U Ninu kolijevci hrvatske državnosti, središnjem Marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije i negdašnjem biskupskom sjedištu obilježeni su i ove godine blagdani Sv. Marcele i Sv. Anselma. Blagdani nebeskih zaštitnika Grada Nina slave se dva dana zaredom i to dan svete Marcele slavi se 25. kolovoza, a narednog dana 26. Kolovoza je blagdan svetog Anselma. Za Sv. Anzelma u literaturi nalazimo nekoliko imena: Sv, Asel, Sv. Anzelmo i Sv. Anselmo.
Kako je blagdan Sv. Marcele bio u nedjelju tako je Sv. Misa prema nedjeljnim običajima bila u 8,30 i u 11,30 sati. Blagdan Sv. Anselma slavio se u ponedjeljak i Sv. Misa je bila u 19 sati. Oba misna slavlja predvodio je fra Darko Sudarić. Blagdani su započeli otvaranjem škrinje na glavnom oltaru. Sv. Mise započele su ulaznom pjesmom posvećenoj Sv. Marceli i ulaznom pjesmom posvećenoj Sv. Anzelmu, a tekstove pjesama napisao je don Božo Barišić. Tekst pjesme Sv. Anselmu glasi:
Anzelmo sveti naš biskupe ti
hrabri pastiru ninskoga puka
Učiš nas vjeri, radosti neba
Kraljevstvo Božje donosiš nama
Anzelmo ninski čuj molitve naše, brani nas štiti vodi u raj!
Mi tvoja djeca kličemo sada
Molimo tebe zagovaraj nas
Pastirskim štapom vodi nas sada
U kraljevstvo Božje doći nam daj.
Anzelmo ninski čuj molitve naše, brani nas štiti vodi u raj!
Pjesme je za ovu prigodu uglazbio Tom Yeseta te ih je pripremiosa Župnim zborom Sv. Marcele za izvođenje na Misama. Tako su na skroman način proslavljeni nebeski zaštitnici kraljevskog grada Nina i negdašnje Ninske biskupije.
U sjećanju puka još uvijek postoje živopisni prizori koje rado prenose na nove generacije o tome kako je nekada ta proslava u Ninu bila sjajna i veličanstvena. Marica (Marija) Glavan rođ. Stulić kazivala je o tome slijedeće: "To je bio veliki sajam u Ninu, dolazilo bi jako puno svita u našu kuću i u kuće Ninjana i to rodbine i prijatelja."
Ona se od malena sjeća da su dolazili iz Dikla, Privlake, Vrsi, Kožina, Murvice, Filip Jakova i drugih mjesta u njihovu kuću. "Svi članovi moje obitelji išli su redovno u crkvu. Tada se živjelo od poljoprivrede i stočarstva i svaka je obitelj imala blago (ovce, krave i dr.). Budući da su se morale čuvati ovce na ispaši, obitelj se raspodjelila, pa je netko otišao na prvu, a netko na drugu Misu, ali su svakako svi članovi išli i na jedan blagdan i na drugi blagdan naših svetaca. To se posebno svečano slavilo i žao mi je što toga više nema", završila je iskaz Marica.
O proslavi blagdana je rekla: "Bila je to velika svečanost, crkva je bila čista i uredna te lijepo i svečano urešena. Znalo je 15 do 20 djevojaka čistiti i rediti crkvu za te blagdane. Posebno su se čistili i pripremali svjećnjaci i sve drugo što je trebalo." Ona se sjeća vremena kada je don Ive Nikpalj, koji je po njenim riječima bio strog i pravedan, držao dvije velike svečane Sv. Mise i to ujutro u 8 i u 10 sati. Nakon. Mise svaka je osoba u crkvi došla do oltara, a svećenik je iznosio dva moćnika. Narod je stajao u redu i činilo se da nikada kraja toj povorci neće biti koliko je vjernika bilo u crkvi na blagdane."Svatko je redom ljubio moći Sv. Marcele na njezin dan. Drugog je dana narod redom ljubio moći Sv. Anzelma prvog biskupa Nina od Isusova doba" završila je kazivanje Marica. Moći su 2 relikvijara u obliku škrinjice, u jednoj se takvoj škrinjici nalazi glava Sv. Marcele, a u drugoj se nalazi glava Sv. Anzelma.
