Euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga za umjetnike pod geslom „Sursum corda“, koje se održava druge godine zaredom u crkvi sv. Blaža, predvodio je u nedjelju 9. listopada mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. -Prenosimo objavu IKA-e. Fotografije Siniša Kolar. https://ika.hkm.hr/novosti/biskup-sasko-predvodio-euharistijsko-slavlje-za-umjetnike/
- U uvodu u misno slavlje Zaziva Duha Svetoga biskup Šaško istaknuo je da je svakomu vjerniku i vjernici darovan Duh po kojemu čovjek postaje Božje remek-djelo i umjetnik kršćanskoga življenja. „Ipak, Gospodin umjetnicima povjerava posebne darove svoga Duha i ujedno ih poziva u dragocjeno poslanje suradnje s njime u djelu preobrazbe svijeta; u jačanju vjere i nade; u liječenju bolesti sebičnosti, u otvaranju pogleda za svjetlo neba“, rekao je mons. Šaško na početku misnog slavlja.
U svojoj homiliji biskup Šaško rekao je da se umjetnost obično promatra kao plod stečenih vještina i ljudskih nastojanja, kao neku vrstu zasluge. Dok istinu o umjetnosti zapravo čovjek lakše susreće ako ju gleda kao darovani trag vječnosti kojim svijet biva preobražen. „Dar, a ne zasluga; čežnja i objava, a ne proizvod“, rekao je mons. Ivan Šaško.
Uzevši primjer glazbe biskup Šaško istaknuo je tri elementa glazbenog stvaralaštva koji su općenito prisutni u svakom kulturnom izričaju – to su poniznost, krhkost i susret. „Skladatelj ne poznaje sve mogućnosti otajstva. Svaki glazbenik pred istinski velikim djelom osjeća svoje siromaštvo, ranjivost i pitanja“, rekao je Biskup.
Govoreći o krhkosti umjetničkog stvaralaštva mons. Šaško na poseban način progovorio je o (ne)uspjehu, istaknuvši da u svakoj izvedbi živi osjećaj neuspjeha. „Danas kao da nema prostora za pogrješke. Na koncertima, na snimkama kao da nisu dopušteni pogrješni tonovi. Čini mi se da kršćanstvo i tu ima proročko poslanje: odgajati za spremnost na pogrješku. Umjetnost je lijepa i po svojim pogrješakama, nesavršenostima. Umjetnost uči pogrješivosti, stavu velikodušnosti poput Isusa koji govori o sijaču koji rasipa zrnje posvuda, sije obilato. Umjetnost u sebi ima okus prihvaćanja neočekivanoga. Ako umjetničko djelo, izvedba ne sadrže poteze nepreciznosti, odražava hladnoću i odbojnost. Zadnje što bi trebalo biti ‘umjetno’ je umjetnost“, naglasio je mons. Šaško.
U drugom dijelu svoje homilije mons. Šaško govorio je o odnosu ljepote i suvremene umjetnosti, kao i značenja provokativne umjetničke dimenzije te često korištene sintagme „propitkivanja stvarnosti“ kao umjetničkog zadatka.Zaključujući svoju homiliju na tragu evanđeoske zgode izlječenja desetorice gubavaca koja započinje molitvenim vapajem: „Isuse, smiluj nam se!”, mons. Šaško poručio je umjetnicima da u tom susretu Isusa i vapijućih gubavaca pronađu nadahnuće za sebe: „svoju čežnju i svoju stvaralačku muku pretočite najprije u molitvu. Molitvom se otvaramo otajstvu, početku kojim Bog svojim Duhom po našoj vjeri čini velika djela“, zaključio je biskup.