Fascinantna ljepota - jedinstveni speleološki objekt Špilja Vranjača na Mosoru

U Centru za posjetitelje – Dugopolje održana je konferencija za medije na kojoj je predstavljen turistički projekt Skrivena Dalmacija. Radi se o edukativanom, multimedijalanom i interpretativnom centru čiji je cilj valorizacija i veća turistička vidljivosti ponude Dalmatinske zagore na domaćem i stranom tržištu.

Predstavljanje projekta započelo je posjetom tisućljetne masline u Kaštel Štafiliću gdje je organizirana storytelling tura pod nazivom „Korjeni Dalmacije“. U nastavku predstavljanja projekta  Skrivena Dalmacija organizirano je službeno predstavljanje u Turističkom centru Dugopolje te šetnja poučnom stazom Mosor sjever gdje je upriličen marendin s domaćim proizvodima poput domaćeg pršuta i sira, kruha ispod peke, soparnika, imotske torte, slastica, rakija te bijeloga i crnoga vina. Nakon marednina u prirodi predstavljanje projekta završilo je posjetom špilji Vranjači gdje je novinare dočekali domaćini braća Punda, na čijem se posjedu već 120 godina nalazi taj fascinantan speleološki objekt, jedan od najljepših u svijetu.

 Špilja Vranjača je smještena u blizini Dugopolja na 20-ak minuta udaljenosti automobilom od Splita i kao speleološki lokalitet privlači brojne posjetitelje svojom prirodnom ljepotom i zanimljivim geološkim formacijama. Vranjača je jedinstvena prirodna atrakcija koja pridonosi turističkoj privlačnosti regije Dalmacije. Posjet ovom speleološkom lokalitetu pruža jedinstveno iskustvo i priliku da se upoznaju prirodne ljepote koje se kriju ispod površine zemlje.  

Sama Špilja otkrivena je 1903. godine. Otkriće je rezultat slučajnog događaja kada je lokalni stanovnik iz Dugopolja tada 15 godišnji Stipe Punde, uz pomoć rudarske lampe odlučio istražiti jedan od otvora kojim je poletio golub, a kojim ga je put vodio u nove podzemne svjetove – raskošne spiljske dvorane koje i danas, 120 godina poslije poibuđuju zanimanje posjetitelja. Špilja Vranjača  pod upravom je Stipinih nasljednika braće Punde koji su u uređenje za turističku dostupnost špilje uložili desetak godina te je danas ona jedna od najvećih turističkih atrakcija  toga kraja. Špilja je na privatnom posjedu i pa su uz samu špilju vlasnici uredili suvenirnicu za turiste i prostore za odmor i uživanje u tišini i miru te ljepoti krajolika.

Špilja Vranjača ima impresivan ulaz koji vodi u unutrašnjost špilje. Unutar nje, posjetitelji mogu istražiti niz dvorana i prolaza s bogatim stalaktitima, stalagmitima, kalcitnim kristalima i drugim speleološkim oblicima. Svojim impresivnim pejzažima, šarenim formacijama i unikatnom atmosferom, špilja pruža nevjerojatno vizualno iskustvo. U vođenoj turi od stručnih vodiča upoznat ćete se s poviješću, geologijom i biološkim aspektima špilje saznati zanimljive informacije o nastanku špilje i njenom ekosustavu za dublje razumijevanje ovog prirodnog fenomena. Za ljubitelje prirode i avanture, špilja Vranjača pruža mogućnost za istraživanje skrivenih podzemnih svjetova. S obzirom na blizinu Splita, popularno je odredište za izlet ili dnevni posjet, ali privlači i turiste iz cijelog svijeta.

Važno je napomenuti da prilikom posjeta špilji Vranjača treba slijediti pravila očuvanja prirode i upute vodiča kako bi se zaštitili njeni vrijedni ekosustavi i speleološke formacije.  Na destinaciji je i prekrasno uređen park s upravo cvatućim perunikama, ružama kao i voćkama, maslinama i raznovrsnim začinskim i ljekovitim biljem. Prostor špilje kažu braća Punda, kao i okoliš koristi se i za razna događanja pa čak i koncerte klapa u jednoj od dvorana špilje.

Špilja je suha i bez vode, ali kažu da je podzemljem povezana s rijekom Cetinom što je i dokazano ulijevanjem obojene tekućine u jedan od podzemnih tokova. Špilja Vranjača jedna je od najljepših špilja i speleoloških objekata koje je oblikovalo vrijeme, to je prirodni fenomen star oko 30 milijuna godina. Zasigurno će s projektom Centra za posjetitelje Dugopolje i ona dobiti ne samo na većoj popularizaciji i pozornosti turista nego i struke, jer zaslužuje ne samo svjetsku slavu već i svu danas dostupnu znanstvenu valorizaciju.

