Prijedlog za izradu europskoga mirovnoga plana za Ukrajinu krenuo je s inicijativom iz Finske, koja je za konačnu raspravu na vrhu EU pripremila nacrt mirovnoga plana u 12 točaka, s dvije faze: primirje i zatim pregovori.
Dobro je što se krenulo i u EU. Mišljenje većine članica EU jest da bi najprije trebalo postići primirje, a tek potom započeti pregovore s Rusijom. Nacrt predviđa, odnosno Finska predlaže, da primirje nastupi 24 sata nakon što obje strane u sukobu usvoje prijedlog mirovnoga sporazuma i zamrznu crtu dodira sukobljenih vojski Ukrajine i Rusije na točki u trenutku početka primirja.
Zbog logističkih i tehnoloških mogućnosti predlaže se da se odmah tada počne pratiti primirje (pomoću satelita, dronova i drugih tehnoloških sredstava). Prvi korak u provedbi primirja, prema ovome nacrtu, trebao bi biti dogovor o „paktu o nenapadanju“, što bi značilo potpuno pasivno držanje obiju sukobljenih strana – Rusije i Ukrajine.
U pripremi stvaranja uvjeta za pregovore treba riješiti način stabilnoga vođenja i djelovanja Nuklearne elektrane Zaporižja, uz prijedlog da se ta elektrana privremeno stavi pod nadzor neke treće države te da potom započnu pregovori o vraćanju nadzora Ukrajini. U sljedećem se prijedlogu savjetuje da se Rusiji ponovno uputi poziv za povratak u međunarodne organizacije, kao što je Vijeće Europe, iz kojega je Rusija isključena 2022. godine, te eventualno poziv za ponovno uključivanje u Međunarodni olimpijski odbor. Za vodstvo mirovnoga odbora i nadzor izvršavanja konačnoga mirovnoga sporazuma predlaže se odrediti osobu međunarodnoga ugleda, autoriteta i neutralne uloge. U prijedlogu se također predviđa djelovanje „koalicije voljnih“, prema konceptu koji priprema ta koalicija.
U samom se prijedlogu ističe da je sporna deveta točka, koja poziva na dijalog Kijeva i Moskve „radi povećanja međunarodnoga razumijevanja i uvažavanja različitosti jezika, kulture i religije“. U sljedećoj, desetoj točki, predviđa se određivanje početka pregovora o upravljanju okupiranim teritorijima, što je zapravo najspornija točka. Ništa manje nije sporna ni sljedeća točka, u kojoj se za obnovu Ukrajine predlaže osnivanje fonda koji bi „mogao uporabljati zamrznuta ruska financijska sredstva“.
U posljednjoj, dvanaestoj točki, predviđa se postupno ukidanje sankcija Rusiji tijekom provedbe ovoga mirovnoga plana. U nastavku bi, prema nacrtu ovoga plana, Ukrajina i Rusija trebale započeti postupak dogovaranja o odšteti za ratnu štetu, pri čemu se ne precizira odnosi li se to samo na štetu koju je prouzročio agresor – što bi, prema međunarodnom pravu, bilo logično. Ako nije tako, to je još jedan od mnogih spornih elemenata u ovim prijedlozima, u kojima ima dosta nejasnoća.
Nelogičan je i prijedlog da se „za postupak dogovaranja o ratnoj odšteti uporabe zamrznuta zapadna sredstva u ukupnoj vrijednosti od 200 milijardi eura“. Teško je i zamisliti da bi na taj način bio nagrađen agresor, a još manje da bi nezavisna i suverena Ukrajina mogla takvu soluciju prihvatiti. Slično bi se i EU našla u položaju „ni kriva ni dužna“ u ruskoj agresiji i njezinim posljedicama. Kao svojevrsna lažna utjeha, u zaključku finskoga nacrta mirovnoga plana stoji da bi „sve sankcije protiv Rusije automatski ponovno bile uvedene ako bi Rusija pokrenula novi napad na Ukrajinu“.
Kada je Zelenski saznao za elemente ovoga nacrta mirovnoga plana, ove je srijede izjavio:
„Još ovoga tjedna sastaju se savjetnici iz Ukrajine i voditelji EU-a kako bi raspravljali o planu za završetak rata s Rusijom. Taj plan u velikoj mjeri ovisi o ishodu susreta Trumpa i kineskoga predsjednika Xi Jinpinga, koji je pred vratima.“
Prva vijest iz Seula govori da su dvojica predsjednika najmoćnijih država svijeta kratko razgovarala i o ratu u Ukrajini te da će „u tom pitanju surađivati“, što može biti više signal drugima nego najava neke velike promjene — možda tek neizravna sugestija Putinu da radi na smirivanju situacije. Glavno pitanje koje se nameće jest je li, premda vjerojatno dobronamjerna, finska inicijativa za pokretanje rješenja rata između Rusije i Ukrajine premalo usklađena između Finske i EU-a te između EU-a i SAD-a. Ovako kako je predstavljeno, može poslužiti kao poticaj da se sve članice EU-a postave u aktivniji položaj — u zajedničkom, jedinstvenom i potpuno usklađenom postupku traženja mira za Ukrajinu i cijelu Europu.
Ivan Botteri