O istim blagdanima M. M. Anselma rođ. Bernardica Stulić govorila je: "Otvaranje blagdana sredinom 20. stoljeća bilo je jako svečano. Štovale su se relikvije na poseban način. Na dan Sv. Marcele i na dan Sv. Anselma nakon mise izvadili bi se moćnici (škrinjice s glavama svetaca) pa bi se jedan dan ljubile moći sv. Marcele, a drugi dan moći sv. Anselma. Narod je bio jako pobožan. Don Ivan Nikpalj koji je bio župnik u Ninu od 1926. do 1962. imao je običaj na svečani način te blagdane pripremiti, užgale su se sviće kao da se otvara Svetohranište, otvorio se veliki oltar i iznijeli bi se moćnici (relikvije). Narod je prilazio ispred glavnog oltara i kleknuo, a svećenik je nosio relikvijare te je išao redom od jedne do druge osobe dok su vjernici skrušeno u klečećem stavu pobožno poljubili moći svetaca. Narod je prije bio više prionut pobožnostima i narodnim običajima. Kada su ti običaji prekinuti nije mi poznato. Također su bili običaji otvaranja oltara s moćima na Uskrs i na Božić te na blagdan sv. Ambroza, a onda su moćnici preseljeni u Župnu riznicu", rekla je M. M. Anselma.
Kazivačima je poznato da je veliko slavlje oko pučke pobožnosti proslave blagdana sv. Marcele i sv. Anzelma bilo za vrijeme vođenja ninske župe od strane don Ive Nikpalja.
Don Šime Kevrić bio je svećenik u Ninu od 1998. do 2011. i o tome je kazivao: "Kada sam došao u Nin taj običaj nisam zatekao. Nije mi poznato kada je prekinut običaj iznošenja moćnika ispred vjernika s tradicijskom pučkom pobožnosti ljubljenja istih.
Neki od ninskih župnika don Čedomil Šupraha (1978. – 1989.), don Srećko Frka Petešić (1970. – 1978.) i don Frane Mandić (1962. -1970.), nisu više među živućima da ih se upita o tome, no mišljenja sam kako se to vjerojatno dogodilo kada su relikvijari s dijelovima tijela nebeskih zaštitnika postavljeni u Crkvenu riznicu 'Zlata i srebra grada Nina."
Tko su bili Sv. Marcela i sveti Anselmo Ninski?
Sveti Anzelmo (Asel) Ninski (lat. Anselmus) kako to donosi Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, kojeg su uredili Anđelko Badurina, Uvod u ikonologiju, Radovan Ivančević, IV dopunjeno izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2000., str 135.: "Prema stoljetnoj predaji, jedan od sedamdesetorice Kristovih učenika, osnivač i prvi biskup ninske Crkve.
Nakon Kristova uskrsnuća uputio se propovijedati evanđelje u Galiju. Odatle je sa svojim pratiocem i đakonom Ambrozijem i Marcelom (zvanom Marija Negra), pratiteljicom sv. Lazara i sv. Marte, krenuo u današnju Hrvatsku te mnoge obratio na kršćanstvo. Njemu je posvećena bivša ninska stolna crkva, u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci u moćnicima od srebra i zlata. Sveti Anzelmo pojavljuje se u najstarijim prikazima kao 'orans' u misnici, s izrazitim postrigom na glavi, zatim kao 'benedicens' s knjigom u lijevoj ruci, a u kasnijim djelima s mitrom na glavi, knjigom u ruci i desnicom podignutom na blagoslov. Glavni je zaštitnik Nina i nekadašnje ninske biskupije. Zaštitnik je filozofa i teologa. (Marijan Grgić)."
Sveta Marcela (Marija Nerga, lat. Marcela) kako je navedeno u: Leksikonu ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio Anđelko Badurina, Uvod u ikonologiju, Radovan Ivančević, IV. dopunjeno izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2000., str 423.: "Zaštitnica grada Nina. Prema ninskoj predaji, Marcela je pratiteljica sv. Marte i njezina brata Lazara, koji su se nakon Isusova uskrsnuća otisnuli na otvoreno more u čamcu i čudesno stigli u Marseilles. Po predaji, ona je, također, žena iz naroda koja je, prema Evanđelju sv. Luke, povikala Isusu: 'Blago utrobi koja te nosila i prsima koja si sisao!' (Lk 11,27).
Naziva se i Marija Negra, što je skraćen naziv od Marija Energumena (grč. = 'opsjednuta'), a to je zapravo ista osoba kao i Marija Magdalena (Lk 8,6 i Mk 16,9), 'iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova'. Legenda priča kako je Marcela zajedno sa sv. Martom propovijedala evanđelje najprije u Galiji. Po smrti sv. Marte napisala je njezin životopis, a potom krenula u Hrvatsku te zajedno s Anzelmom, jednim od sedamdesetorice Isusovih učenika, osnovala ninsku Crkvu. Kraj crkve njoj naslovljene postojao je nekoć u Ninu samostan redovnica. U likovnom prikazivanju nema posebnih oznaka, ali se prepoznaje po stavu adorans ('klanjateljica' – ruke raširene na prsima), (Marijan Grgić)."
Na glavnom oltaru crkve sv. Anselma u Ninu, koja bijaše od 9. do 19. stoljeća ninska katedrala, nalazi se slika nepoznatog autora, a koja prikazuje u središnjem dijelu biskupa Sv. Anzelma, dok mu je jedne strane prikaz Sv. Marcele, a s druge strane Sv. Ambroza.
Fotografije: Ivo Pervan
