Sretan Božić ! Blagoslovljena Nova 2021. godina!
Dragi Prijatelji i štovatelji Službenice Božje M. Klaudije! Dragi moji Prijatelji!
Koliko puta ti si se za me rodio,
O malo D'jete Isuse!
Al' noćas ja te osjećam u sebi,
O malo D'jete Isuse! Vladimir Nazor
Uz ove riječi pjesme našega pjesnika, neka nas ovo pismo poveže u Duhu Svetom, nadahne nam plemenite želje i ispuni velikom radošću za Božić. A u ovo nesigurno doba, kada se svi boje za svoj život, neka vas Gospodin čuva od svake bolesti duha, duše i tijela, da osjetite kako je dobar Gospodin i kako se rađa u vama po dobroj sv. ispovijedi. Sve prikazujmo Leona Duchesne: Božić da se ova opaka pandemija okonča te da opet zajednički, kao Božji narod okupljen oko svoga Spasitelja, slavimo Boga Oca koji nam je dao svoga Sina, i u njemu nam sve darovao (usp. Rim 8,31).
Dala sam se na pisanje životopisa M. Klaudije, no zbog bolesti morala sam prekinuti. Duboko sam ušla u njezinu divnu dušu, svu punu Boga i otvorenu za svaku osobu koja joj je bila darovana u školi kao nastavnici i u samostanu kao glavarici i sestri. Bila je obljubljena od svih. Budući da smo svi tek slabi ljudi, imala je i ona neprilika, ali je sve svoje sile upotrijebila da upravo osobama, koje su joj u neznanju načinile krivo, bude posebno sklona, blaga, predusretljiva i za njih zagovornica u molitvi.
Evo tek nekih izjava učenica i sestara:
Učenica Paula Keglević piše ovo: Pokojnu Č. M. Klaudiju Boellein poznavala sam od svoje 10. godine života, t. j. od g. 1911., od kada sam postala njezina učenica iz glasovira, do dana njezine smrti 1952. g. …Služila je svima, svojim učenicama, kao najveći uzor svojim svetim životom, pobožnošću, strpljivošću, samoprijegorom, svetom molitvom i ljubavi prema bližnjemu ;nas djecu je jako voljela i učila nas kako moramo znati trpjeti sve na slavu Božju. Pokojnica je bila krhka zdravlja, i puno trpjela u bolesti, koju je sa velikom strpljivosti podnosila samo sve na čast i slavu Božju. Pravedno je umrla i već smo je onda smatrali svetom osobom i u njezine se molitve preporučali.
Paulina majka, jedna od najboljih prijateljica u svijetu, Marija Zuber ud. Stražimir, svjedoči: Časnu Majku Klaudiju poznavala sam još iz svoje mladosti, od prije 64 godine (od 1893.), kad smo kao još mlade djevojke bile prijateljice. Ona je bila nadasve mirna temperamenta, jakog karaktera, i uvijek joj je s lica odsijevala neka svetačka mirnoća i blagost. Duh joj je bio uvijek uzdignut prema dragom Bogu, i uvijek sam mislila da će ona sigurno postati redovnica. Prema drugaricama bila je uvijek dobra, a osobito je voljela sirotinju.
Druga prijateljica iz mladosti, Zlata Šabarić piše: "Naša draga, mila Jerina! Koliko smo je svi od srca voljeli, štovali! Uživali smo kad bismo je sreli, kad bi nas onako milo, ljupko pogledala; njezin pogled bio je uistinu blagoslov Božji. Kako sam bila sretna kad se s nama malo pozabavila, sve bi nas time razveselila, da, usrećila. Već u njezinoj ranoj mladosti bilo je u njenom biću, u njenom pogledu, govoru, smiješku, da u cijelom biću, nešto neobično, ne samo milina, nešto uzvišeno, nešto što je osvajalo dušu i srce, da, bila je već tada prava odabranica Kristova.“
Njezina učenica, Jelena Cvjetko, rođ. Jagić izjavljuje: U koru za sv. Pričest, koji puta opet mogli smo vidjeti kako i M. Klaudija dolazi Gospodinu svome. Tada smo mi djeca, učenice, primjećivale da nešto sveto izlazi iz te duše, Majke Klaudije. Šaptale smo: 'Kako je M. Klaudija sveta' i da je imala viđenje.
