Dok si tu (Mirku)
Ne znam tko danas umire u tebi
Ne vidiš me u svojoj samoći
Prekriven tepihom uspomena
Ličiš na Juanitu, ledenu djevicu
U odori od alpahine vune
Nađenu na planini Ampato
Glečer ti je okovao srce
I ono je tiho, osluškuje miševe ispod oraha
Kako se igraju s crnim ljuskama smrti
U liječničkim nalazima te ne pronalazimo
To nisi ti, a
Lijekovi šire nemire tvojim tijelom
Obrezivao bi trešnju, pilio grane
Vozio se na mopedu, pentrao noću po krovu
Adrenalin te tjera i ti
Ne spavaš
Tko ti premotava crno bijele filmove dok
Osluškuješ samo glasove bližnjih
Usta su ti suha, glasnice trepeću na vjetru
Proizvode čudno zvukovlje
Kakofoniju odbjeglog covida
Koju spremamo u konzerve kao da su dijamanti,
Dijamanti sjećanja za neko buduće sretnije razdoblje
Uz tebe se krećemo poput mumija
U glavama nam se nastanjuju zombiji
Dok ti brojiš korake da izađeš iz sobe
I još šest koraka do kauča u dnevnom boravku
Nestala je struja, dvije su žarulje pregorjele
Ne mogu ih zamijeniti
Ni lijevu, ni desnu
( u jednoj spava Mladen, u drugoj Ana)
Svako jutro s tobom donosi pobjedu, tijesnu
Dok si tu
Dok smo svi zajedno
Dani su kao u snu
