Nedavna objava na fb stranici 'Croatian Genealogy and Heritage' potaknula me da detaljnije napišem neke od izazova s kojima se susreću ljudi u potrazi za precima iz Bosne i Hercegovine. Prije sam opširno pisala o svojoj osobnoj istrazi i
opsegu do kojeg idem kako bih provjerila sve informacije do kojih sam došla tijekom vlastitog istraživanja svog obiteljskog stabla.
Kako bih ovo bolje objasnila, osvrnut ću se na priču o dobro poznatom i odlikovanom ratnom heroju u Americi čije je podrijetlo bilo pomalo misterij. Iako je misterij njegove daljnje rodbine i obitelji riješen na zadovoljstvo vlasti, još uvijek je vrijedno koristiti ovaj primjer kao studiju slučaja jer bi mnogi od izazova u pomirenju nekih od ovih anomalija i razlika bili isti za mnoge od nas dok tragamo za našim precima koji dolaze s ovog područja.
Osoba o kojoj je riječ je Peter Tonich/Tomich (kako je bio poznat) američki mornar, koji je postumno primio najviše odlikovanje vojske, medalju časti za svoja djelovanja u drugom svjetskom ratu. Možete o njemu čitati na Wikipediji i drugim stranicama.
Zanimalo me čitanje priče J.Roberta Lunneyja, 43-godišnjeg veterana koji je proveo mnogo godina pokušavajući pronaći obitelj Petra Tonića jer je to sigurno bio golemi posao s brojnim zaprekama s kojima bi se suočio.
Istraživanje obiteljske povijesti u ovom dijelu svijeta je teško i u najboljim vremenima jer je vrlo malo digitalizirano ili u arhivima kojima ljudi ima pristup. No J. Robert Lunney također bi se i suočio s brojnim dodatnim izazovima. Naprimjer;
1. Anglicizacija imena na mjestu ulaska ili ubrzo nakon dolaska u SAD.
2. Razumijevanje konvencija imenovanja. Korištenje nadimaka za označavanje ogranaka ljudi u obitelji koje su neki ljudi koristili umjesto pravog prezimena. To uključujem varijacije u pisanju prezimena za isti obiteljski klan.
3. Praksa navođenja dva imena s tim da drugo odražava praksu koja je samo imala za cilj identificirati čiji je netko sin. Npr. Erceg Jozo Mišin i Erceg Jozo Antin . Mi svi znamo da to znači da je prva osoba bila Jozo sin Miše Ercega, a druga Jozo sin Ante Ercega, a ovo nije jasno drugima koje ne znaju hrvatski.
4. Velik broj ljudi s istim imenima i prezimenima koji dolaze iz istoga sela, kao i sličnih godina rođenja i iseljavaju se u isto vrijeme.
5. Varijacije u njihovim datumima rođenja, mjestu rođenja, nacionalnosti i rasi, uključujući njihov bračni status.
6. Na kraju, slučajevi kada je osoba ušla u zemlju pod pseudonimom.
Ovdje ću iznijeti nekoliko pretpostavki jer očito nemam pristup svemu što je J.Robert Lunney imao, ali mogu pretpostaviti da bi kao početnu točku pogledao koje je podatke Peter Tonich/Tomich imao u svojim vojnim dokumentima. Imam dodatnih pristupa svim crkvenim maticama s ovog područja i ono što je navedeno u svim dokumentima pronađenim na ancestry.com i familysearch - web stranice kojima se ljudi obraćaju koji traže informaciju za svoje obiteljsko stablo.
Također imam pristup jednom starijem članu ove porodice Tonić/Tonich/Tomich koji mi je dao dosta informacija o obitelji iz Prologa i imenima onih koji su emigrirali u SAD i Australiju. Također mi je pomogao da shvatim brojne zapise iz crkveni matica. Ono što slika pokazuje je da čak i sa svim ovim informacijama još uvijek imamo mnogo anomalija, nepodudarnosti i pitanja na koje nemamo odgovore. Neke od njih nikada nećemo moći pomiriti, no nadam se da će vam ovo omogućiti bolje razumijevanje izazova koji postoje. Priložit ću sve dokumente koje spominjem uz ovo.
Prvi dokument koji sam priložila je slika zahtjeva za veteransku naknadu Petra Tonicha koja pokazuje dvije važne informacije. Jedna pokazuje da je u vrijeme podnošenja ove prijave 1934. bio u mornarici i da je prethodno služio vojni rok i bio u vojsci. Kao datum rođenja navodi 3. lipnja 1893., a kao mjesto rođenja Prolog, Austrija. Ako je ovo naša početna točka i nemamo drugih informacija, to može biti izazovno.
