U petak, 20. rujna, s počekom u 19 sati, u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvara se izložba slika Nade Žiljak – Skrivena od Svijeta. Izložba ostaje otvorena do 20. listopada.
„Skrivena od svijeta, izvan dosega našega oka, duboko unutra, skrivena od ljudi, tako dobro skrivena da ne znamo da postoji. Skrivena od briga i bola, od zabluda i zavisti. Zbog obzira i strepnje, zbog prisile da budemo ono što nismo, zbog te privlačne obrazine koju na sebe stavljamo, zbog žudnje da budemo ono što doista jesmo – stvorena je infrared (IR) slika.
Njezina autorica, Nada Žiljak već je petnaest godina osvaja raskošnim kolorima, upisujući svoju intimu u njene skrivene slojeve virtuoznim crtežom. Inicirana idejom stvaranja novoga na oblikovnoj i sadržajnoj razini slike, IR slika nastaje spojem umjetnosti i tehnološke inovacije u eksploataciji infracrvenog svjetla. Kreiran je originalan likovni svijet koji je, implementirajući infracrvenu metodu, stvorio i potpuno nov način slikanja. I to upotrebom istih tonova standardnih akrilnih boja, no različitih po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Nastaje slika s mogućnošću dvostrukog i različitog sadržaja, jednog za vizualno, drugog za infracrveno područje. Ovaj interdisciplinarni pristup vizualnoj umjetnosti od samog se početka koristi nizom inovativnih instrumenata produkcije i vizualizacije slike, kojim se „klasična“ štafelajna slika do tada nije koristila. Iskoristivši hendikep ljudskog oka da „vidi“ samo u rasponu između 400 i 700 nm, stvorena je slika dvostruke pojavnosti, jedne vidljive golim okom, a druge tek ZIR kamerom – novim instrumentom kojeg uvodimo kao pomagalo u doživljaju likovnog djela. Riječ je o percepciji ugniježdene akromatske slike koju postižemo instrumentalnom primjenom infrared čitača.
Jer percepcija boja je složen proces doživljaja. Sinergija je apsorpcije, refleksije i transparentnosti bojila u kojoj Nada spaja svoja dva talenta. Slikarski, koji se očituje u koloristički bogatoj, zasićenoj slici proizašloj iz umijeća geste i izrazitog senzibiliteta za boje, i onaj crtački koji potvrđuje njeno mjesto među najboljim hrvatskim crtačima.
Stilski, Nadino slikarstvo bazira se na ekspresivno i grafički tretiranoj formi koja polje slike, zahvaljujući infracrvenoj metodi, obogaćuje dualnošću prikaza, sugerirajući time beskonačnost imaginacije i besmislenost svakog ukalupljivanja. Ona slaže strukturalne slojeve intervenirajući na temeljni crtež, prikrivajući ga bojom, skrivajući tako i čineći tajnovitim vlastiti život. Svoje žudnje, strasti, zapravo sam stvaralački Eros, kako bi ga potom doslovno otkrila, krajnje začuđujuće i iznenađujuće, atakom tehnologije u umjetnost samu.
U novoj slici Nada zadržava prepoznatljivu tematiku kao i autonomiju vlastitog slikarskog načina prenošenjem asocijativno poetskog raspoloženja iz vidljive, koloristički zasićene slike u onu skrivenu – u monokromni crtež. Površina platna isprepletena fasetama boja, polje je orgijastičkog kolorističkog spleta radosti, uživanja i oslobođenja koji se u „skrivenoj slici“ transponiraju u konkretnu figurativnu formu. Boja je osjećaj. Ona priprema naš doživljaj, stavlja nas na odgovarajuću frekvenciju. Frekvenciju intrigantnog, značenjskog sloja slike kojim sve i počinje - crteža. On je Nadina umjetnička transpozicija, on otkriva iskustvo i namjeru, predstavlja idejnu armaturu slike. On je njezina misao, mjesto gdje se gusta, kolorom bogata slika pretvara u jednostavan i nepretenciozan „goli“ prizor. Ritmiziranog, no posve oslobođenog poteza zauzdanog tek u figuri, u nagom ženskom liku koji izranja iz trave, u ljubavnom paru, u ženi s pticom u ruci, djevojci s mačkom, ili onoj s psom, u šumskoj nimfi s jelenom. S cijelim životinjskim arsenalom i čudesnim raslinjem kao svjedocima neizmjerne ljepote Božjeg stvaranja. Stvaranja koje se kao i Nadin potez kreće u svim smjerovima. U spoju istovremeno snažnih i profinjenih kolorističkih partikula i linearnih ritmova na granici gestualnog.
Ipak, Nadina slika nije mjesto likovne dramatičnosti, već je ona prostor iznimne poetike i blage kontemplacije. To je mjesto u koje Nada vraća ono iščezlo iz njenog i našeg života i koje ponovno pred nama, emanira sjećanjima i nekom čarobnom metafizikom. I nema pretenzije biti ni metafora ni simbol, već jednostavno posveta životu. Posveta samoj stvaralačkoj žudnji i užitku slikanja. Mjesto iskušavanja i spoznaje vlastite sposobnosti sprovođenja ideje u djelo, stvaranje nove umjetnosti. Put slatke neizvjesnosti kojoj ne vidimo kraj, sve do trenutka kada stvarateljica osjeti potrebu da otpočine. Da akumulira snagu za novo stvaranje u kojem je duhovno i tjelesno isprepleteno, u kojem ono skriveno, intuitivno u njoj, a pokrenuto ljepotom i umjetničkim nagnućem progovori bogatom emocijom i kreacijom. U nekoj novoj slici. U čudesnoj viziji raja u kojemu skladno žive sva stvorenja. U kojem spokojno, skrivena od svijeta sniva Nadina anima.“
Nada Žiljak rođena je u Zagrebu 1944. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967. godine na Grafičkom odjelu i specijalizirala iz ilustracije u klasi prof. Alberta Kinerta 1970. godine.
Stvara u mnogim tehnikama: ulja na platnu, akriliku, akvarelu, pastelu, suhoj igli, bakropisu, linorezu... Svoja djela predstavila je na osamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu: Budimpešta, Kairo, Graz, Kiev, Pečuh, Bratislava, Pariz, London, Kuala Lumpur, Taipei, Asbach, Bihać, Sarajevo, Pittsburgh. Autorica je grafičkih mapa te ilustracija kojima oprema brojne knjige poezije.
U slikarstvo (od 2009.) uvodi dualnu sliku pod nazivom InfraredArt te biva prva slikarica u nas i u svijetu koja kontrolirano slika ovom metodom. Kritike, ogledi i studije o slikarstvu Nade Žiljak sakupljeni su na njenim web stranicama. Njene slike objavljene su u sedam monografija iz pera Đure Vanđure, Branke Hlevnjak i Dore Kinert Bučan.
