U Bojni za temeljnu vojnu obuku Središta za obuku pješaštva i oklopništva u Požegi, danas 19. svibnja 2025. godine, započela je temeljna vojna obuka drugog ovogodišnjeg, ujedno 46. naraštaja ročnika na dragovoljno vojno osposobljavanje.
U vojarnu “123. brigade HV” u Požegi pristigli su mladići i djevojke iz svih krajeva Republike Hrvatske, a riječ je o 158 ročnika, odnosno 130 mladića i 28 djevojaka koji će dragovoljno vojno osposobljavanje provoditi po standardnom programu. Na dragovoljno vojno osposobljavanje prijavilo se i četvero vrhunskih sportaša: skijaš Tvrtko Ljutić, atletičari Filip Pravdica i Roko Farkaš te jedriličarka Elena Vorobeva.
Potpisivanjem Ugovora o dragovoljnom vojnom osposobljavanju ročnici su započeli osmotjednu obuku usmjerenu na usvajanje temeljnih vojnih vještina. Nakon zaduživanja opreme i rasporeda u postrojbe, obuka se provodi pod stručnim nadzorom instruktora i zapovjednika, a vrhunski sportaši, koji su dio ovog naraštaja, po završetku svečane prisege nastavljaju osposobljavanje u svojim matičnim sportskim klubovima.
Atletičar Roko Farkaš odlučio se za dragovoljno vojno osposobljavanje kako bi upoznao nove vojne taktike i završio temeljnu vojnu obuku: “Sretan sam što ću proces vojne obuke dijeliti s još troje kolega sportaša.”
Njegov kolega Filip Pravdica prijavio se s ciljem da iskusi red, rad i disciplinu te ovlada osnovnim vojničkim vještinama – od higijene do svakodnevnih radnih obveza.
“Vojni rok se razlikuje od sporta u kojem imaš nekakav cilj, dok na vojnoj obuci očekujem stjecanje vještina koje se ne mogu steći u sportu,” rekao je Pravdica.
Skijaški reprezentativac Tvrtko Ljutić kazao je kako je među prijavljenima kako bi stekao nova iskustava vezana uz vojsku.
Valentina iz Županje, Livio iz Slatine i Josip iz Saborskog među mladima su koji su se odlučili na dragovoljno vojno osposobljavanje, svatko sa svojim osobnim motivima.
Valentina se prijavila na dragovoljno vojno osposobljavanje “zbog domoljublja i boljih prilika u životu”, a Livio iz Slatine priznaje da osjeća malu nervozu jer, kako kaže, ulazi u novo poglavlje, ali naglašava kako je dragovoljno vojno osposobljavanje za njega čast i prilika za novo iskustvo. Josip iz Saborskog ističe da su mu prvi dojmovi lijepi te dodaje: “Najveća mi je želja služiti Domovini. Otac mi je ratni vojni invalid i zato i ja želim iskusiti život vojnika.”
Zapovjednik 3. obučne satnije, satnik Milan Matošević, očekuje ročnike i ročnice u svojoj satniji, uključen je u cijeli proces prijema od zaduživanja opreme, smještaja do sigurnosnog informiranja. Nakon dolaska svih polaznika, upoznat će ih s tijekom obuke, pravilima i standardima koje trebaju zadovoljiti tijekom osmotjednog programa.
Prva dva tjedna bit će posvećena prilagodbi na vojno okruženje, a nakon polaganja svečane prisege, slijedi glavni dio obuke. U tom razdoblju ročnici će raditi na povećanju psihofizičke spremnosti, obavljanju pripremnih gađanja i izvršavanju vojničkih zadaća u realnim uvjetima, dok se posljednjih tjedana objedinjuju sva znanja i vještine stečene kroz dotadašnju obuku.
Kraj dragovoljnog vojnog osposobljavanja obuhvaća završno ocjenjivanje, nakon kojega slijedi natjecanje za najboljeg ročnika i ročnicu.
Za većinu mladića i djevojaka koji su se prijavili, ovo je prvi korak prema profesionalnoj vojnoj karijeri. Naime, uspješnim završetkom dragovoljnog vojnog osposobljavanja ispunjavaju uvjet za specijalističku vojnu obuku i potpisivanje ugovora o djelatnoj vojnoj službi. Ročnici koji se po završetku temeljne obuke ne odluče za vojnu karijeru postaju pripadnici razvrstane pričuve.