Budući da se zahtjev za veteransku naknadu odnosio na prethodnu vojnu službu, uspjela sam pronaći vojnu kartu od 6. svibnja 1917. u kojoj je Peter Tonich bio naveden s istim datumom i mjestom rođenja. U ovoj fazi uvjerena sam da su osobe navedene na zahtjevu za veteransku naknadu i na vojnoj kartici iz 1917. jedna te ista osoba.
Jedina anomalija za mene ovdje je bila njegov odgovor da je on 'naturalizirani građanin' i da je državljanin SAD-a. Uspjela sam pronaći samo jedan zapis o naturalizaciji Petra Tonicha i to 1918 g. Da je to bila ista osoba, to bi se dogodilo tijekom njegove vojne službe. Priložila sam kopiju ovoga.
Sljedeći zapis koji sam pronašla bio je popis stanovništva iz 1920. za Petera Tonicha koji naglašava nekoliko anomalija. Vjerujem da se radi o istom čovjeku, no u ovom zapisu postoje neke zanimljive anomalije.
Kao mjesto rođenja navodi Prolog, Austrija, ali ima 1908. kao godinu doseljenja i 1917. kao godinu naturalizacije. Baš kao ni u ranijem zapisu o naknadama za veterane, nisam uspjela pronaći nijednu imigracijsku evidenciju za Petra Tonicha iz 1908. niti sam mogla pronaći bilo kakvu evidenciju o naturalizaciji za njega iz 1917.
Veza na članak koju sam navela opisuje kako je J. Robert Lunney osobno otputovao u Prolog kako bi pokušao pronaći obitelj Petra Tonicha. Pretpostavljam da bi neki od izazova s kojima bi se suočio uključivali saznanje da nisu svi zapisi koje crkve drže prepisani u službenu matičnu knjigu rođenih, vjenčanih i umrlih.
Svatko voli ratnog heroja, posebno u ovom dijelu svijeta, a također vjerujem da bi se mogla suočiti sa situacijom da nije znao kojoj vjeri Peter Tonich pripada niti kojem točno obiteljskom klanu pripada.
Tu su sigurno uspjeli pokazati J. Robert Lunneyu dokaze da je Tonich/Tomich nadimak obitelji jedne grane s prezimenom Erceg/Herceg. Također sam sigurna da mu se omogućili pristup izvornim zapisima, također da je sam bio suočen s dilemom pokušavajući pronaći smisao u nedosljednostima sadržanim u tim zapisima.
Povijest ovog kraja vrlo kompleksna. Prolog se nalazi na području koje se najbolje može opisati kao 'granično područje' i tijekom stoljeća granice i tko je kontrolirao često su se mijenjali ovisno o tome koja se bitka vodila. Posljedično, sačuvani zapisi također mogu biti zbunjujući jer se granice župa i imena koja se koriste za označavanje odakle netko može razlikovati.
Sačuvani su zapisi Katoličke crkve koji imaju niz zapisa koji uključuju Prolog/Podprolog i okolna sela ljubuškog kraja u Hercegovini. Ovi crkveni zapisi uključuju zapise o krštenjima, vjenčanjima i smrtima, kao i drugi dokument koji se naziva "Stanje duše" ili Status Animarium. Ovisno o tome kada je započet, ovaj popis obitelji u određenom selu također uključuje datume krštenja (ponekad može uključivati datum rođenja), krizme, vjenčanja i smrti i bilo što drugo vrijedno pažnje.
Često također navodi gdje su se ljudi preselili ili emigrirali ili u slučaju žena za koga su se udale i iz kojeg sela. Ovi zapisi pokazuju dokaze o korištenju nadimka Tonič (na Engleskome se piše kao Tonich) za određenu granu obitelji Erceg/Herceg.
Prvo da objasnim razliku između dva imena sela, Prolog i Podprolog, što je još jedna anomalija. U hrvatskom jeziku riječ Prolog je izvedenica od imenice ‘prolaz’ koja na engleskom znači prolaz, šetnica ili puteljak najčešće između brda. Slično, 'Podprolog' označava područje ispod ovog prolaza ili staze, ali koje je još uvijek tehnički klasificirano kao dio istog područja. Na karti gdje se nalazi ovo selo vidi se da je vrlo blizu hrvatske granice i da se na hrvatskoj strani nalazi još jedno mjesto koje se zove Mali Prolog.
Nakon što sam pročitala priču o ovom ratnom heroju, počela sam, fokusirajući se na informacije koje su bile dostupne u crkvenim maticama, za nekoga po imenu Petar rođen u ogranku klana Herceg/Erceg koji se spominje s nadimkom Tonić/Tonich 1893.
