Sveta tri kralja u Hrvatskoj predstavljaju završetak božićnog svetkovanja. Bogojavljenje i Vodokršće dan je koji podsjeća na kraljeve Gašpara, Melkiora i Baltazara,ili tzv. mudrace s Istoka koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon njegova rođenja u Betlehemu. Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka (Partsko Carstvo) u Jeruzalem, kako bi se poklonili Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.To je i veliki kršćanski blagdan, a u povodu te današnje svetkovine prenosimo razmišljanje Ivice Hadaša iz Vatikana.
- Bogojavljenje je vrlo značajna svetkovina za nas kršćane koji ne dolazimo iz izabranog naroda, nego iz poganskih naroda kojima Bog nije dao nikakvo obećanje. Međutim, ona pokazuje da je Bog želio pozvati i sve poganske narode da povjeruju u Isusa Krista radi njihovog spasenja. Zato ta svetkovina ima vrlo veliko značenje. - Piše Ivica Hadaš.
- Događaj iz evanđelja današnje liturgije iznenađuje. Neki mudraci s Istoka dođoše u Jeruzalem kako bi se poklonili judejskom kralju koji se rodio. To su zvjezdoznanci koji su vidjeli da je izišla njegova zvijezda, pa su poslušno krenuli da mu se poklone. No znak koji su vidjeli, zvijezdu, nije točno označavao mjesto gdje se rodio. Zbog toga su otišli u Jeruzalem kako bi dobili više informacija koje su dane u Svetom pismu.
Sve je to značajno. Bog je u stvaranju na tako lijep način dao na raspolaganje stvari da svi ljudi imaju ideju o Njemu, da budu privučeni Njemu i da imaju neku ideju o Njegovom projektu. No objava je kroz stvaranje općenita, nije precizna. Da bismo imali precizne informacije, potrebno je proučiti objavu kako je prikazuje Sveto pismo.
Mudraci su tražili informacije kako bi saznali gdje se mora roditi Mesija i dobili su odgovor po velikim svećenicima i jeruzalemskim pismoznancima: „U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pāsti narod moj – Izraela!’“ Nakon što su dobili tu informaciju, mudraci su nastavili svoj put.
Tu možemo primijetiti različito ponašanje likova. Mudraci koji su bili daleko od objave, krenuli su na put, napustili su svoju udobnost da bi se uputili na dugo putovanje. Međutim, veliki svećenici i pismoznanci koji su posjedovali objavu, nisu se odrekli svoje udobnosti. Dali su objavu narodu, no nisu napravili ni jedan korak kako bi otišli pokloniti se Mesiji. Još je gore bilo Herodovo ponašanje. U ono vrijeme, on je kraljevao nad svom Judejom i Galilejom. Herod je bio sposoban i vrlo ambiciozan čovjek. Bio je navezan na vlast do te mjere da je bio spreman ubiti svoje suparnike, pa čak i neke svoje rođake. U rođenju je judejskog kralja vidio samo opasnost za vlastitu vlast. Licemjerno je rekao mudracima: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim“. U stvari, imao je namjeru ubiti tog mogućeg suparnika.
Mudraci, kojima je pomogla zvijezda, došli su u Betlehem; ušli su u kuću, vidjeli dijete s Marijom, Njegovom majkom i pali su ničice te mu se poklonili. Njihovo je ponašanje proročko, jer pokazuje da je to dijete Sin Božji i zato što unaprijed najavljuje dolazak mnogih ljudi iz poganskoga svijeta koji će se klanjati Kristu Gospodinu.Mudraci se nisu zadovoljili samo tim ponašanjem; donijeli su velikodušne darove, zlato, tamjan i smirnu. Tim je darovima dano simbolično značenje: oni s poštovanjem označavaju Isusovo kraljevstvo, Njegovo božanstvo i čovječnost koja mora umrijeti.Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Prvo čitanje današnje svetkovine Bogojavljenja lijepim poetskim jezikom izražava svu važnost otajstva. Izaija se obraća Jeruzalemu: „Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom!“
„Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode!“ To su oblaci pogrešaka i grijeha. Gusta magla pokriva narode, no nad Jeruzalemom sjaji, svijetli Gospodin. „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje“. Izaija tu ne najavljuje samo dolazak nekih mudraca, nego dolazak mnogih pogana koji će otkriti Kristovo svjetlo i čiji će život u susretu s Njim biti potpuno promijenjen.
Čini se da ipak jedna prorokova rečenica naviješta dolazak mudraca: „Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje“. Ta je rečenica nadahnula mnoge umjetnike koji su prikazivali dolazak mudraca s mnoštvom deva. Naime, evanđelje je vrlo suzdržano s obzirom na tu točku. No događaj ima mnogo šire značenje i otvara se univerzalnosti naroda i cijelom čovječanstvu.U drugom liturgijskom čitanju današnje svetkovine Bogojavljenja, iz Poslanice Efežanima, sveti Pavao jasnije izražava to otajstvo. To je otajstvo dolaska neznabožaca, to jest poganskih naroda, „da budu pogani subaštinici i 'sutijelo' i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju“.Sveti Pavao je zbog te novosti klicao. Naime, činjenica da Božja obećanja idu i dalje od izabranog naroda, te da se šire u cijelom svijetu, to je velika novost. Ipak, od početka Bog je naznačio da se Njegov projekt odnosi na sve narode. Rekao je Abrahamu: „Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“. No umjesto toga, znakovi su u Starom zavjetu bili vrlo skromni; zato nisu privlačili pažnju i nije se moglo razumjeti cijelo značenje.
Sveti Pavao je shvatio da je značenje bilo upravo to da je objava dana svim narodima, te ona sve ljude uvodi u intimno zajedništvo s Bogom. To je divna stvar koja i nas potiče na klicanje. Pozvani smo zahvaljivati za dobročinstva svih Božjih obećanja; ono što je izgledalo rezervirano samo za izabrani narod, sada je Bog u svojoj beskrajnoj velikodušnosti dao i nama.Dakle, Bogojavljenje za nas mora biti prilika za zahvaljivanje. S druge strane, mora biti i prilika za misionarsko oduševljenje, jer moramo surađivati u projektu univerzalnog spasenja kako ga je zamislio Bog. Mi smo već prosvijetljeni Isusovim svjetlom, no mnoge osobe još nisu, i naša je zadaća da pred njima budemo Gospodinovi svjedoci. Svojim životom, molitvom i sposobnostima svake vrste moramo surađivati na tom Božjem projektu koji, radi svoje slave, želi jedinstvo svih naroda u Kristovoj Crkvi.
Na slici: Blagoslov vode uoči blagdana Seta tri karlja varaždinskoj katedrali
