Ovih dana iz tiska su izašle četrnaesta i petnaesta zbirka pjesama Biserke Težački Kekič pod naslovima Navrh jezika i Košmar pun san, a tiskala ih je izdavačka kuća Tonimir iz Varaždinskih Toplica.
Biserka Težački Kekić rođena je 1961. Godine u Varaždinu. Živi i stvara u Gornjem Knegincu. Kao devetnaestogodišnjakinja već je bila nagrađena drugom nagradom za pjesnike na Goranovom proljeću, a nagrađivana je brojnim prvim nagradama na poetskim recitalima na području Republike Hrvatske.
Članica je Hrvatskog društva pisaca, te članica i jedan od osnivača Varaždinskog književnog društva. Pjesme je objavila i objavljuje u svim relevantnim književnim časopisima i listovima u Hrvatskoj. Godine 1999., u suradnji sa zagrebačkim akademskim slikarom Duškom Šojlevom, objavila je pjesničko-grafičku mapu Skupina slova sa značenjem.
Pjesme su joj uvrštene u panorame, preglede, antologije i studije hrvatskog pjesništva, te školski udžbenik za četvrto godište srednjih škola Životu ususret. Kritičke osvrte o njezinoj poeziji pisali su književnici i književni kritičari (T. Maroevič, Ž. Kliment, T. Vuković, Ž. Milenić, M. Gjerek, D. Peričić i dr.)
Biserka Težaćki Kekić jedna je od najznačajnijih hrvatskih pjesnikinja. Ta skromna i samozatajna pjesnikinja je u poeziji čista suprotnost. Njezina poezija je eksplozija riječi, slika i misli. Knjige pjesama Biserke Težački Kekić borba su za jezik, riječ, stil što potvrđuje i nova pjesnička zbirka Navrh jezika gdje se igra riječima kroz tri različita ciklusa pjesama, naslovnim ciklusom, ciklusom soneta Soneti o sonetu u kojem niza rime u nekoj prirodnoj jednostavnosti lišenoj patetike , bez trivijalnosti. Sonete shvaća kao da je rođena matematičarka. Zbirka završava ciklusom pjesama Pet gradu pruženih pisane već prepoznatljivim klasičnim Biserkinim stilom.
Kolone automobila jure mojim žilama gazeći
Eritrocite kao da su smeće što se iz nebodera
Stavlja u vreće koje smetlari mukom uklanjanju.
Iz pjesme Snoviđenja
Pjesme u zbirci su zavodljive, inspirativne. U prošlogodišnjoj zbirci poezije Krhotine vremenskog ogledala već od prvog ciklusa pjesama U noževe pretvoreni harlekini i prvoj pjesmi Zaziv mađioničara kaže:
Potreban si mi kada listam slikovnicu
Da mi pomogneš iz usta ispustiti
Žuč.
Kada sam pročitao lanjsku zbirku pitao sam se gdje je kraj stvaralaštva Biserke, postoji li kraj, postoje li neki limiti u pjesnika preko kojih ne mogu? Ove godine dobio sam odgovor. A on je vidljiv u obje ovogodišnje zbirke.
Knjiga Košmar pun san igra je izrazom kako kaže recenzent knjige Nadica Kolarić. Pjesnikinja je zaokupljena egzistencijalističkom tematikom. Strah, tjeskoba, osjećaj praznine, ugroženost. To je prikaz ovog trenutka, današnjice, bolesti i ludila a da ni jednom rječju ne spominje, ni koronu, covid, a u pjesmi Pandemija riječ je kompjuterskom virusu koji iz kompjutera prelazi na ljude ( čisti sf). Pjesme su pomalo pesimistične kao i doba u kojem živimo.
Treba znati napisati dobru knjigu, a kamoli petnaest i pri tome ostati svjež, nov, zanimljiv.
Bogat je život i bogata je književnost koja shvaća poeziju snoviđenja, snova, traumatičnog vremena u kojem živimo. Biserku zaobilaze nagrade tipa knjiga godine, pobjednik druženja jer sve to izbjegava, nije tome vična jer kao što je Shakespeare rekao Mnogo vike nizašto! Ona samo kompenzira strast pisanja i rijeku riječi s književnim sladokuscima. Ona živi s poezijom u sebi.
Na kraju samo da spomenem da je za svaku pohvalu odnos Općine Gornji Kneginec koja je prepoznala vrijednost autorice i s njom dobila najboljeg ambasadora riječi u Varaždinskoj županiji.
