LJUBLJANA - Hrvatski pjesnik Ivan Slamnig je možemo reći tek otkriven kod slovenskih ljubitelja poezije. Njegova pjesnička veličina nije ni u Hrvatskoj vrlo poznata, pa ipak se je najveći slovenski nakladnik Mladinska knjiga odlučila na prijevode, obradu i predstavljanje poezije ovoga suvremenoga hrvatskog pjesnika i proznog pisca, esejiste i prevoditelja, te sveučilišnoga profesora komparativne književnosti. Stoga nije slučajno, da je izbor i prijevod poezije Slamniga povjerena Petru Svetini, piscu, pjesniku, prevoditelju i literarnom povjesničaru, koji je umješno i uspješno uronio u dubinu stvaranja neke posebne, nesvakidašnje, a na prvi pogled jednostavne poezije, pune duhovitosti i lucidnosti, sa posebnim umijećem poigravanja sa riječima, ubacivanjem ironične intonacije i sve to kao da se događa tek kao usput na putovima kroz život.
A zapravo kratki stihovi su izoštreni u detaljima, posebnim za svaku pjesmu. Stih je toj navodnoj usputnosti čas rimovan čas slobodan. Pitali smo Svetinu odakle pjesniku Slamnigu takva posebnost, takva lucidna duhovitost i takvo bogatstvo riječi u svakom stihu? „ U pjesniku Slamnigu je bilo ogromno znanja, velike širine motiva i tema i nadasve bio je majstor jezika, koji je pred studentima unosio nove forme i sadržaje jezika iz njegovih istraživanja novije i starije književnosti“. Peter Svetina je ovom izboru pjesama Slamniga smještenim u deset vremenskih faza dao naslov: „Nostalgija ostataka“. Je li to pitanje o tome što li se krije iza svakog od ovih ostataka? Pokušajmo to vidjeti u samo jednoj pjesmi ili pjesmici :
PIEDRA BLANCA SOBE UNA PIEDRA NEGRA (bijeli kamen na crnom kamenu) :
Umro sam u srijedu u Oslu.
Pošteno je kišilo.
Pokopali su me u petak u Zagrebu.
Ma to nije važno.
Dva dana sam već bio u raju.
Istoga dana, isti pjesnik Peter Svetina predstavio je izbor tradicionalne slovenske forme slovenskih soneta od 19.stoljeća do danas. U tu antologiju soneta uključeno je sa svojim pjesmama 95 slovenskih autora. To je samo izbor od oko 2000 objavljenih soneta, od prvog nacionalnog pjesnika France Prešerna do današnjeg pjesnika Milana Jesiha, koji je na ovom predstavljanju čitao svoj sonet : Žrtva ljubavi spava u mladoj zori.
Ivan Botteri
