U tjednu Varaždinskih baroknih večeri objavit ćemo ciklus kajkavskih pjesma ovogodišnje laureatkinje lovorovog vijenca na tridesetoj jezično-pjesničkoj smotri "Croatia rediviva ča-kaj-što" varaždinke Mirne Weber koji je posvećen grofici i pjesnikinji Katarini Patačić.
Lepa Kata I
Vu gartlicu lepa Kata - ropček beli,
Sam vusnice kak rubini - mak črleni.
Vu mislima verze slaže - sercem celim.
Rieč horvatska - kak najlepši kantileni.
Ni zlato, ni krinoline - samo znane,
Človečnosti se vrline - lubaf slepa.
Pod nogami grenke soze - poravnane,
Za se grehe dolgovečne - kaj si lepa.
Cipripor te lucki kušnul - vu obraze,
Minerva ti mudrost dala - čez obloke.
Živlenja sî grenki cajti - vu miraze.
Vučenost je greh bil negda - kak listane.
Pesme si napamet znala - kak potoke,
Ženske slave znakovitost - čez pisane.
M.W.
Lepa Kata - Katarina Patačić (rođena Keglević; Sveti Križ Začretje, 29. kolovoza 1745. – Varaždin, studeni 1811.) bila je hrvatska grofica koja je pisala poeziju.
Mirna Weber, rođena 1966. godine u Varaždinu. Diplomirala je i magistrirala na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Radi u privatnoj ordinaciji dentalne medicine za ortodonciju.
Poeziju na standardu i kajkavskom varaždinskom idiomu piše od 2011. godine. Prve objavljene pjesme nailaze na pozitivan prijam, što je povećalo njenu spisateljsku motivaciju. Njena poezija je poput intimnoga lirskog dnevnika s temama iz svakodnevnice te meditivno- transcendentalna. Objavljuje na portalu za književnost, kulturu i društvena pitanja zagrebačkog radija Gornji grad. Sudjelovala je na Gornjogradskom književnom festivalu 2011. godine, te na Recitalu „D. Domjanić“ u Zelini 2014. godine. U prigodnim zbornicima ovih manifestacija objavila je štokavske i kajkavske pjesme. Godine 2014. objavljuje svoju prvu zbirku pjesama na kajkavštini „Božja ofčica“, koja je ušla u najuži izbor za književnu nagradu „Katarina Patačić“. Godine 2016. objavljuje zbirku soneta „Zvonjelice za vječnograd“ posvećenu rodnom gradu Varaždinu. Godine 2017. objavljuje zbirku pjesama „Akvarij“ koja je intimistička i razgovorna. Godine 2019. objavljuje zbirku na kajkavštini „Gda z serca kapleju svetki“, te zbirku poezije na standardu „Jerihonska ruža“.
Na natječaju „Zvonimir Golob“ 2018. godine, dobila je priznanje za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu. Na 1. gornjohrvatskom pjesničkom festivalu „Pogled znutra v zutra“ 2018. Godine dobiva prvu nagradu „Zlatni lopoč“ za poetsku izvrsnost i doprinos književnoj kulturi. Članica je Društva hrvatskih književnika. Kajkavske pjesme objavljene su u časopisima Kaj i Kolo. 2020. godine ovjenčana je maslinovim vijencem na tridesetoj svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri „Croatia rediviva ča-kaj-što“ za kajkavsku zbirku „Gda z serca kapleju svetki“. Pjesma „Držimo se za roke“ uglazbljena je i izvedena je na ovogodišnjem Krapinskom festivalu.
