Wisława Szymborska (1923. – 2012.) jedna je od najvećih poljskih pjesnikinja 20. stoljeća. Od 1931. živi u Krakovu, gdje je nakon Drugog svjetskog rata studirala polonistiku i sociologiju. Kao pjesnikinja je debitirala 1945. godine objavivši prve pjesme u listu Poljski dnevnik. Početkom pedesetih izašla joj je prva zbirka pjesama Zato živimo. Uz poeziju, pisala je feljtone i književnu kritiku, bila književna urednica te prevoditeljica poezije s francuskog jezika. Pisala je čitko i bliskim jezikom o svim temama, od svakodnevnih pa do teških, no uvijek jezgrovito i razumljivo svakom čitatelju, odmjereno, s mnogo humora i duhovitosti, no i blage ironije, i uvijek dovitljivo. Za svoje je stvaralaštvo nagrađena visokim poljskim i inozemnim književnim priznanjima, a 1996. dodijeljena joj je Nobelova nagrada za književnost. Među važnijim pjesničkim knjigama su Pitanja koja si postavljamo, Dozivanje Jetyja (1957.), Sol (1962.), Svaki slučaj (1972.), Velika brojka (1976.), Ljudi na mostu (1986.), Kraj i početak (1993.), Trenutak (2002.), Dvotočka (2005.).
Godine 2020. izdavačka kuća Fraktura objavila je zbirku izabranih pjesma Svijet koji nije od ovoga svijeta Wislawe Szymborske koju je sastavila Đurđica Čilić, ujedno i prevoditeljica pjesama s poljskog. Jednu od njih naslovljenu Djeca epohe poslušajte u Poetskom trenu u interpretaciji Gordane Kovačić uz glazbu Memotonea te likovni prilog Damira Stojnića.
