Što se treba dogoditi čovjeku da ubije vlastitu djecu? Može li se ubilačka namjera na vrijeme prepoznati? Odgovore na ta pitanja potražila je Zrinka Grancarić koja se javila ispred psihijatrijske bolnice Vrapče.
- Težak dan za Hrvatsku i Zagreb. Ovo je čin koji u sebi uključuje jedan veliki nezreli narcizam jedne osobe, koja ima očekivanja da je privlačna i važna. To je zapravo psihopatija. Glavna karakteristika psihopatije jest da takve osobe mogu uživati jedino ako slabije osobe pate. Nažalost ta je kombincija vrlo zlokobna, ističe psihijatar Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju u Vrapču.
Komentirao je i oproštajno pismo koje je otac ostavio na Facebooku.
- Predstavljanje sebe kao žrtve sustava, ne kao netko tko ima probleme koje bi trebao rješavati. Takve osobe su ekstremno teški nasilnici i predatori. Cijeli život prolaze i sebe predstavljaju kao žrtve. Ne radi se o nikakvoj žrtvi, nego o nekom koji je tražio žrtve. Žrtve su djeca, ali žrtve su brojni građani. Vidimo na društvenim mrežama da ljudi plaču, da su ljudi u strahu i uznemireni. Posebno su uznemireni oni građani koji večeras imaju konflikte sa svojim partnerima, pitaju se može li se to njima dogoditi. Treba činiti puno stvari da taj strah prođe. I treba reći da se ovo ne može svakome dogoditi. Osim te kategorije ljudi, to se nikome ne može dogoditi, dodaje.
Bagarić ističe da društvo danas funkcionira po principu "nećemo se miješati".
- Mi psihijatri već desetljećima govorimo da se moramo miješati, susjedima, prijateljima, rođacima. Treba im reći da nisu u pravu kada nisu u pravu. Nije taj narcizam niknuo prije tjedna, on postoji cijeli život. Dužni smo brinuti o ljudima oko nas. Nekada se spašavaju životi kada se nekim ljudima kaže odlučno ne.
Dodaje i sljedeće.
- Počinitelj nije žrtva, njega ne treba označavati ocem ili nešto slično, već ubojicom i zločincem. To je vrlo važno u komunikaciji, da označavamo stvari onakvima kakve one sigurno i jesu, zaključuje. (Izvor: HRT)