Ovo je trenutak kada moram još jednom istaknuti još jednu anomaliju. Ponekad su zapisi za isti rod ili obitelj pisani kao Herceg, a ponekad kao Erceg. Ovdje je važno određeno povijesno znanje o regiji i jeziku, jer u protivnom postoje mnoge stvari koje istraživaču neće imati smisla.
Prva anomalija je ono što je prepisano na Xcel dokumentu (jedan svećenik je ovo prepisao) i ono što je zapisano u primarnom izvoru, 'Knjizi krštenja'. Godine 1893. Postoji samo jedan upis o rođenju djeteta Petra od roditelja Ante Hercega i Ive Tolj. Priložila sam ovu sliku da je možete pogledati, međutim to je vrlo tamna slika i na latinskom jeziku i možda će biti teško vidljiva. U ovom zapisu kao mjesto rođenja navodi se Podprolog, a ne Prolog, te stoji da je dijete po imenu Petar rođeno 28. lipnja 1893., a kršteno 2. srpnja 1893. Druga dva Petra rođena su 1890. i 1891. (to se vidi na slici priloženog Xcel dokumenta).
Dakle, ako bismo prihvatili da je njegova godina rođenja 1893. točna, još uvijek nam preostaje pokušavati shvatiti zašto je tvrdio da je rođen 3. lipnja 1893. Kao netko tko je pogledala tisuće zapisa s ovog područja, mogu vam reći da je to uobičajena praksa. Jedan od razloga za to mogao je biti rezultat pogreške svećenika ili pisara. Drugi je također mogao biti namjerna izjava o nečemu što nije točno.
Ovo govorim zato što su u mnogim dijelovima Hercegovine neki svećenici bili vrlo strogi i inzistirali da se dijete krsti na dan rođenja (kao moj otac) ili ubrzo nakon toga. Ponekad to iz ovog ili onog razloga nije bilo moguće pa je dijete kršteno kasnije, a to je moglo rezultirati da članovi obitelji svećeniku daju netočne podatke jer su se bojali ili sramili što nisu mogli udovoljiti. Moguće je da je to bio slučaj s Petrom, ali to nije nešto što ćemo ikada definitivno znati.
To me navelo da pogledam sve useljeničke unose u SAD za nekog Petra Hercega iz Prologa. Uspjela sam pronaći samo dva useljenička zapisa iz 1909. za Petra Ercega (da, ovdje je prezime Erceg upisano) od 16 godina, s tim da je u onoj kojoj je u SAD stigao 27. ožujka 1909. njegov otac upisan kao Ante Erceg iz Prologa Hercegovine. Ne mogu ponuditi objašnjenje zašto se u crkvenim knjigama prezime navodi kao Herceg, dok u useljeničkim knjigama prezime stoji kao ‘Erceg’, ali znam iz usmene povijesti da je to bila uobičajena praksa da se ta prezimena koriste kao sinonimi.
Sada malo usmene povijesti koju mi je ispričao Milenko Herceg koji je rođen u Prologu 1939. godine, a koji živi u Australiji od 1960. On je jedan od onih jedinstvenih pojedinaca koji imaju nevjerojatnu količinu znanja o svakom prezimenu u svom selu kao i o mnogo usmene povijesti vezane za područje. U jednom od naših brojnih razgovora kada mi je pomagao pronaći neke informacije za neki drugi istraživački projekt, spomenuo je da je u rodu s Petrom Tonićem koji je postumno nagrađen tim medaljama. Također je podijelio neke druge zanimljive anegdote koje su me potaknule da dublje istražujem, ali koje su me ostavile bez odgovora na mnoga pitanja.
Milenko je objasnio da se Petrov otac ženio četiri puta, te da je Petar sin treće žene Ive Tolj. Objasnio je i da je on (Milenko) unuk jednog od Petrove starije polubraće iz očeva prvog braka s Ivom Herceg. Za sve koji ne prate, Petar je imao dva starija polubrata iz očevog prvog braka s Ivom Herceg. Milenko i Srećko Herceg(kojemu su 2006. godine uručena njegova odličja) su potomci Frane koji je bio jedan od sinova iz prvog braka.
Također sam pokušala identificirati iz kojeg je obitelji Petrov bratić John (Ivan), koji je naveden kao rođak u svojoj vojnoj dokumentaciji, ali to se pokazalo nemogućim.
Brojni su Ivani Ercegovi iz Prologa koji su u prvim desetljećima 20. stoljeća emigrirali u SAD. Postoji čak i jedan useljenički zapis iz 1907. godine koji je imao preko 30 ljudi samo iz ovog kraja na jednom brodu. Ono što ga je dodatno otežalo je to što je teško znati kojeg 'rođaka'? Ivan je vrlo često ime za cijelu Hercegovinu. Imam brata Ivana kao i nekoliko rođaka i obojica su Ivan Marić i znam za brojne druge obitelji u mom selu koje sve imaju nekoga s imenom Ivan Marić i svi su mi donekle rođaci, neki bliži neki malo daljnji.
