Zagreb, 3. listopada 2023. – U organizaciji zastupnice Marijane Petir, nakon otvorenja izložbe „U ljubavi prema hrvatskom narodu“, u utorak je u Hrvatskome saboru održan i okrugli stol posvećen obilježavanju 25. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca.
Sudionicima okruglog stola tom su se prigodom obratili: postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Juraj Batelja, dr.sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, župnik Župe Krašić, vlč. Ivan Vučak i dr.sc. Davor Trbušić s Fakulteta hrvatskih studija. Kako je pojasnila zastupnica Petir, okrugli stol imao je za cilj rasvijetliti kako je u crkvenom i društvenom kontekstu prihvaćen blaženi Alojzije Stepinac, sagledavajući njegov život i djelovanje od 1898. do1960., razdoblje od 1960. do 1998., odnosno od smrti do beatifikacije te od beatifikacije do naših dana.Mons. Juraj Batelja, kojemu su kao postulatoru bili su dostupni svi arhivi, čak i tajni Vatikanski arhiv, istaknuo je da je uočio da je ondašnja jugoslavenska komunistička vlast arhive gotovo svih ministarstava „nakrcala“ letcima i propagandama protiv blaženog Alojzija Stepinca. Iznio je šokantne poadtke o postupanju UDBA-e te je konstatirao da je Stepinac i živ i mrtav bio proganjan.
Batelja je o Stepincu kazao: „Bio lojalan građanin, on je poštivao zakonitu vlast, ali ono što nije mogao po svojoj službi i svojemu poslanju dopustiti da budu ugrožena ljudska prava, da bude poniženo ljudsko dostojanstvo. Bio je borac za istinu, bio je borac u prilog života. Sva njegova nastojanja prema Hrvatskome saboru i prema vlastima bila su da se poštuje zdrav, prirodan odgoj djece, vjerski, a tako onda i intelektualni, da se sačuva obitelj kao temeljna zajednica društva, jednako tako i da društva budu uređena po načelima koja je postavio vrhovni zakonodavac, Bog. Nadbiskup Stepinac jedan je od rijetkih istaknutih osoba koji su u njemačkom okruženju odvažno i odlučno osuđivali rasističku ideologiju i progone. On nije samo govorio već je i karitativno djelovao s drugim dobročiniteljima.“
Govoreći o spašavanju djece, Batelja je rekao kako djeca u ratu nemaju naciju, nego imaju samo potrebu ljubavi i skrbi bližnjega. Dodao je da je nadbiskup Stepinac, u okviru svojih moći i svoje službe, imao ispred sebe Caritas za pomaganje drugima, da se oslanjao na ženske zajednice te im je povjeravao tu djecu, a poslije kolonizacijom te djece povjeravao ih na udomljavanje katoličkim obiteljima. - Brigom nadbiskupa Stepinca i uz pomoć i akcije Caritasa, spašeno je preko 27 tisuća ratne siročadi, imenom i prezimenom, istaknuo je Batelja.
Komentirajući "Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu" koju je donio Hrvatski sabor 1992. i presudu protiv Stepinca koju je Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u cijelosti je poništilo, izrazio je žaljenje što se u udžbenicima povijesti za učenike 4. razreda srednje škole djecu pogrešno uči da Stepinac nije rehabilitiran te je pozvao da se to izmijeni.
Batelja je govorio i o čudima koja su se dogodila po zagovoru bl. Alojzija Stepinca, opisujući konkretne slučajeve. Podsjetio je kako su teolozi, koji su 1997. donosili konačni sud o tome može li se Stepinčev život i smrt smatrati mučeništvom, jednoglasno zaključili da blaženi Alojzije Stepinac može biti „predočen Božjem narodu kao pravi mučenik Kristov“, što su na sjednici 1998. u Vatikanu potvrdili i oci kardinali i biskupi. Kazao je kako su više od 40.000 stranica prikupljene dokumentacije i brojna svjedočanstva vjernika uslišanih na njegov zagovor, vjerodostojni svjedoci njegove slave i junaštva.