Uršulinka, M. Terezija Horvat, pismeno svjedoči da su je jako cijenili biskupi i svećenici i oci isusovci, a glas o njezinoj svetosti temeljio se na njezinim krepostima. Što se na njoj osobito odražavalo bilo je intimno sjedinjenje s dragim Bogom (nagl. sama M. Ter.). Princip njezinog djelovanja bio je Bog. Žar ljubavi Božje koji je buktio u njezinom srcu, odražavao se u njezinim riječima. Kad je govorila o Isusu, sva se rasplamtila… Da izvrši nalog svoje glavarice, ona je mnogobrojne noći žrtvovala svoj počinak. To je činila osobito u službi tajnice… Sv. čistoća: o njoj je govorio sjaj njezinih očiju i umrtveno i čedno ponašanje… Ali najveći sjaj njezinim krepostima davala je prava sestrinska ljubav. Ona je uistinu prošla našim samostanom 'čineći dobro'. Uvijek blaga, uvijek strpljiva, uvijek spremna pomoći. K njoj su dolazile duše s potpunim povjerenjem, mogle su joj otkriti cijelu dušu, jer su osjećale toplinu majčinske i sestrinske ljubavi. Ali još više! Osjećale su da preko nje govori Bog. Ja sam također osjetila da preko te duše djeluje Bog. Znam za tri slučaja, kad sam se nalazila u velikim duševnim teškoćama, a koje joj nisam povjerila, da je nenadano došla k meni i rekla takve riječi koje su potpuno odgovarale mom duševnom stanju i donijele mi veliku utjehu… Na koncu još koje zrnce. M. Klaudija je pokazivala osobitu ljubav prema onima koji su joj što nažao učinili. Ako je pak nehotice koga ražalostila, nastojala je da to popraviti.
Ljudmila Ravnikar, s drugim sestrama prognana od Hitlera iz Slovenije, predavala je u školi u Varaždinu matematiku. Trebala je notes i svijeću, jer za vrijeme rata nije bilo uvijek struje. M. Klaudija je bila pomoćna ekonoma. Ubrzo je s. Tarzicija Mrkoci donijela sestri fini notes, svijeću ali i vrlo lijepi svijećnjak. Na upit zašto je kupovala tako skupe stvari, s. Tarzicija je odgovorila: M. Klaudija mi je naredila da moram kupiti sve najbolje što nađem. S. Ljudmila je bila vrlo ganuta, jer je poznalavala teške uvjete života, ali i činjenicu da M. Klaudija za sebe uzima sve najlošije što nikome ne bi dala. Htjela je da sestra ne osjeti gorčinu prognaničkog života. Iz zahvalnosti s. Ljudmila je naslikala krasan portret sv. Anđele.
A sada suvremena zbivanja. Neki od vas znate da smo mi kao zajednica bile zahvaćene koronom. Jedna nam je sestra umrla u Zagrebu u svibnju, a dvije su (25.11. i 13.12.) otišle slaviti Božić u nebesko slavlje. 9. studenoga jedna je sestra poginula u prometnoj nesreći, dok se druga oporavlja od teških ozljeda. Hvala svima za molitve za naše bolesne i pokojne sestre. MOLITE ZA NAŠA ZVANJA, jer ima mnogo posla u vinogradu Gospodnjem, a mi starimo. Srećom da nam je 12. prosinca naša s. Nikolina položila doživotne zavjete. Ima i brata bogoslova. Ta divna obitelj od petero djece to je zaslužila, jer je njezin otac s braćom godinama ministrirao i čitao još za vrijeme komunizma, pa i onda kad je postao profesor. Na primjedbu da bi se morao ipak malo čuvati, odgovorio je da je svjestan što čini. Mnogi ste mi pisali, no nisam otvarala poštu, pa mi se naredalo više od 130 poruka. Sada se iskupljujem ovim zajedničkim pismom. Sama sam uz moju astmu, kronični bronhitis i koronu dobila još 'na poklon' i upalu pluća. Iako su mi svi moji liječnici rekli da se čuvam korone, jer me može prenijeti u Kraljevstvo Božje, to se ipak nije dogodilo. Kašljem i dalje, ali sam živa, spremna susresti se sa svojim ljubljenim Ocem, kad god On to zaželi. U tim nevoljama jako mi je pomagala M. Klaudija, kad sam se gotovo gušila, a lijekovi kao da nisu pomagali. No kad se sve prikaže za duše, ništa nije teško, iako je vrlo teško. U tim danima obilazila sam vas po svim gradovima i molila s M. Klaudijom da vas čuva Gospodin.
