Veliki kazališni redatelj Vladimir Gerić je tijekom gotovo sedamdeset godina umjetničkoga rada bio prisutan u gotovo svim zagrebačkim kazalištima od HNK-a, preko Gavelle, Komedije, Teatra &TD, Satiričnog kazališta Jazavac, današnjega Kerempuha, Trešnje i Družine Histriondok u varaždinskom kazalištu devedesetih godina 20. stoljeća oživljava kajkavštinu na pozornici. Režirao je i u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Dubrovniku i Splitu.
U HNK postavio je Krležine drame U agoniji i Gospodu Glembajeve, Labicheov Slamnati šešir kao i Novoselov Interregnum. Najznačajnije redateljske domete postignuo je u Teatru &TD režirajući nekonvencionalno, često i na granici eksperimenta, Šoljanove drame Brdo, Galilejevo uzašašće i Dioklecijanovu palaču, Handkeova Kaspara (Nagrada MESS-a 1970), Büchnerova Woyzecka i Priču o vojniku I. F. Stravinskog. Režirao je i u drugim zagrebačkim kazalištima (Satirično kazalište »Jazavac« tj. »Kerempuh«, Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«, Zagrebačko dramsko kazalište »Gavella«, Teatar u gostima) te u Osijeku, Rijeci, Dubrovniku, Splitu, Subotici, Zenici, Mostaru i Mariboru.
„Svojim dugogodišnjim radom u zagrebačkim i varaždinskom kazalištu i jedinstvenim prevoditeljskim opusom, Vladimir Gerić je zadužio hrvatsku kulturu. Nezaboravne su njegove kultne predstave koje je režirao u zagrebačkim kazalištima donoseći hrvatskom glumištu suvremene dramske tekstove, jednako kao i nova čitanja klasika. Publici su u posebnom pamćenju ostali neki od naslova od Handkeova „Kaspara" i Šoljanovih „Brda" i „Galilejeva uzašašće", preko Krležinih „Gospode Glembajevih", „U agoniji" i „Kraljeva", do Labicheova „Slamnatog šešira", Feydeauove „Bube u uhu", Čehovljeva „Ujaka Vanje" i Camusova „Nesporazuma".
Tijekom gotovo sedam desetljeća svoje plodne i bogate karijere, svojim je režijama obogatio gotovo sva zagrebačka kazališta od Hrvatskog narodnog kazališta i Gavelle, preko Komedije i Teatra &TD, do Satiričnog kazališta Kerempuh, Trešnje i Družine Histrion. Zahvaljujući visoko profesionalnom radu i darovitosti, pozivan je i bio rado viđen redateljski gost i u ostalim hrvatskim kazalištima, od Varaždina i Osijeka, preko Rijeke do Splita i Dubrovnika.
Uz sjajnu redateljsku karijeru, Vladimir Gerić ostavio nam je i dragocjen prevoditeljski opus poliglotske vrsnoće, prevodeći književna djela s engleskog, francuskog, ruskog, slovenskog, njemačkog, poljskog, češkog, makedonskog i letonskog jezika. U antologiji hrvatskog glumišta Vladimir Gerić će posebno biti upisan zahvaljujući oživljavanju i njegovanju kajkavskog dijalekta, ponajprije u varaždinskom, a kasnije i u drugim kazalištima. Nezaboravne su tako Shakespeareova komedija „Puno larme a za ništ" (Mnogo vike ni za što), kao i Držićeva „Novela od Stanca“ pod naslovom „Spelancija od Stanca".
Zasluženo je za života nagrađen najvišim državnim priznanjima i odlikovanjima, posebno ističemo nagrade za životno djelo Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca, kao i nagrade „Vladimir Nazor“ i „Iso Velikanović“ Ministarstva kulture i medija."