znamo ni mi sve, ali znamo barem usporediti stvarno stanje stvari u odnosu onoga na papiru i u odnosu na druge zemlje i u tome možemo pomoći. Vrijeme je konačno za promjenu zakona o zaštiti prava pacijenata gdje će biti zadovoljni pacijenti a i zdravstveni djelatnici, a ne kozmetičke reforme temeljene na političkom partnerstvu i korupciji. Dopustite da vam pomognemo.
Nadamo se da ćete pročitati ovo pismo i javiti se da krenemo odmah sa radom! Za nas kao i za vas trenutno nema mjesta za godišnje odmore!
