Ponedjeljak, teška, ponovljena priča o okrutnosti umjetnika, zato kolač spremajte s oprezom!
Otac i kralj valcera - bombastična priča i istoimeni kolač
Vrijeme je maškara, neobuzdanosti, ludovanja koje nam omogućuju krinke, maske. Biti netko drugi, progovoriti jezikom nesputanosti, bez straha od osude, podozrivih pogleda.
Anonimnost je fantastična krinka!
Sve uz veselu, lepršavu glazbu, ples, duboko u noć.
Sigurnost krinke daje moć, slobodu, rušenje konvencija. Političkih, društvenih i ostalih.
A sve u živahnom ritmu plesnih pokreta.
Valcer. Jedini, vječan. Nastao iz pučkog narodnog pokreta, doveden do rafinmana osjećaja, strasti, želja.
Najpoznatiji, najbolji, već gotovo 150 godina neprikosnoveni vladari, carevi tročetvrtinskog ritma, obitelj Strauss. Otac, sinovi, unuk, praunuk.
Dva su Johanna, stariji i mlađi. Junaci dostojni grčkih mitova.
Otac je između ostalog napisao Radetzky marsh, Jelacic Marsch (da, "našem" banu Jelačiću), mlađi, sin "Na lijepom plavom Dunavu", operetu "Šišmiš" koja je dostojna naziva opere i po meni, najljepši valcer među valcerima "Carski".
Teoretičari se slažu da je napisan za susret Austrijskog i Njemačkog cara, ali ja radije vjerujem da je posvećen Sisi, nesretnoj austrijskoj carici. Prepunoj ljubavi prema suprugu koji naprosto nije imao vremena. Ni za nju ni za njezinu ljubav.
Dakle, Otac i Sin. Na dvije strane barikade, doslovno.
Johann stariji ljubovao je poput mnogih tada a i sada van svojeg bračnog utočišta. Izvanbračne djece je bilo gotovo koliko i bračne, međutim, ljubomora njegove supruge a i društvene konvencije (onda kao i sada) onemogućile su brigu o toj djeci iako se uredno rastao od prve žene i pokušao materijalno osigurati drugu obitelj.
Istovremeno je učinio sve da svoje bračne sinove usmjeri na "ozbiljna" zanimanja.
Najprkosniji, Johann mlađi, uz pomoć majke, pokazuje se još talentiranijim od oca, izaziva njegov bijes jer kao balavac osniva orkestar popularniji od očevog.
Antičku bitku oca i sina prekida smrt Johana starijeg, oca valcera.
Mlađi spaja dva orkestra, u počast ocu izvodi Mozartov Requiem i osvaja cijeli Svijet..
Ali, što bi život bio bez ljubavi?
Pokreće li Svijet išta drugo? Ljubav prema moći, novcu, ženi, muškarcu?
Priznavali mi ili ne, Ljubav je glavni pokretač, srž svega.
Mlađi Johann ženi se ženom koja je sedam godina starija, Henrietta Treffz. Poznata sopranistica svog doba, glazbeni zanat brusi pjevajući s Ocem Johannom.
Gospođa u miraz donosi svojih osmero izvanbračne djece i sposobnost menadžera, šefice PR-a.
Da, podmeće leđa i postaje Muza svom Kralju valcera. Čak ni udovica nema niša protiv...
Kad iznenada, Henrietta umire naglo, od moždanog udara u roku od nekoliko sati.
Pismo jednog od njenih izvanbračnih sinova, kockara, ubilo ju je. Doslovce.
Još uvijek se špekulira o sadržaju, međutim, izgleda da su Otac i Kralj valcera imali isti ukus. Kockar je bio polubrat svom očuhu...
Kralj valcera u očaju stupa u novi brak ubrzo, nakon samo sedam tjedana, sa gospođom Angelikom Dittrich koja mu je bila povremena nježna intimna prijateljica...
Je li istina da ga je Angelika prevarila? A on nju?
Dvostruka mjerila? Osveta prevarenog?
Kralj valcera prelazi na protestantsku vjeru, dobiva razvod i ženi se po treći put za Adelu Deutsch koja je već jednom udana Strauss (ali ovaj nema nikakve veze s Kraljevom familijom). Druga gđa. Strauss pokušava svašta da ostane sita, čak je otvorila foto-atelje...
Od Kralja ne dobiva ni mrvice sa stola...
O, da, dvostruka mjerila. Dvostruki moral.
Ni Veliki Kralj valcera nije imun. Frivolnost, zabava, nevjera, flert, rezervirani su za visoku klasu. Ostali nastradaju. Bezimene žrtve kojima će tek Verdi i Puccini odati ljudsko poštovanje...
I tako....
Zaista sam iskreno imala namjeru riječima opisati kovitlac pokreta, ushićenosti, nadnaravnog u Straussovim djelima.
Maknuti serioznost, pametovanje, nametnuti radost, prozračnost glazbe.
Nije mi uspjelo.
Nikada ili gotovo nikada, veliki umjetnici nisu i veliki ljudi, muškarci. Rijetko kada nisu zlostavljači.
Spremni priznati i oprostiti svoje i tuđe pogreške.
A svi griješimo.
Svojoj umjetnosti daju sebe, a ostali dijele ostatke.
Vrijeme je poklada, pleše se valcer...
Ali ovo nije uobičajena priča o lepršavosti muzike.
Ovo je bombastična priča o prevrtljivosti, mutnosti ljudske duše.
Takav će biti i recept :"Bombastične bečke kocke".
Mastan, težak, slašću nabijen kolač.
Samo, pazite, ako ga se konzumira u prevelikim količinama, opasan je. Neumoljiv za organizam... Primamljiv!
Imate li hrabrosti? Probajte....
I ne žrtvujte nikog ni ništa za malo užitka. Previše slatkog zaista škodi
https://rozalijamarija.blogspot.com/…/strauss-johann-straij…
