Ante Gavranović
Piše: Ante Gavranović
Sada je već potpuno jasno da će broj gostiju i broj noćenja stranih turista premašiti rekordnu 2019. Prema fiskalnim računima treba očekivati i veći devizni prilijev. To je ona „sunčana strana“ turizma, kojoj se veselimo i koja čini velik dio BDP-a, utječe na povećanu potrošnju, osigurava rad građivevinarima (sposobnim za manje objekte).
Ima, međutim turizam kakav prakticiramo i svoje (nepovoljno) naličje. O njemu rijetko progovaramo, što je u konačnici štetno. U Studiji o ranjivosti jedinica lokalne samouprave Republike Hrvatske na turističku aktivnost koju je napravio zagrebački Ekonomski institut, prva je takva studija napravljena za Hrvatsku, jasno se ističe: “Sad je više nego ikada jasno da se turizam u Hrvatskoj razvijao stihijski, bez ikakvih strateških odluka, uz puko korištenje komparativnih prednosti koje su nam prirodno dane, sve ide po inerciji.
Unatoč strategijama i planovima na papiru koji su ciljali nešto posve drugo, turistički rast Hrvatske u zadnjih 10 godina nije se realizirao u smjeru stvaranja dodane vrijednosti i značajnog produžetka sezone, već je odgovor na rast potražnje bio stihijski razvoj bez strateških odluka, uglavnom uz bujanje privatnog smještaja i apartmanizaciju. Danas se to održava u visokoj ranjivosti hrvatskih turističkih središta na sezonalnost i koncentraciju turizma, a među posljedicama je i nekontroliran rast cijena nekretnina koji ima snažan utjecaj na raslojavanje stanovništva“.
Koliko koristimo turizam za plasman domaćih proizvoda?
Turizam je djelatnost koja ima značajnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu i njegova važnost sve više raste. Utjecaj turizma vidljiv je putem niza gospodarskih varijabli, što se posebno ističe za vrijeme turističke sezone kada se povećava zaposlenost, jača vrijednost kune, a promet u trgovini na malo upravo je u tim ljetnim mjesecima najveći u godini.
Prema podacima nekih od vodećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, zamjetno je da je na vrhuncu turističke sezone, u kolovozu, prosječan mjesečni promet u segmentu hrane i pića u trima najvažnijim turističkim županijama (Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj, ali i drugim promorskim županijam), veći za 185-373 posto u odnosu na prosječan godišnji mjesečni promet u tim županijama. Naime, raspon očekivanog povećanja broja stanovnika u kolovozu 2018. temeljem dolazaka i noćenja turista u županijama u jadranskoj Hrvatskoj, kretao se od 40 posto u Splitsko-dalmatinskoj do 129 posto u Istarskoj. To proizlazi iz analize HGK iz 2018- Sada je stanje upravo na tim područjima još alarmantnije.
Kad se ta „statistika“ prenese na gradove i manja mjesta, zvono zvoni na uzbunu. U Ninu, gradu s manje od 3.000 stanovnika, povećanje broja stanovnika u kolovozu 2018. iznosilo je 447 posto, odnosno broj stanovnika tijekom kolovoza povećava se za preko 5,5 puta uslijed dolazaka i noćenja turista. Uz Nin, rastom broja stanovnika tijekom vrhunca turističke sezone, u kolovozu, ističu se općina Medulin (469 posto), Baška voda (453 posto), Rogoznica (349 posto). Spomenutim mjestima možemo dodati Rovinj, Poreč i Umag u Istarskoj županiji, Mali Lošinj, Crikvenicu, gradove Rab i Krk u Primorsko-goranskoj županiji, Biograd na moru i grad Pag u Zadarskoj županiji, Vodice i Primošten u Šibensko-kninskoj županiji, Makarsku i Omiš u Splitsko-dalmatinskoj te Orebić, Konavle i grad Korčulu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Potencijal turističke potrošnje
Kad procjenjujemo stvarne mogućnosti povećanog plasmana domaćih proizvoda (kroz toliko naglašavano povezivanje plave i zelene magistrale ili plasman lokalnih OPG-a) trebali bismo imati u vidu neke činjenice:
- Najviše noćenja u komercijalnim smještajnim objektima tijekom godine ostvari se u kolovozu, oko 33%.