Svi su se uključili u molitve za naše ozdravljenje: svećenici, medicinsko osoblje, za koje trajno zajednički molimo kod sv. Mise i časoslova, ali i privatno. Prof. Krešimir M., i sam teško bolestan ne samo od korone, nego i od posljedica operacije Ca koji ga je pohodio nakon svih užasa koje je pretrpio u ratu, a i zbog naših Generala Gotovine i Markača, čije je slike stavio kao ravnatelj u školu, sve je prikazivao za bolesne i umrle sestre. Upravo je njegova kriza s visokom temperaturom bila na vrhuncu u času spomenute prometne nesreće. Molite za njega. Mole dragi prijatelji i prijateljice u svim gradovima, te smo se zato relativno brzo pridigle. Puno osoba u javljanju spominje M. Klaudiju i kako se njoj mole. Tako gđa Gordana M. M. piše 26.11.2020.:
„Poštovana i draga sr. Klaudijo!
S velikom radošću sam pratila Vašu poštu cijele jeseni, a nisam mogla odgovarati. Sada, s punim suosjećanjem žalim zbog Vaše bolesti , kao i bolesti Vaših sestara. Vjerujem, kako ćemo zajedničkim molitvama Bogu Ocu, Isusu, Mariji i Josipu, a sve i po zagovoru majke Klaudije, prebroditi ovu nemilu bolest cijeloga svijeta.
Ja svjedočim:
Razboljela sam se još krajem rujna - respiratorni sistem, glavobolje i opća slabost. I ja sam liječena sumamedom pa i drugim antibioticima, sprejevima, čajevima, vitaminima, voćem... Slabost je postajala sve jača, poslali su me na slikanje pluća, analizu krvi i test na KORONU. Bila sam pozitivna. Slijedilo je bolničko liječenje, njega, zarazila se moja dvadesetogodišnja unuka Ančica, ima petnaest mjesečnog sinčića… Svi smo se mi utjecali Presvetom Trojstvu i Majci Mariji, ali i velikom zagovoru uz molitve Majci Klaudiji - te uz prikazivanje za Njezinu beatifikaciju i proslavu Svevišnjeg Gospodina i Milosrdnog Isusa - iako u 78.godini života - ja sam ozdravila!
BOG, BOG, BOG,BOG! Kličem i molim za sve oboljele, a osobito za časne sestre u Vašem samostanu ! I dalje se preporučujem u Vaše molitve i čvrsto vjerujem kako ćete sve zdrave svjedočiti Božju slavu!“
Gospođa je preporučila i druge članove obitelji u poteškoćama da ih nadvladaju po molitvi M. Klaudiji. Jednako se preporučuje jedna obitelj da im sin Tomislav ima snage do kraja se otrgnuti od droge. Preporučujem vam i dalje teško bolesnu Anu Č., Evicu R., Mariju K., Dušku R., naše starije učenice koje imaju više od 90 godina. Gđi Boženi (također bivšoj učenici) tragično je umro sin, sad je posve sama u visokim godinama. Naš bivši ministrant E. razbolio se jer je izigran i ostao bez posla prije mirovine. Molimo za sve koje tište teške nepravde da ne klonu duhom, ali nadasve da ne mrze i da mole za obraćenje onih po kojima tolikima dolazi zlo i nevolja. Molimo za one koji nas vode da vide. M. Klaudija svima poručuje:
Isus je prisutan u svim našim patnjama i borbama, a ta je prisutnost, prisutnost ljubavi. Predajmo se toj ljubavi, zaklonimo se u 'krilo Očevo', tu je siguran i trajan mir. Imajmo veliko pouzdanje u beskrajnu ljubav Isusovu i bit ćemo 'kao gora Sion'“: Jer 'Tko se uzda u Gospodina, on je kao brdo Sion, ne pomiče se, ostaje dovijeka“ (ps 125,2).