Milenko mi je ispričao da je Petar bio pomalo divlji te da je bio prisiljen oženiti se vrlo mlad i da je nedugo nakon te prisilne ženidbe otišao u SAD i da se više nikada nije vratio. Je li to bio isti čovjek poznat kao Peter Tonich/Tomich? Ja mislim da je. Pronašla sam podatke o ovom vjenčanju koji sam priložila ovdje, a u njemu jasno stoji da je Petar, sin Ante Hercega i Ive Tolj oženio Anicu Mišetić 7. veljače 1911. Također sam pronašla Imigracioni zapisnik u kojem se navodi da je Peter Erceg stigao u SAD 12. travnja 1911. u kojem se vidi da je imao 18 godina i da je oženjen i da je Anica Erceg također navedena kao njegova supruga, ali nije s njim putovala. Milenko je potvrdio da Anica nikada nije otišla iz sela i da se nikada nije ponovno udala jer nikada nisu dobili vijest da joj je muž umro.
Za Petra Ercega postoje dvije useljenička zapisa iz 1911., oba imaju 18 godina, jedan je stigao 12. travnja 1911., a drugi 9. studenog 1911. U jednoj je neoženjen i u njoj je ime oca Ante Erceg, dok u drugoj također imao 18 godina i u papirima je navedena njegova supruga Anica Erceg.
Ako je Petar, oženjen Anicom Mišetić, sin Ante Ercega (što potvrđuje i matična knjiga), tko je onda Petar, koji je neoženjen, i kojemu je mjesto rođenja Prolog, otac Ante Erceg? U crkvenim knjigama nisam uspjela pronaći dokaze o drugom Anti Ercegu u Prologu/Podprologu koji je imao sina rođenog 1893. godine.
Ako je Petar Tonich tvrdio da je bio u SAD-u 1908., a imamo dva zapisa o Petru Ercegu čija bi dob svrstala da su rođeni 1893. (u onom ranijem, u kojem je Ante Erceg naveden kao njegov otac), je li moguće da je on dvaput putovao u SAD? Nažalost, Milenko to nije uspio potvrditi.
Bilo je i drugih informacija sadržanih u jednoj od tih imigracijskih podataka koje nisam uspjela uskladiti. Dokumentacija Petra Ercega koji je stigao 9. studenoga 1911. pokazuje da je živio u SAD-u od 1908. do 1910. Upis za Petra Ercega koji je stigao 12. travnja 1911. ne pokazuje da je prije toga živio u SAD-u... Kako se to uklapa u priču koju mi je ispričao Milenko i što mi govore crkveni i drugi zapisi?
Jedna od mogućnosti je da je Petar Erceg ipak otišao u SAD kao šesnaestogodišnjak i da se 2010. godine vratio u Prolog, da se oženio Anicom Mišetić i da je ubrzo vratio u SAD, odakle se nikada nije vratio.
Dakle, nakon svih istraživanja uspjela sam pomiriti neke aspekte ove priče. Postoji crkveni zapis o Petru rođenom u lipnju 1893. od Ante Ercega i Ive Tolj, no anomalija je dan rođenja. Taj Petar Herceg doista je u ožujku 1911. godine oženio 18-godišnju Anicu Mišetić, a u travnju 1911. otišao je sam u SAD, koju potvrđuje priča Milenka Herceg.
Jedini način da se opiše još jedan ulazak u SAD u drugoj polovici iste godine jest da je netko drugi koristio njegove dokumente da bi kasnije putovao u SAD što je se doista i dešavalo. Postoji mogućnost da se to dogodilo jer ovaj članak navodi da je razlog zbog kojeg su imali izazova u lociranju ovog rođaka Johna (Ivana) Herceg bio taj što je bio u SAD-u ilegalno.
Međutim, to nije nešto što ću ikada moći dokazati. Sve što pouzdano znamo iz podataka koje je naknadno popunio po dolasku u SAD je da je jedan bio oženjen, a drugi naveden kao samac. Ne znamo za bilo kakav zapis da se i ijedan oženio u SAD-u.
Nisam pokrila ostale dijelove dokumenta u kojima su upisali u ovim dokumentima o njihovoj rasi i nacionalnosti, ali sigurna sam da ćete vidjeti koliko su odgovori bili raznoliki. Na kraju, nemojte biti obeshrabreni u svom istraživanju. Javite se jer postoji mnogo ljudi koji znaju mnogo o različitim regijama i koji će vam rado pomoći da popunite dijelove slagalice.