- Oko 95% ukupnog broja noćenja u srpnju i kolovozu ostvareno je u 6 priobalnih županija.
- Na razini cijele godine preko 60% svih turističkih noćenja u godini ostvari u srpnju i kolovozu, a 91% noćenja turista ostvari se u 6 priobalnih županija, što vrlo uvjerljivo prikazuje teritorijalnu koncentriranost i vremenske ograničenosti hrvatskog turizma.
- Pod utjecajem dolazaka i noćenja turista u kolovozu u 6 priobalnih županija: – broj stanovnika poraste za oko 60%.
Na temelju analize potrošnje stranih gostiju procjene su da je potrošnja turista u segmentu hrane i pića veća od potrošnje domaćega kupca za oko 2,4 puta. U Istarskoj županiji potencijal potrošnje u segmentu hrane i pića u kolovozu je, zbog potrošnje turista, 373 posto veći u odnosu na potrošnju koju ostvari stanovništvo u razdoblju izvan sezone. U Zadarskoj županiji taj porast potrošnje hrane i pića iznosi 240 posto, u Šibensko-kninskoj 228 posto, u Primorsko-goranskoj 217 posto u Dubrovačko-neretvanskoj 215 posto i u Splitsko-dalmatinskoj 185 posto.
Opet, kad tu „statistiku“ prenesemo na mjesta i gradove dobivamo zapanjujuće brojke: u Medulinu rast potrošnje hrane i pića u kolovozu 2018. iznosio je 1095 posto, u Baškoj vodi 1059 posto, Ninu 1047 posto ili Rogoznici 839 posto.
Pokazatelji za realne procjene
Navedeni podaci o razlici u potrošnji mogu poslužiti, primjerice, maloprodajnim lancima, i to za procjenu da li i koliko im povećani sezonski promet u segmentu hrane i pića prati povećanu kupovnu moć u turističkoj sezoni. Navedeni izračuni i procjene potencijala potrošnje u segmentu hrane i pića mogli bi pomoći i, primjerice, maloprodajnim lancima za pripremu za turističku sezonu, odnosno za procjenu da li i koliko im povećani sezonski promet u segmentu hrane i pića prati povećanu potražnju u turističkoj sezoni, kao i procjenu potreba opskrbe na vrhuncu turističke sezone.
U svakom slučaju, izrazita sezonalnost hrvatskog turizma stavlja pred trgovinu ozbiljne zadatke. Teško je postaviti realne kapacitete i odgovarajući broj radnika za povećane potrebe turista u samo dva mjeseca. Najčešće ti gradovi pucaju po šavovima jer ukupna komunalna i turistička infrastruktura nisu prilagođeni takvim okvirima rasta broja stanovnika i potrošnje. Veliki priljev gostiju u dva ljetna mjeseca (srpanj i kolovoz) su veliki izazov i opasna zamka. Pitanje je u kojoj mjeri tu navalu gostiju koristimo istinski za povećani plasman domaćih proizvoda.
Lice i naličje našega turizma
Ovih dana, začudo upravo usred glavne sezone, puštena je u javno savjetovanje dugo očekivana Strategija održivog turizma do 2030. godine, krovni dokument koji bi trebao zacrtati putanju razvoja domaćeg turizma u sljedećih osam godina. S obzirom na mjesto i ulogu turizma u ukupnom gospodarstvu, Ministarstvo turizma, zajedno s partnerima, zacrtalo je Strategiju kao ključni smjer razvoja jednog od najprofitabilnijih domaćih sektora.
Četiri ključna strateška cilja
Iz dokumenta proizlaze četiri ključna strateška cilja: razvoj cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženog turizma, razvoj turizma uz očuvanje okoliša, stvaranje konkurentnog i inovativnog turizma te za kraj - stvaranje otpornog turizma. U dokumentu se navode i neki konkretni trendovi koji bi se trebali promijeniti.