Da, on, naš božanski Učitelj, daje uza svoju pouku ujedno svjetlo i snagu. Provodimo taj u svakom pogledu tako potreban nam intimni život s Isusom Kristom.
Osobito Vam stavljam na srce da se pouzdajete u očinsku providnost Božju. Kad bi to ljudi znali, ne bi bilo toliko žalosti ni očaja. Nastojte time utješiti žalosne, i djeci to duboko u srce usaditi. Zašto ima toliko zla na svijetu? Ta Bog je neizrecivo dobar, sama dobrota!?
Nekidan sam iz Đakova dobila fotografiju oltarića u javnobilježničkom uredu obitelji koja je kupila rodnu kuću M. Klaudije, o kojoj sam vam već više puta pisala. To je niša zazidanog prozora u kojem je povećana fotografija mlade Jerine-Irene, uvijek okićena cvijećem i svjećicom. Gđa Slavica Đaković-Ratinčević uz fotografiju mi piše ovo: A što bi mi bez naše M. Klaudije? Imamo prekrasnu i predobru zagovornicu na Nebu ... Što da kažem osim da mi je žao što je i Vašu zajednicu poharala ova kuga i da svima želim brz oporavak... I njezini su roditelji Mladen i Mima) već stari i bolesni, a muž Pavao imao je prije nekoliko godina moždani udar. Vjerujem čvrsto da ga je molitva M. Klaudiji izvukla, jer i dalje vodi svoj ured. Već sam jednom spomenula da su podijelili mnogo knjiga i listića svojim klijentima koji odmah vide M. Klaudiju i zanimaju se za nju. Molite i za tu obitelj i njihova sina Ivana Pavla da bude blagoslov svima i pronađe svoje mjesto u Crkvi.
Dok sam ovo pisala, nazvala me gđa Viktorija Ivanović. Ona je još davno prije rata morala s mužem i sa 7 djece bježati iz Janjeva, jer je muž, + Ivan, bio jedini intelektualac. Došli su u Zagreb gotovo bez igdje ičega, no on je kao ing. građevine našao podrumski stan blizu našeg samostana u Zagrebu i od toga načinio vrlo ugodno boravište i za osmo dijete koje se tu rodilo. Za vrijeme rata došle su im dvije prognane kćeri s četvero djece i s petim koje su nosile. I svi su se snašli u tom prostoru, jer im je vjernička ljubav davala smisao za patnju koju su jedni drugima olakšavali. Viktorija je već u godinama, bolesna, no okružena brojnim unucima i praunucima, i se svaki dan utječe i zagovoru M. Klaudije i moli za sve patnike, za obraćenje grješnika. Blagoslov je susresti takvu vjerničku obitelj, koja se pouzdaje u očinsku providnost Božju, kako nas potiče M. Klaudija.
Završavam čestitkama uz Božić svima vama i vašim obiteljima i rodbini, te čestitam imendane svim Božicama, Boženama, Božidarima, Stepanima i Šteficama, Ivanima i Ivankama, Viktorijama (jedna je umrla ove godine, pa molite za njezinog zalutalog sina Tomu), svim Tomama i Tomislavima, Silvijama, Nevenkama… Neka vas čuva i prati zagovor nebeske prijateljice Dobre Majke Klaudije.
Sretan Božic! Blagoslovljeno novo ljeto!