Mnogi aspekti istraživanja DNK
Znam da je većina moji dosadašnjih postova na ovoj Facebook stranici bila više o kretanje naših predaka, ali istraživanje DNK čini više od toga. Za svakoga tko uživa u kriminalističkom žanru, bilo u knjigama ili filmovima, sigurna sam da će znati da DNK profiliranje igra veliku ulogu u tim istražnim procesima. Srećom, ova tehnologija je sada dostupna i za nas obične ljude posebno u području istraživanja obiteljskog stabla.
Tijekom posljednjeg desetljeća broj ljudi koji odabiru DNK testiranje iz razloga istraživanja obitelji je se ogromno povećao i postoji nekoliko kompanija/platforma koje pružaju te usluge. Najčešći test je autosomni test koji vas povezuje s članovima obitelji do petog i šestog rođaka (pod pretpostavkom da su se i oni testirali u istoj bazi podataka) i identificira iz koje populacije predaka potječu vaši preci.
Jedan od drugih razloga zbog kojih su se ljudi odlučili na DNK testiranje jest identificiranje svojih bioloških roditelja. Znam da mnogi ljudi misle da to možda nije relevantno za nas ali istina je da je stvarnost sasvim drugačija. Osobno poznajem nekoliko muškaraca koji imaju izvanbračnu djecu, a ima i mnogo osoba čiji DNK kaže da im je biološki otac iz našeg kraja i koji ih aktivno traže.
Ovdje ću podijeliti nekoliko primjera u koje sam donekle sudjelovala, gdje je DNK korišten za pomoć pri identificiranju biološkog oca. Svi ovi slučajevi su iz Hercegovine.
Slučaj 1. Ovaj prvi slučaj uključuje dijete rođeno 1952. i koje je ostavljeno na pragu crkve u Kanadi na Badnjak 1952. Nadean Stone (dijete o kojem je riječ) započela je potragu za svojim biološkim roditeljima 1973., ali je tek 2017 g. nakon što je izabrala DNK testiranje uspjela identificirati svog biološkog oca Vinka Tatarevića, bivši pilot Hrvatskome zrakoplovu za vrijeme NDH (koji je rođen u Mostaru, ali čija je obitelj doselila iz Roškog Polja). Napisala je prekrasnu knjigu koju bi preporučila pod nazivom ‘No Stone Unturned A remarkable journey to Identity’. (https://www.nadeanstone.com/book/)
Volonteri koji se zovu ‘search angels ili tragači anđeli’ su isto neumorno pomagali Nadean s raznim informacijama koji su joj dali uputu. Ovaj rezultat je bilo moguće samo zato što se testirala jedna od njezinih polusestara u Kanadi (iz Vinkova braka s drugom ženom). Njezina potraga za majkom trajala je dulje zbog nedostatka DNK podudaranja s majčinske strane. Bila je moguća tek nakon što je Nadean odlučila otputovati u mjesto u Kanadi gdje je Vinko živio 1952. godine i razgovarati sa svim starijim Hrvatima koji tamo žive i koji su joj dali uputu. Na koncem je srela i upoznala svoju biološku majku.
Nadean je također željela dobiti više informacija o očevoj grani obitelji ali ovo je vrlo teško dobiti iz BiH osim ako nemaju pristup crkvenim maticama koji nažalost nisu digitalizirani ili ‘online’ u središnjem repozitoriju kao što je slučaj u Hrvatskoj. Moje jedino sudjelovanje u ovom slučaju bilo je pomoći Nadean da popuni praznine u vezi obitelji njezina oca jer sam imala pristup crkvenim maticama iz Mostara i uspjela sam naći njezine rođake s ove strane obitelji. Tu je Branko Sapina (Brani Mir) bio od velike pomoći jer je obitelj Tatarević u Mostar doselila iz Roškog Polja.
Slučaj 2. Prošle godine me kontaktirala žena koja je htjela da joj pomognem pronaći oca kojeg nije vidjela od svoje 2 godine. Uradila je svoj DNK i rezultat je pokazao da se njen DNK daleko podudara s Holly koja također traži svog oca, a kojoj ja pomažem. Holly je nju uputila meni jer je vjerojatno mislila da sam u boljoj poziciji da joj pomognem jer DNK ovoj isto pokazuje da njen otac sigurno ima vezu s Hercegovinom.
Sonja (dotična) je objasnila da je njena majka dvije godine nakon njenog rođenja živjela s njenim biološkim ocem, a da je otišao nakon nesporazuma s njezinom majkom I više se nije vratio. Sve što mi je mogla reći je da misli da je on iz Jugoslavije i da se zove George, što sam odmah znala da je anglicizirane verzija Jure. Njegovo ime nije dodano na njen rodni list ali na moju sreću, snimila je svoju majku kako priča o njemu gdje spominje prezime koje je meni zvučalo kao ‘Kresić ili Kvesić’ (znala sam da se oba prezimena nalaze u Hercegovini).
