Poštovani i dragi Prijatelji!
Pred nama je svetkovina Svih Svetih, kada slavimo našu braću i sestre koji su blagoslovno prešli iz ovoga svijeta muka,nevolje, tame, zla, grijeha, u Očevo svjetlo, radost, mir, oprani u dragocjenoj Kristovoj Krvi od svih svojih grijeha i manjkavosti. Padali su, ali su se dizali, nisu bili dosljedni, ali su davali zadovoljštinu za svoje propuste i slabosti, bilo pokorom i djelima ljubavi na ovom svijetu, bilo u čistilištu, kada su skroz shvatili tko je Bog-Ljubav i u tim mukama privremene odvojenosti od Njega do kraja se očistili. Jer, ništa nečisto ne može ući u krug Božje svetosti, uči nas Apostol.
Sami poznajete mnoge Svece i Svetice. Tako su različiti, jer su slika neiscrpljivog i prebogatog Božjeg bića, koji ne stvara kopije, nego je svatko od nas jedinstven, neponovljiv, original. Mnogi se molite svetima i svjedočite o pomoći i uslišanjima. Čemu Sveci služe? Da nam budu uzori, da nas zagovaraju pred Bogom, a nam pomažu kao starija braća i sestre.
I sada, umjesto da se kršćani okreću njima uz njihov divan blagdan, oni - hvala Bogu ne svi - uzimaju kao pripravu za njihovu svetkovinu crni poganski običaj - Noć vještica! To je grijeh, nije za igru, jer taj običaj je spojen s magijom, iako se predstavlja u nedužnom liku zabave. Ne nasjedajte modernim "prorocima ludih i grješnih novosti"! Ne dopustite u kući nikakve tikve s izrezanim i iscerenim likom, niti se odijevajte u "maškare", a to ne dopustite ni djeci. Mi slavimo svece, a ne vještice kamufliranog đavla. Ne postoji za normalne noć vještica!
Treba reći i da 2. studenoga nije Dan mrtvih, nego pokojnih koji žive u Gospodinu. To nam je utjeha, to nam je nada. I mi ćemo k njima koji brže, koji sporije. Mrtva je materija, no i nju će Bog u posljednji dan oživiti, kako ispovijedamo u Vjervanju: Vjerujem u uskrsnuće tijela. Duša je neumorna.
Mislim da su Njutna (Newton) studenti htjeli izrugati kao vjernika, pa su mu govorili protiv uskrnuća tijela, jer kako će Bog sakupiti sve te isgtrunule čestice i sazdati novo tijelo. On je šutke uzeo prašinu i promiješao ju sa željeznom strugotinom. Pozvao ih je da to razdvoje. Nemoguće! On je uzeo magnet, i na magnet su se uhvatile čestice željezne piljevine. Bilo im je jasno. Bog svojom svemogućnošću može razasute djelićke našeg raspadnutog tijela pribrati i odjenuti u neraspadljivost.
Mi kažemo Dušni dan, Dan duša usnulih u Gospodinu, ali duhom živih i naših moćnih zagovornika. Duše u čistilištu ne mogu sebi pomoći, ali mogu nama, a mi molitvom, dobrim djelima i pokorom, nadasve svetim misama možemo pomoći njima. A one su zahvalne.
Neka vam bude sveta, radosna i blagoslovljena svetkovina Svih Svetih i spokojan dušni dan
U tjedan dana izgubili smo dvije drage i dragocjene sestre, s. Bogoljubu Cifrek i s. Vesnu Valek, koju smo otpratili danas na groblje. Prva je bila pjesnikinja i izvanredna voditeljica duhovnih vježbi (73 godine), a druga draga i obljubljena ravnateljica vrtića (u 50-toj godini). Oba su sprovoda bila veličanstvena, a one su spremno rekle Ocu svoj konačni Neka mi bude. Sjetite se i njih u molitvama, a posebno da nam na njihova ispražnjena mjesta dobri Otac pošalje novih zvanja, jer "Žetva je velika, a poslenika malo!" Hvala!
Nakon sprovodne sv. Mise Prijateljice sv. Anđele, koje je s. Bogoljuba vodila, oprostile su se od nje njezinom pjesmom koju donosim, a iz koje je vidljivo da je ona otvorenih očiju išla s velikim povjerenjem prema smrti, bolje: prema Susretu s Ocem:
„Kako je život dragocjen
Kad prihvatiš smrt!
Jednog ću dana pustiti da me Tvoja ruka ponese u vječnost,
Poklonjena sebi na dar.
Želim početi pjesmu
Dok ne prođe posljednje jutro,
Dok ne počne vječnost
Da prepoznaš u meni početak Pjesme
Što jednom nije bila, al“ više ne može biti.
Prihvaćam vatru poklonjenu i čuvat ću praiskonski žar.
Priznajem da sam sretna što jesam
I što više ne mogu ne biti,
Što ću jednom, možda već sutra na Tvome dlanu sniti.
Nada je moja u Tebi
Nada moja si TI!
Želim početi pjesmu koju si TI započeo u meni
U času onom
Dok nastajah u Tvom Srcu:
Nova za vrijeme i vječnost.
Prešla sam granicu smrti
Jer ti poklonih sebe
U času kad si se nadvio nad moj dlan da mi pokloniš novu ljubav.
Izvori moji neka od danas budu pjesma za Tebe i
Ja na Tvom dlanu živa
Za novu ljubav.“
Amen.