Strategija, između ostaloga, donosi i trenutačnu statistiku koja otkriva pomalo zabrinjavajuće trendove u domaćem turizmu: činjenicu da smještaj u odmaralištima, sobama i apartmanima u strukturi ukupnog smještaja čini čak 66 posto dok su hoteli tek na 13 posto. Iako je prošlom strategijom bilo planirano povećanje udjela hotelskog smještaja, dogodilo se suprotno - rastao je udio soba i apartmana koji istodobno ima iznimno nisku stopu popunjenosti, samo 27,6 posto. Dokument otkriva i kako se većina smještajnih kapaciteta, dakle njih 92,5 posto, nalazi u Jadranskoj Hrvatskoj te da smo u proteklih deset godina, između 2009. i 2019., uspjeli povećati udio noćenja u glavnoj sezoni s 80 na 84 posto, iako je krovnim dokumentom bilo zacrtano suprotno.
Opet isti scenarij
Prema službenim podacima Ministarstva turizma u Hrvatskoj je tijekom prvih sedam mjeseci 2022. godine ostvareno 8,881.000 milijuna dolazaka i 47,954.113 milijuna noćenja, odnosno 72,38 posto više dolazaka i 58,09 posto više noćenja stranih turista nego li u istom razdoblju protekle godine. Zajedno s domaćim turistima ostvareno je 10,408.690 dolazaka i 54,536.321 noćenja- Dosadašnji podaci posebice su važni jer potvrđuju sve značajniju potražnju za Hrvatskom te pozitivne rezultate aktivnosti usmjerenih na prepoznatljivost Hrvatske kao održive i kvalitetne destinacije za cijelu godinu. Srpanj, kolovoz i, vjerojatno, rujan dat će ipak stvarnu i pravu sliku.
Nepovoljna okolnost je što opet zapadamo u (provjerenu) zamku: najvažnije su nam brojke dolazaka i noćenja. Podaci o fiskaliziranim računima ukazuju na iznimno uspješan početak turističke godine. O stvarnom financijskom efektu još je nestvarno govoriti, ali već sad možemo ustvrditi da on nije plod veće kvalitete i ukupne učinkovitosti, već pretežito nerazumnog rasta usluga i cijena. Prevladava uvjerenje da nam je važnija masovnost od kvalitete i stvorene dodane vrijednosti, koji bi nam trebali biti temelji svakog daljnjeg koraka u razvoju turizma. Pojedini gotovo drastični primjeri – makar samo indikativni – pokazuju da ponekad stvarno nerazumnim cijenama sami (opasno) režemo granu dugoročnog prihoda i dohotka za veliki dio stanovništva, posebice u primorskim krajevima.
Druga strana turističke medalje
No, je li doista tomu tako i ima li razloga za veliko veselje i u ovoj turističkoj godini ili je sve to samo privid uspjeha iza kojega ostaju velika pitanja, s tek pokojim učinkovitim odgovorom.
Iskustvo koje sektor ima s prošlom strategijom turizma najbolje opisuje raspoloženje u kojemu turistički sektor dočekuje novi krovni Dokument. Ipak, ovih se dana neslužbeno među turističkim stručnjacima može čuti kako od ovog važnog dokumenta nemaju velikih očekivanja te da je on ključan ponajviše u administrativnom smislu jer je temelj za korištenje novca iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka namijenjenih turizmu, dok je upitno hoće li doista uspjeti u rješavanju nekih gorućih problema sektora.
Mnogi će, nakon čitanja dokumenta, dokaz tih sumnji pronaći u činjenici da nova Strategija zapravo samo usputno apostrofira problem smještajne strukture koju danas mnogi ističu kao najveću prepreku u ostvarenju održivog turizma, dok je puno više orijentirana na pitanja ekologije i statusa na različitim ljestvicama konkurentnosti koje nužno ne odražavaju pravo stanje na terenu. Iz predložene Strategije, koja je od nedavno na javnoj raspravi. teško je iščitati jasan, zapravo novi, inovativan transformacijski put domaćeg turizma. A upravo to se očekuje!
Iako su računice starnih prihoda od turizma dosta nepouzdane i ne odražavaju pravo sliku (pitanje koliko uvozimo?) ipak dosta značajan dio dodane vrijednosti čitavog gospodarstva ovisi o turističkoj potražnji, i u usporedbi s drugim turističkim zemljama dosegnuli smo plafon prema broju turističkih postelja po broju stanovnika. Veliki sam zagovornik turizma, ali moramo odrediti neke granice jer će u protivnom sadašnje prednosti prerasti u probleme.