Brza pretraga Australskog arhiva dala mi je mogući rezultat i da je čovjek po imenu Jure Kvesić radio na farmi duhana u Sjevernom Queenslandu 1963-ih poslije dolaska u Australiju. Na moju sreću, poznavala sam nekog u Zapadnoj Australiji tko je u to vrijeme živio u Sjevernom Queenslandu I radio na duhanu. Milenko Herceg mi je rekao da poznaje nekoga tko je bio prijatelj s tim čovjekom i prisjetio se da je i taj čovjek radio na istoj lokaciji u New South Walesu gdje je Sonja rođena pa sam znala da sam na pravom putu. Milenko je kontaktirao svog prijatelji i potvrdio da Jure Kvesić živi u Melbourneu. Brzo pretraživanje telefonskog imenika dalo nam je njegove podatke za kontakt i Sonja je uspjela razgovarati s njim te je sljedeći mjesec otputovala u Melbourne da ga vidi. Jure Kvesić je iz okolice Širokog Brijega, Hercegovine i nikada se nije ženio niti imao drugu djecu. Sve je to trajalo samo sat vremena, što je bila velika razlika u odnosu na sljedećeg slučaja koje je trajalo skoro četiri godine.
Slučaj 3. Godine 2020 g. primila sam e-pismo od posvojenice Holly (koja je živjela u Melbourneu) koja je tražila svog biološkog oca. Ona je napravila DNK test i iznenadila se kada je pronašla popis prezimena s očeve strane koja su joj bila strana i koja se nisu podudarala s ograničenim informacijama koje joj je dala biološka majka. Odlučila je kontaktirati sva ta podudaranja iako su bila udaljena s nadom da će pokušati pronaći smisao svega toga. Administrator sam brojnih DNK rezultata koji su se podudarili s njenim DNK i ponudila sam pomoć iako sam znala da bi kakva veza bila izvan dometa crkvenih matica koji su postojali i kojima sam imala pristup.
Od prvog pogleda na prezimena koji su se podudarali s njom predvidjela sam da joj je otac s Ljubuškog područja iz Hercegovini. Ovo je bio početak našeg gotovo četverogodišnje istrage u pokušaju identificiranja Hollynog biološkog oca. Uz pomoć matica koje su mi fra Ante Tomas, fra Ante Marić i fra Robert Jolić ustupili iz Franjevačkog arhiva u Mostaru, a koje je Robert Bošnjak (Robert Bosnjak) ručno unio u golemu bazu podataka, počelo se oblikovati stablo koje povezuje sve te utakmice. Bilo je to poput ogromne slagalice koju smo pokušavali složiti, ali nismo imali pojma kako bi rezultat izgledao.
U početku sam kontaktirala hrvatsku zajednicu u Canberri gdje je Hollyna biološka majka živjela u vrijeme kada je zatrudnjela s nadom da ću moći dobiti popis imena svih Hercegovaca koji su tamo živjeli 1975. godine, ali to se pokazalo uzaludnim. Također sam kontaktirala ljude za koje sam znala da su živjeli u Canberri prije nego što su se preselili na druga mjesta. Većina ljudi s kojima sam bila u kontaktu su bili djeca u tom razdoblju i nažalost nitko, pa čak ni Hrvatska katolička crkva, nije zadržala nikakve podatke o tome tko je tamo živio u to vrijeme. Mislili smo da je Hollyn otac možda igrao nogomet, što su mnogi u dijaspori radili. Također smo proveli dosta vremena tražeći bilo kakve detalje o hrvatskim nogometnim igračima kao i datume kada bi se te utakmice igrale. Nažalost, ništa od ovoga nije se pokazalo korisnim i još uvijek nismo uspjeli dobiti nijednu fotografiju hrvatske nogometne reprezentacije Canberre iz 1975 g. iako sam sigurna da moraju postojati.
Iako nismo imali ime, također smo proveli sate unoseći prezimena svih Hollynih poklapanja u Australski arhiv iako su svi bili udaljeni od kojih je većina živjela u drugim zemljama osim Australije. Marko Puljić (Marko Puljić) koji je vrlo aktivan na još jednoj hrvatskoj fejsbuk stranici spomenuo je da postoji knjiga pod naslovom ‘Iseljeništvo Opčine Ljubuški’ u kojoj su popisani svi ljudi iz svakog sela s ljubuškog područja i gdje su emigrirali. Tijekom slučajne posjete kod jednog poznanika, našla sam primjerak ove knjige i ručno prepisala svaki unos u kojem je Australija navedena kao odredište. Zatim sam to poslala jednoj daljnjoj rodici u Canberri i zamolila je da istakne sve obitelji za koje je znala da su živjele u Canberri sredinom 1970-ih.
