Stroži sigurnosni propisi i visoki troškovi uređenja pristaništa doveli su u pitanje budućnost triju skela na području Općine Podturen. Premda je tradicija skelarenja zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, njezino očuvanje sve više ovisi o financijskim mogućnostima lokalne zajednice i potpori nadležnih institucija.
Stoljećima su skele na rijeci Muri povezivale ljude, naselja i poljoprivredna zemljišta s obje strane rijeke. Bile su nezaobilazan dio svakodnevnog života, ali i gospodarske i kulturne povijesti Međimurja. Danas je njihova budućnost neizvjesna, a novi sigurnosni zahtjevi mogli bi dovesti do trajnog prestanka rada pojedinih riječnih prijelaza.
Na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća Podturna otvoreno je pitanje budućnosti triju skela na području općine, nakon što su postroženi uvjeti njihova prometovanja. Novi zahtjevi uključuju odgovarajuće prilazne rampe, uređenje obala, sustave sidrenja i vođenja skela, prometnu signalizaciju, rasvjetu te sigurnosnu infrastrukturu za putnike, pješake, bicikliste i vozila. Takvi zahvati zahtijevaju znatna financijska ulaganja koja Općina Podturen ne može samostalno osigurati. Novakovski brod već godinama izvan funkcije
Posebno je neizvjesna sudbina skele u Novakovcu, poznate kao Novakovski brod, koja je stoljećima bila važna poveznica stanovnika s posjedima na suprotnoj obali Mure.
Tijekom velike poplave 2023. godine nabujala rijeka otrgnula je skelu s pristaništa i odnijela je nekoliko kilometara nizvodno, na područje Dekanovca. Zbog nepristupačnog terena njezino izvlačenje bilo je iznimno zahtjevno. Skela je naposljetku razrezana na dva dijela i vraćena na područje Novakovca, gdje se i danas nalazi izvan uporabe. Povijesni zapisi svjedoče o dugoj tradiciji ovoga riječnog prijelaza. Novakovski brod spominje se u popisu skela na Muri i Dravi iz 1807. godine, dok stare vojne karte Habsburške Monarhije potvrđuju važnost prijelaza na području između Novakovca i Podturna.
Skele nisu služile samo prijevozu ljudi. Njima su stanovnici pristupali poljoprivrednim zemljištima, šumama i livadama na drugoj strani rijeke, a u pojedinim povijesnim razdobljima bile su i najkraći put prema vinogradima i drugim posjedima. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske početkom 2024. godine proglasilo je „Tradicije i umijeća skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj” nematerijalnim kulturnim dobrom te ih upisalo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Time je prepoznata kulturna i povijesna vrijednost skelarenja, no formalna zaštita sama po sebi nije dovoljna za održavanje skela i prateće infrastrukture. Načelnik Općine Podturen Perica Hajdarović potvrdio je da je za sve tri skele potrebno osigurati odgovarajuću infrastrukturu te da će o njihovoj budućnosti ponovno raspravljati Općinsko vijeće. Za sve tri skele potrebno je izgraditi infrastrukturu, a o tome će se još raspravljati na idućoj sjednici Općinskog vijeća. Poslali smo zahtjev Ministarstvu, ali mislimo da bi bio prevelik trošak za staru skelu u Novakovcu”, izjavio je Hajdarović za eMeđimurje.
Općina je zatražila i očitovanje Lučke kapetanije Osijek, a zasad se kao izglednija mogućnost očuvanja riječnog prijelaza spominje skela u Podturnu. Koliko je zahtjevna obnova riječnih prijelaza pokazuje primjer skele u Križovcu, čija je obnova stajala oko 300.000 eura, pri čemu troškovi još nisu konačni.Na području Murskog Središća planira se i dodatna skela, za koju se očekuje mogućnost financiranja uz potporu nadležnog ministarstva.
Iako su nekada imale prvenstveno prometnu i gospodarsku ulogu, skele danas imaju i znatan turistički potencijal. Kao dio prepoznatljivog krajolika uz Muru, mogu pridonijeti razvoju održivog turizma, očuvanju tradicijskih vještina i predstavljanju povijesti života uz rijeku.
Upravo se zato otvara pitanje može li se pronalaskom odgovarajućeg modela financiranja pomiriti suvremene sigurnosne standarde s očuvanjem tradicijskih riječnih prijelaza.
O budućnosti triju skela na području Podturna tek treba donijeti odluke. No njihova sudbina nadilazi pitanje lokalne infrastrukture. Riječ je o očuvanju višestoljetne tradicije koja je oblikovala život uz Muru i ostala jedan od prepoznatljivih simbola međimurskog identiteta.
Izvor: eMeđimurje, 26. listopada 2026.
