U rasprodanom pulskom Malom rimskom kazalištu, a u sklopu ovogodišnjeg Pulskog kulturnog ljeta, sinoć se glazbom i pjesmom slavilo četvrt stoljeća postojanja Teatra Ulysses.
Uzbudljivo i emotivno putovanje uspomenama koje su nastale u ovom posebnom teatru, sjajno je realizirano kroz besprijekorni glazbeno - scenski spektakl koji su vodili glumci Ozren Grabarić i Maja Posavec.
Uz domaćina Radu Šerbedžiju, u Malom rimskom kazalištu, nastupili su još i: Zapadni kolodvor, Darko Rundek, Damir Urban, Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić i Yvette Cornelia Holzwarth, Saša Lošić, Livio Morosin, Mostarska sinfonietta, Putokazi i mnogi drugi umjetnici i prijatelji Kazališta.
Šerbedžija je publiku pozdravio riječima: „Dvadeset pet godina je tako brzo prošlo. Kako vrijeme brzo prolazi, kako nemamo vremena za mržnju, agresivnost i ludost. Na ovom mjestu prije 2.000 godina ljudi su igrali Sofoklovu Antigonu, a mi ćemo je igrati 28.7. Reći ću vam još nekoliko stihova Tina Ujevića. „Sve će ove stvari jošte jednom doći. Kao što su bile i kako su prošle. I ti crni dani i te plave noći, i ljubavi čedne, strasne, dobrodošle. Jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada. I taj nježni osmijeh, blagi i domaći."
Nakon stihova Ujevićeva Vječnog prstena, koncert je otvorio skladbom „Imam pjesmu za tebe" uz pratnju sastava Zapadni kolodvor, a tijekom izvedbe sišao je među publiku i pozdravljao je dok su se na velikom zidu Arheološkog muzeja Istre prikazivale snimke nastale tijekom svih 25 godina rada Teatra.
Voditelji Posavec i Grabarić odmah su uvodno objasnili kako bi ih „bez entuzijazma i ludog optimizma, već odavno snašla kataklizma".
„Ljudi koji vole ne bi u životu trebali raditi ništa drugo osim voljeti. Ovi ljudi vole umjetnost i prave ljudske vrijednosti, te su najzaslužniji za to što smo došli do 25. obljetnice ovog teatra", ustvrdio je potom ravnatelj Kazališta Ulysses, Duško Ljuština.
Podsjetimo, Kazalište Ulysses utemeljili su glumac i redatelj Rade Šerbedžija te pisac Borislav Vujčić. Godine 2001. slavna britanska filmska i kazališna glumica Vanessa Redgrave, uz sudjelovanje Mostarske sinfoniette, svečano ga je otvorila dobrotvornim koncertom. Prva je predstava bila Shakespeareov „Kralj Lear" u režiji Lenke Udovički, s Radom Šerbedžijom u naslovnoj ulozi. Predstava je postala zaštitni znak kazališta i igra sve ove godine na tvrđavi Minor na Malom Brijunu, pa će tako ove sezone biti izvedena čak četiri puta. Ove se godine ujedno igra i stota izvedba Kralja Leara, a Rade Šerbedžija najavljuje da će se time i oprostiti od ove uloge.
Intencija kazališta sve je vrijeme ostalo spajanje umjetnika iz regije i pozivanje novih, inspirativnih umjetnika iz cijeloga svijeta. Ovogodišnja sezona otvorena je 11. srpnja, a traje do 30. kolovoza.
A nakon Šerbedžije, sinoćnja je proslava nastavljena nastupom Mostarske sinfoniette. Ovom sastavu, koji rad Kazališta prati od prvoga dana, pridružio se i britanski skladatelj Nigel Osborne kako bi zajednički odali počast dan ranije preminulom bosanskohercegovačkom glumcu Josipu Pejakoviću koji je također u Kralju Learu igrao od prvoga dana.
Voditelji su publici zatim predstavili slovenskog glumca i glazbenika Juru Ivanušića, poznatu hrvatsku glumicu Kseniju Marinković koja je desetljećima dio ekipe Teatra, kao i dramaturginju Željku Udovičić Pleštinu.
A u čast, prije gotovo deset godina preminulog slovenskog redatelja, Tomaža Pandura svirao je sinoć također slovenski Duo Silence, da bi potom atmosferu zahuktale partnerice iz Don Juana– Ivanka Mazurkijević i Lucija Šerbedžija. Nisu zaboravile na pokojnog Ljupču Konstantinova koji je radio glazbu za spomenuti komad, da bi potom publiku digle na noge izvedbom hita iz 1977. "Yes sir, I can boogie".
Uslijedio je ponovno ležerni đir voditelja parterom koji je bio prepun značajnih imena za ovo kazalište, poput glumica Katarine Bistrović – Darvaš, Maje Izetbegović, Branke Katić te redateljice Tene Štivičić. Među prijateljima kazališta sjedio je i pisac i novinar Boris Dežulović. Pljesak publike dobio je nakon što je znakovito kazao: "Reći ću vam pjesmu našeg najvećeg živućeg pjesnika Predraga Lucića koji je rođen nedaleko Čavoglava, a koja kaže: Nećete u kazalište, niste ni prije."
