Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu ovu godinu završava s najnovijom premijerom za djecu, nikad dosad izvedenim djelom Ivane Brlić Mažuranić „Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći“. Premijera je 22. prosinca, a do kraja godine na rasporedu su još tri reprize. Riječ je o spisateljici na čijim su pričama odrastali mnogi naraštaji, pa će predstava biti jednako zanimljiva i djeci uzrasta od 10 do trinaest godina ali i njihovim roditeljima, te djedovima i bakama. Osim zanimljive i poučne priče o sreći i kako je pronaći publiku očekuju i uzbudljivi scenski efekti rečeno je u najavi.
Na današnjoj press konferenciji o predstavi su govorili intendantica Senka Bulić i suradnici. U predstavi koju je režirala i adaptirala Lea Anastazija Flegar glume - Zorko: Lovro Rimac , Sreća: Elizabeta Brodić , Valigora: Marinko Leš, Mokronog: Robert Španić, Mavrica: Beti Lucić, Majka: Sunčana Zelenika Konjević, Vukovi: Robert Španić, Marinko Leš, Lisica: Elizabeta Brodić.
Režija i adaptacija: Lea Anastazija Fleger, Scenografkinja: Paola Lugarić Benzia,
Kostimografkinja: Aleksandra Ana Buković
Suradnica za scenski pokret: Vini Jurčić
Skladatelj: Borna Šercar
Dizajnerica rasvjete: Vesna Kolarec
Asistentica scenografkinje: Mateja Ozmec
Asistentica kostimografkinje: Žarka Krpan
Inspicijent: Sanjin Rožić
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Osvrt na predstavu i obljetnicu slavne spisateljice koji je napisala redateljica Lea Anastazija Fleger pročitala je na pressici intendantica Bulić. Tekst prenosimo u cijelosti.
Ove godine obilježava se velika obljetnica. 150 godina od rođenja jedne od naših najznačajnijih spisateljica, Ivane Brlić Mažuranić. Rođena je 1874. godine u Ogulinu. Ivana je unuka pjesnika Ivana Mažuranića, a postala je jedna od najboljih, najznačajnijih i najpoznatijih hrvatskih književnica. Ostavila je fantastičan opus uz koji su odrasle mnoge generacije, a sigurna sam da će odrastati još puno puno novih generacija.
„Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći“ prvi je put objavljena 1932. godine u časopisu „Hrvatsko kolo“, a zatim i u zbirci „Basne i bajke“ 1943.
U ovoj bajci, u središtu radnje nalaze se tri diva: Valigora, Mokronog i Zorko Bistrozorki. Žive u klancu, jaki su, glasni, svi ih se boje, sve im polazi za rukom, ispunjavaju im se sve želje, zabavljaju se, životare, razbijaju i uništavaju „majčicu prirodu“, nitko im ništa ne može. Kada bismo pogledali nihov život izvana, zaključili bismo da im apsolutno ništa ne nedostaje. No, u svoj raskoši koja ih okružuje, u Zorku se ipak budi crv sumnje. Njemu taj njihov naizgled sretan život nije dovoljan. Zapeo je u kolotečini koja mu se ne sviđa. Ima sve, ali je li to dovoljno? Ima li nešto bolje, ljepše, drugačije? Ima li u životu nešto što će ga zaista ispuniti zadovoljstvom? On kreće u potragu za istinskom Srećom.
Tim motivom potrage Ivana Brlić Mažuranić otvara veliku temu i veliko pitanje koje muči mnoge ljude današnjice. U današnjem užurbanom, otuđenom načinu života, kao da svi stremimo upravo Sreći. Neophodno je imati sreće i biti sretan. Svi grčevito težimo pronalasku vlastite Sreće. Što je zapravo Sreća? Kako biti sretan? Može li se Sreća uhvatiti? Je li Sreća jedna ili svatko ima svoju Sreću? O čemu ovisi ljudska Sreća i kako ju pronaći?
Naš glavni junak Zorko naći će se na putu na kojem će kroz tešku potragu upoznati sam sebe. Suočiti se sa sobom. Donijeti životne odluke koje će ga promijeniti.
Cijela predstava ovijena je velom poetičnosti jezika Ivane Brlić Mažuranić. Publika će s nama uroniti u fantastični bajkoviti svijet u kojem poput plovidbe filskim scenarijem uskačemo u more, penjemo se na planinu, pjevamo, plešemo, smijemo se s divovima, upoznajemo sa siromasima i plačemo sa Srećom. Pitat ćemo se je li bolje biti velik ili malen, jak ili slab, sretan ili tužan?
Gdje je vaša Sreća? Jeste li je pronašli? Trebamo li tražiti Sreću? Ili će nam se sama javiti kada ćemo ju najmanje očekivati? Je li Zorko na kraju pronašao Sreću? Sve to pogledajte u predstavi „Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći“.