Batelja je dodao kako danas u historiografiji nailazimo na konstataciju da je zagrebački nadbiskup u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio 'kontroverzan', te da je ta tvrdnja neočekivana u svjetlu činjenice da su njegovi suvremenici, ugledni svjetski autoriteti, humanisti, čak komunistički vođe, isticali Stepinčevo djelovanje u vrijeme rata kao uzorno, dosljedno i nevjerojatno hrabro.
Dr. Jareb s Hrvatskog instituta za povijest je rekao kako je Stepinac u novoj komunističkoj Jugoslaviji zadržao svoj integritet, svoju neovisnost o režimu, a s vremenom je postao jedini, predstavnik otpora nametanju totalitarnog koncepta dominacije komunističke ideologije u javnome životu, i postao je, kako se to tada govorilo, narodni neprijatelj i trebalo ga je progoniti i osuditi.
- U nedostatku dokaza za svoje tvrdnje koje su trebale služiti osudi nadbiskupa Stepinca, komunisti su se poslužili krivotvorinama i poluistinama koje su u javnosti trebale stvoriti dojam o tome kako su nadbiskup i cijela Katolička Crkva u Hrvata, ne samo podupirali, nego i djelatno sudjelovali u počinjenu ustaških zločina, rekao je dr. Jareb. Dodao je da je u tu svrhu u okrilju Agitpropa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske stvorena “zbirka dokumenata” pod naslovom „Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera“ koju su sastavili književnici Joža Horvat i Zdenko Štambuk. Prema riječima dr. Jareba, “Dokumenti” iz tog uratka korišteni su na suđenju nadbiskupu u jesen 1946., a imaju odjeka do danas u optužbama onih koji i dalje gledaju na blaženog Alojzija poput komunističkih tužitelja te godine.
- Svojevrsnu međunarodnu “slavu” doživio je lik nadbiskupa Stepinca polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća knjigom Carla Falconija o navodnoj šutnji Pija XII u kojoj je znatan prostor posvećen upravo Stepincu, kojega su komunističke vlasti osudile još 1946. i to djelomice zbog navodne šutnje o zločinima, ističe dr. Jareb. Drži zanimljivim da je Falconi želio osobno u Zagrebu vidjeti dokumente o Stepinčevoj krivnji, što su komunističke vlasti iskoristile da bi tom piscu koji nije znao ni riječi hrvatskoga jezika, podvalile frizirane i krivotvorene dokumente koji su ukazivali na navodnu Stepinčevu krivnju. - Falconijeva je knjiga po izlasku, među ostalim i izdanja na engleskom jeziku, desetljećima bila izvor podataka o navodnoj krivnji i Pija XII. i nadbiskupa Stepinca, a odjeka njezina utjecaja ima i danas, kazao je Jareb.
Dr.sc. Davor Trbušić kazao je kako se Stepincem posebno bave povjesničari i teolozi, no također je naglasio kako je Stepinčevo djelovanje zanimljivo i komunikolozima kao i svima koji analiziraju komunikaciju u javnom prostoru. - Neki od njih su jasnoća Stepinčeva govora, sposobnost da najkompleksnije teme artikulira na blizak i svima razumljiv način, korištenje stilskih figura koje poboljšavaju djelotvornost verbalne komunikacije te aktualnost tema o kojima je javno istupao. - Stepinac je nedvojbeno koristio potencijal javne pisane i izgovorene riječi, a dominantne teme njegovih javnih istupa u razdoblju od 1941. do 1945. mogu se svesti na tri teme - besmislenost rata i njegove pogubne posljedice, uzaludnost pokušaja uspostave novih društvenih
poredaka koji ne poštuju Božje zakone, te rasistička ideologija, rekao je Trbušić i time u stvari demantirao sve one koji tvrde da je Stepinac šutio.