Scenu Malog rimskog kazališta preuzeli su tada studenti glume, a nakon njih i dvije sjajne pulske glumice: Nika Ivančić i Dijana Vidušin koje su publiku oduševile izvedbama skladbi iz Prosjačke opere.
Riječki Putokazi koji su također dio Kralja Leara svih 25 godina, izveli su nekoliko skladbi. „O Sohne licht" posvećena je bila svima koji su bili dio ove prekrasne kazališne priče, a više nisu među nama.
Narodna pjesma „Oj divojko, jabuko rumena" ispraćena je do tog trenutka najjačim pljeskom pulske publike, a onda su na scenu stigli i Istrijani, kako ih je najavio Šerbedžija naglasivši da predstavljaju zemlju koja je crvena i „za koju se nada da nikada neće biti crna".
Livio Morosin i Anica Franjul izveli su „Kad je Bog s crikve zaša", a potom su im se pridružili Dario Marušić, Goran Farkaš te Irena i Mauro Giorgi u pjesmi "La Rondinella" za koju je tekst napisala istarska spisateljica i revolucionarka Giuseppina Martinuzzi.
Naravno, ovaj istarski glazbeni set nije prošao bez pjesme "1914." za koju je tekst napisao Livio Morosin, glazbu Dario Marušić, a koja je svoje mjesto našla na albumu Morosina i Šerbedžije "Orihi, orihi".
Publika je jedva dočekala vidjeti Darka Rundeka koji ju je počastio svojim bezvremenskim hitovima "Apokalipso" i "Ruke", podsjetivši kako se za Teatar Ulysses, tijekom godina, prihvatio glume i skladanja glazbe.
Sjajani su duet imali Miroslav Tadić i Yvette Cornelia Holzwarth, a nakon što su im se na bini pridružili Vlatko Stefanovski, Ivanka Mazurkijević, Rade Šerbedžija i Buki Husein izvedena je pjesma „Eleno kerko" koju inače Stefanovski svira sa svojim triom.
Ovacije je pak doživjela „Gipsy song" koja je potom uslijedila, a još veće „Jovano, Jovanke" kada su gitarist Vlatko Stefanovski i violinist Alexander Bălănescu pokazali zašto ih drže virtuozima svjetskoga glasa.
Koncert je svoj vrhunac doživio dolaskom na scenu Damira Urbana. On je sa Šerbedžijom otpjevao "Ni u tvome srcu" koju je nekoć izvodio pokojni Kemal Monteno, a zatim i svoje hitove "Budi moja voda" i "Iskra".
Posljednji gost sinoćnjeg rođendana bio je Saša Lošić Loša koji je i sam jučer slavio rođendan, a iako se skromno – kako je rekao – smatrao nedostojnim nastupanja na ovakvom događaju sa svojim "lakim notama", upravo su hitovi njegovog Plavog orkestra "Od rođendana do rođendana", "Bolje biti pijan nego star" i "Ako su to samo bile laži" publiku natjerali na ples.
Poseban ambijent Malog rimskog kazališta bio je izvrstan okvir večeri obilježene vrhunskom glazbom i scenskim nastupima brojnih regionalnih glumačkih i glazbenih zvijezda, a koje su surađivale s Ulyssesom ili pak nastupale u sklopu njihovih kazališnih sezona na Brijunima.
Na rođendansku proslavu stigao je i sam predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u pratnji supruge Sanje Musić Milanović. Događaju su nazočili i istarski župan Boris Miletić, gradonačelnik Pule Peđa Grbin, te izaslanik ministrice kulture i medija - ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo.
Redateljica ove velike pulske proslave, Lenka Udovički, na koncu se svima obratila riječima: "Želim podsjetiti na činjenicu da smo večeras u prostoru koji su prije 2.000 godina neki ljudi sagradili, a drugi su ovdje nešto izvodili u nadi da će muze sići i da će se pokrenuti energija za koju samo ljudski rod ima sposobnosti i koja nas čini plemenitijima. Hvala vam što ste večeras došli i što smo oplemenili jedni druge!"
Uz "Pjesmu o ljubavi" koju su prije 25 godina napisali polaznici glazbene terapije ovog kazališta, kraju je privedena noć kakvu Pula dugo nije doživjela.
Pulsko kulturno ljeto 2025 nastavlja se pak u ponedjeljak, 28. srpnja, kada Teatar Ulysses i MESS Sarajevo također u Malom rimskom kazalištu izvode predstavu „Antigona - 2000 godina kasnije".
Svoju ulaznicu možete pronaći na ulysses.mojekarte.hr i na blagajni u Fažani, adresa Ulica Boraca 2.
Foto: AMI/NuNu Media)