Osim ako ste posvojeni, nikada ne možete doista razumjeti koliko je intenzivna ova čežnja za vlastitim korijenima za nekoga kao Holly. Mi smo imali mnogo tisuća sati razgovora dešifrirajući imena i informacije i odlučujući gdje započeti i na što se usredotočiti. Međutim, bila sam uistinu iznenađena njezinim kapacitetom i načinom na koji je istraživala, pronalazila i koristila svaki proces koji joj je bio dostupan u DNK genealoškom istraživanju.
Kada netko dobije svoje DNK rezultate, pojavljuje se popis podudaranja s predviđenim odnosom na temelju broja dijeljenih DNK. Ako ste nekome udaljeno DNK podudaranje, a oni nemaju obiteljsko stablo priloženo svojim rezultatima, jedino što možete učiniti je pokušati to učiniti sami. Kao što sam prije navela ljudima je vrlo teško istraživati bilo koju obitelj iz BiH osim ako nemaju pristup crkvenim maticama koji nažalost nisu svi digitalizirani ili ‘online’. Ovdje je moj I Robertov (Robert Bosnjak) doprinos bio od najveće pomoći jer je vrlo malo ljudi koji su testirani imali obiteljsko stablo ‘online’ sa svojim DNK rezultatima. Svi su živjeli u dijaspori s malo ili nimalo znanja o svojim precima. Proveli smo brojne sate razgovarajući o kulturi i povijesti i kako je to informiralo današnje stanovništvo ovog područja.
Ono što mnogi ljudi ne razumiju je koliko je ogroman posao pokušati izgraditi sliku od tako malo informacija. Ako su vaši jedini podudarni rođaci u četvrtom koljenu, tada imate ogroman zadatak jer na ovoj razini imate potencijalno 64 predaka kao što se može vidjeti na jednoj slici koju sam priložila. Svaki od ovih baka i djedova ima drugačije prezime i može doći iz različiti mjesta. Ono što ga čini još većim izazovom je to što ne nasljeđujemo svi istu kombinaciju DNK naših roditelja i predaka jer u svakom slučaju ćete naslijediti samo 50 posto svakog roditelja, a svako dijete će naslijediti drugačiju kombinaciju od svakog roditelja. Na svakoj generacijskoj razini ovaj se postotak smanjuje za polovicu i različita je kombinacija polovice. Ovo znači da čak I braća I sestre nasljeduju različite kombinacije DNK od svoji roditelja.
Hollyni DNK rezultati su bili kod svih genealoških kompanija, Ancestry, 23 I Me, MyHeritage, FTDNA I Gedmatch. Ona je htjela da ima najbolju šansu za bliže DNK podudarnost jer se svačiji rezultati ne nalaze u svakoj bazi. Ona je koristila sve genealoške processes koji su joj bili dostupni, uključujući Leedsovu metodu i DNA Painter.
Leedsova metoda je način istraživanja koju je razvila Dana Leeds 2018 g. Ovo je način kodiranja podudaranja vašeg DNK u skupine predaka kako bi se otkrile četiri grupe podudaranja koje odgovaraju izravnoj grani svakog djeda i bake. Ova metoda je naj vrjednija ako imate nekoliko DNK podudaranja koji se predviđaju da su drugi ili treći rođaci što nije bio slučaj s Holly. (https://www.danaleeds.com/the-leeds-method/ )
DNA painter je super web stranica koja vam omogućuje nekoliko stvari. Prvo, omogućuje vam da unesete broj centimorgana koje dijelite s osobom I otkrijete mogući odnos koji dijelite s tom osobom. Drugo, ima mapiranje kromosoma koja vam omogućuje pregled svakog pojedinačnog kromosoma koji nasljedujemo I grupiranje ljudi koji dijele taj kromosom s vama kako bi pomogli da suzi fokus istraživanja. (https://dnapainter.com/)
Svi mi imamo 23 kromosoma, a od svakog od roditelja dobivamo po jednu kopiju svakog kromosoma. Jednostavno objašnjeno, naši kromosomi sadrže velike i male segmente DNK koje smo dobili od svojih roditelja, koje su naši roditelji naslijedili od svojih predaka. Ovo mapiranje kromosoma može pomoći, ali tamo gdje postoji endogamija (gdje se ljudi samo vjenčavaju unutar svoje zajednice i na malom području) to je još uvijek problematično jer je teško identificirati iz koje grane može biti udaljeni par jer bi mogli biti na više grana.