Kada je riječ o odnosu medija tadašnjeg doba prema Stepinčevim javnim istupima, Trbušić ističe da je cenzura ovisila o temi njegova istupa, što je najviše bilo vidljivo u slučajevima kada bi Stepinac osudio rasističku ideologiju. Osvrnuvši se na propagandu protiv Stepinca u kasnijem razdoblju u Jugoslaviji, za koju kaže da je bila puno otvorenija i kreativnija, Trbušić je podsjetio na istraživanje prof. Anića s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u kojem je iznesen podatak kako je u 500 dana u četirima najtiražnijim listovima objavljeno 1500 propagandnih tekstova protiv Stepinca i njegovih suradnika. - Dakle, računica je jednostavna, gotovo tri teksta dnevno, rekao je Trbušić.
U suvremenom medijskom prostoru, Stepinac je kao i ostale crkvene teme, prema mišljenju dr. Trbušića, više ignoriran, nego što je cenzuriran. - Razloge za to treba potražiti u činjenici da se danas nalazimo u eri kvantitativnog novinarstva, tj. novinarstva vođenom metrikama gdje vijest ima komercijalnu vrijednost, a publika su kupci, kazao je. - Posljedično tomu, dodao je, crkvene teme nisu zanimljive, osim ako je riječ o nekoj vijesti koja zadovoljava kriterij iznenađenja, negativizma ili sukoba. - S druge pak strane, kada su takve teme u pitanju, sugovornici iz Crkve i vjernici laici trebaju proaktivnije djelovati jer takve teme uvijek netko drugi potencira, pa smo osuđeni djelovati reaktivno, gotovo uvijek iz obrambenih pozicija, zaključio je Trbušić.
Vlč. Vučak koji je 6 godina upravitelj župe u Krašiću rekao je da je čuo puno lijepih anegdota o bl. Alojziju Stepincu od vjernika koji su kao djeca imali priliku susretati kardinala Stepinca te da su ljudi u zanosu i oduševljenju doslovce pričali kada bi sreli Stepinca „Svetac je među nama“. Ispričao je niz anegdota kako su Krašićanci doživljavali i opisivali Stepinca pa je tako ispričao da dok je nadbiskup Stepinac išao u duge šetnje sa župnikom Vranekovićem, djeca su govorila „Brzo, brzo, ide Isus s bombonima“.
Vlč. Vučak rekao je kako je Krašić zbog bl.Stepinca danas mjesto okupljanja te da bi volio da Krašić postane svetište i duhovna oaza, no da Krašić nema infrastrulkturu za ozbiljniji razvoj vjerskog turizma s obzirom da već sada imaju godišnje oko 50 tisuća hodočasnika, a nemaju smještajnih kapaciteta, te u tom smislu očekuje podršku i aktivnosti lokalnih i državnih vlasti. Pozvao je da svi zajedno nešto učine i pokrenu se jer Stepinac pripada cijelom hrvatskom narodu.
Ujedno je zahvalio Vladi RH na financijskoj pomoći za obnovu Spomen doma bl. Alojzija Stepinca. Istaknuo je da Stepinac najviše govori sam o sebi te da je on čovjek koji je živio sveto evanđelje i dokaz svima nama da se evanđelje može živjeti. - Ljudi su svaki dan doživljavali uz Alojzija Stepinca da je živi svetac među njima, a rasprava i iščekivanje kada će se Stepinca proglasii svetim, doprinijelo je da se Stepinca bolje upozna i o njemi više govori, rekao je vlč.Vučak.
Zastupnica Marijana Petir koja je moderirala okrugli stol rekla je da je bl.Alojzije Stepinac s pravom bio nazivan najvećim hrvatskim Samaritancem onoga vremena. - Djelovanjem iz čiste i nesebične ljubavi, ovaj hrabri blaženik bio je graditelj zajedništva kojemu i mi težimo i koje nam je toliko potrebno, a blaženi Alojzije svojim životom poručuje nam i potiče nas da ne uzmičemo jedni pred drugima, da se ne bojimo pružiti ruku pomirenja, ohrabrenja, sućuti i pomoći, nego da svakom čovjeku idemo ususret s ljubavlju, zaključila je Petir.
Snimka okruglog stola dostupna je na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=O3Jn_dUtTFQ
