Ove godine obilježava se sto godina od praizvedbe baleta Licitarsko srce koja u povijesti hrvatskog baleta zauzima posebno mjesto jer se radi o jednom od prvih djela iz kategorije tzv. nacionalnih baleta koje se na sceni HNK-a u Zagrebu, ali i mnogih drugih kazališta , izvodilo gotovo šezdeset četiri godine.
Stota obljetnica Licitarskog bila je jednim od povoda za održavanje dvodnevnoga umjetničko-znanstvenog simpozija, Licitari za Labana – stoljeće kazališnog plesa: 1924. – 2024., koji 12. listopada počinje u Hrvatskom centru ITI, koji je ujedno i organizator simpozija u suradnji s HNK-om u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta – HAZU i Institutom za etnologiju i folkloristiku.Tim simpozijem obilježava se stoljeće kazališnog plesa u Hrvatskoj, započeto praizvedbom Licitarskog srca te gostovanjem i rezidencijom Labanove skupine u Zagrebu što su dva ključna događaja koja su u proljeće 1924. najavila smjer budućeg razvoja hrvatskoga plesnog kazališta.
Drugog dana simpozija, u nedjelju 13. listopada u 10 sati, u foajeu HNK-a u Zagrebu održat će se druga. sesija nazvana Sto godina baletnih licitara koja je u cijelosti posvećena baletu Licitarsko srce.
Uz mnoge zanimljive govornike koji će temu Licitarskog srca obraditi iz različitih perspektiva važno je reći da će se na simpoziju prikazati i snimka cijele predstave “Licitarsko srce”, u koreografiji Branka Markovića, koja je premijerno izvedena 1975. godine, emitirana godinu dana poslije, a koju nam je ljubazno ustupila Hrvatska radiotelevizija. Interpreti glavnih uloga su Astrid Turina, Guy Perkov, Ivanka Žunac, Dinko Bogdanić, Jura Mofčan, a u predstavi sudjeluje i cijeli ansambl Baleta zagrebačkog HNK-a, rekla je Mihaela Devald Roksandić, članica programskog odbora i moderatorica simpozija.
Ovim umjetničko-znanstvenim skupom želimo sabrati znanja i sjećanja, pozvati na nova istraživanja i , promisliti pitanje sudbine nacionalnih baleta u današnje vrijeme u kojem se baletna umjetnost snažno internacionalizira te se repertoarom odmiče od baleta utemeljenih na folklornom izrazu, a koji su nakon praizvedbe Licitarskog srca te nešto poslije kultnog baleta Đavo u selu, bili neizostavnim dijelom baletnog repertoara sve do kraja XX. Stoljeća