Baš kao i svaka slagalica, počinjete radom s dijelovima koje već imate i koje možete malo istraživati i povezati. Kao što sam ranije spomenula, na razini četvrtog rođaka postoji 64 djedova i baka što znači potencijalno 32 različite grane i prezimena s očeve strane, a kad uzmemo tadašnji običaj gdje su svi imali puno djece onda je istraga još kompleksnija. Proces eliminacije je krenuo s prezimenom Herceg jer je bilo nekoliko poklapanja s prezimenom Herceg/Erceg koji su imali malo više informacije u njihovom stablu. Otprilike u to vrijeme pojavio se i članak u novinama o Hollynoj potrazi, ali nismo dobili neki novi tragova za istraživanje. Neka druga prezimena koja je Holly gradila obiteljska stabla iz DNK podudaranja su Ćutuk, Majić, Skoko, Lauc, Grbavac, i Bebek da nabrojim samo neke od mogućih 32 prezimena koje je pokušavala povezati.
Hollyna želja da posjeti Hercegovinu je bila toliko jaka da je odlučila otputovati u Hercegovina 2023 dok smo mi tamo bili na odmoru. Proveli smo prekrasnih 10 dana obilazeći svako selo I groblje na Ljubuškom području uz pomoći nekoliko prekrasnih obitelji. Groblja su bila puna prezimena nekih od njezinih DNK podudaranja I znala sam da je se pitala ‘tko o ti prezimena je moj otac?..
Hollyna rođena majka nikada se nije udavala niti je imala drugu djecu i nije bila otvorena prema ovom razdoblju svog života, a tek je prošle godine otkrila da se samo sjeća da se zove 'Simon' što bi bilo ‘Šimun’ na Hrvatskome. Nije mogla dati nikakve dodatne informacije. Holly je kontaktirala osobu s prezimenom Grbavac (čiji se DNK podudarao s njom ali daljnji) koji su živjeli u Canberri i nekoga s tim prezimenom u Melbourneu.
Tijekom jednog od njenih razgovora s njima jedan je slučajno spomenuo da poznaje čovjeka koji se zove Šimun Pavlović koji je u to vrijeme živio u Canberri, a taj drugi je spomenuo da je njegovom bratu bio kum na vjenčanju. Šimun je bio na tom popisu koji sam proslijedila svojoj rodici u Canberri, ali nažalost njegovo ime nije istaknuto iako smo kasnije saznali da je tamo živio od 1971.-1979. Holly je primijetila da on ima par Facebook profila i poslala mu je poruku ali nije dobila odgovor..
Čim je Holly ovo podijelila sa mnom, odlučila sam osobno potražiti njegove profile na Facebook i primijetila sam nekolika zamiljivih stvari, ali što je još važnije vidjela sam par njegovih fotografija iz mlađih dana i odmah me uhvatila njihova sličnost. Znala sam da ovu aveniju treba odmah istražiti. Iz zapisa koje sam proslijedila Holly i informacija koje smo uspjeli dobiti iz ovih njezini početnih pretraga u arhivama, Holly je počela sastavljati Šimunovo obiteljsko stablo kako bi vidjela može li ga povezati sa svojim drugim parovima. Ovdje je puno pomogao Robert Bošnjak. Ono što joj je bilo posebno zanimljivo je to što se Šimonova majka prezivala Grbavac i uzbuđeno je počela tražiti vezu s ostalim obiteljima Grbavaca s kojima je bila u daljnjoj vezi.
Tijekom naše prošlogodišnje posjete u Hercegovini, Holly je razvila blisku vezu s Marijanom I Blagicom Gavran (iz Ljubuškog) koje je zamolila da joj nešto potraže. Ona je željela saznati iz kojeg je sela Šimunova baka po majci s prezimenom Petrović jer se činilo da ti podaci nedostaju u maticama kojima smo imali uvid. Tada su se otvorile brane, i sve informacije potvrdile da smo na pravom putu. Slučajno se u to vrijeme pojavilo bliže podudaranje s drugim rođakom, što je bila dodatna potvrda.
Uspostavljen je direktni kontakt sa Šimunom čiji je odgovor bio da je bilo mnogo momaka iz Hercegovine u Canberri tijekom 1970-ih, ali da je spreman da upozna Holly. 13. lipnja Holly je primila još jedno vrlo blisko podudaranje DNK i podudaranje još jedne rodice 23. lipnja. Šimuna smo sreli 22. lipnja i rado je dao uzorak DNK. Test je bio onaj koji je odobrio sud i rezultati su se vratili potvrđujući da je on Hollyn otac. Šimun Pavlović je rodom iz Vitine Hercegovine.
Hollyna slagalica sada ima skoro 5000 imena ljudi. Holly još uvijek želi nastaviti graditi ovo ogromno obiteljsko stablo s nadom da će moći spojiti sve točkice i vidjeti kako su sva njezina DNK podudaranja povezana.
Ja sada se imam vremena posvetiti drugima koji traži biološke roditelje..