Detaljnije o Špilji Vranjača

Špilja Vranjača se nalazi na sjeverozapadnom podnožju Mosora kod sela Kotlenice, na imanju obitelji Punda, 24 kilometra istočno od Splita. Otkrivena je 1903., a Zakonom o zaštiti prirode, zaštićena je 1963. godine kao geomorfološki spomenik prirode…Bogatstvo sigastih ukrasa zasigurno ju svrstavaju u najljepšu turistički uređenu špilju u Dalmaciji. Uređeni okoliš, s kamenim i drvenim klupama i stolovima, zatim borova šuma te čista priroda i razgledanje uvijek atraktivne Vranjače, razlog su za posjet izletnika i ljubitelja prirode ovome živopisnom kraju. Špilja Vranjača se sastoji od dvije dvorane, prve dvorane (bez siga) koja je bila poznata još u 19, stoljeću, te druge dvorane koju je otkrio Stipe Punda 1903. godine.
Zbog prekrasnih siga, špilja je 1929. godine osposobljena za posjet turista. Iz prve ulazne dvorane se kroz mali prirodni hodnik dolazi u drugu dvoranu, prepunu sigastih ukrasa raznih oblika i boja. Prolazeći kroz špilju stječe se dojam kao da se stalno prolazi novim špiljskim hodnicima između velikih sigastih stupova i stalagmita. U drugoj dvorani špilje nalazi se devet manjih dvorana koje imaju svaka svoje ime. Prepuna stalaktita i stalagmita, špiljskih stupova i arkada, neke dvorane su plavičaste i zelene, a neke svjetlucaju posute kristalima. Ukupna duljina špiljskih kanala iznosi oko 360 metara. Temperatura unutar špilje je u svako doba godine uvijek ista, 15°C. Špilja ima uređene stepenice, konope postavljene duž stepenica i staza za posjetitelje, postavljenu rasvjetu, vrata i nadzornu službu.

 Braća Marko mi Vladimir Punda i njihova priča za posjetitelje….

Njihov dida Stipe, koji je 1903. bio dječak star 14 godina, krenuo je u potragu za hranom, tada uobičajenom – divljim golubovima u pećinu u blizini kuće. Budući da je bio iz obitelji rudara imao je rudarsku lampu „na karabit“ ili „karabitericu“, te bi hrabro u špilju  ulazio sve dublje, odjednom spazio je neki tijesni prolaz, kroz kojeg se samo dijete moglo provući…onako mršav provukao se i zaprepastio i zadivio kad je “karabiterica“, u tom mrklom mraku odjednom u dubini osvijetlila ogroman špiljski prostor pun prekrasnih kamenih oblika. Stipe je otrčao kući, obavijestio roditelje....obitelj do tada nije ni znala da je ispod njihovog imanja golema špilja.  Kada je špilja Vranjača ( iznad nje su osim golubova, šišmiša, često letjele velike vrane ) službeno  proučena i kad je došla pod državnu zaštitu…. o njoj i dalje brine obitelj Punda, njezini su čuvari iz generacije u generaciju, uređuju njezin okoliš…Vjerojatno u dogovoru sa stručnjacima, potpuno u skladu s okolnom prirodom, uz vanjske stijene i kamene gromade sade primorsko –ljekovito bilje kadulju, ružmarin, lavandu, bosiljak, čuvarkuću, rogač…ukrasne plave irise, sve što i inače samoniklo uspijeva u tom kraju. Uredili su ulaz u špilju, stube, osigurali spust rukohvatima, konopcima, osvjetljenjem….nazvali dvorane imenima; predvorje, čekaonica,  djevojka u vjenčanici, kapela, Isus na križu, mala i velika golubinja špilja, tursko groblje. Navodno su 10 godina  uporno gradili  što kamene što betonske stube u dužini od 365 metara, kružno – od ulaza do izlaza iz špilje, po kojima izletnici, planinari, turisti sa strahopoštovanjem, oprezno i  sigurno silaze u dubine ovog prirodnog fenomena koji osim ljepotom osvaja i posebnom akustikom.  Ponekad  ljeti, nikako zimi, da ne uznemire šišmiše, dođu glazbenici, članovi  klape i iznenade  posjetitelje pjesmom koja višestruko odjekuje iz špiljskih dvorana kao iz golemih prirodnih zvučnika.

Iako je špilja dobila ime po vranama, a bila je poznata po divljim golubovima kojih danas više i nema, u njoj još uvijek svoje relativno mirno stanište nalaze šišmiši, koji svoj zimski san provode viseći naglavačke, a kad zatopli samo se otkače od stijena, rašire krila  i puste da ih špiljski zrak ponese kao jedrilice gore prema otvoru špilje. Da im taj „zračni transportni jastuk“ ne pomogne, teško bi, iscrpljeni nakon zime, priča Marko Punda mogli smoći snage da polete prema otvorenom večernjem nebu, u lov na komarce i ostale sitnije slastice koje „tamane“ u stotinama čineći tako uslugu i sebi i čovjeku. Dok oni uživaju u spiralnim krugovima, tiho se glasajući iz visina, u dubinama svojeg špiljskog carstva  i dalje priljubljeni uz vlažne mračne stijene u baš takvom svom sigurnom, omiljenom staništu zadovoljno prebivaju sitni kornjaši, pužići, pauci, račići pa čak i špiljski skakavci.    Ako smo dobro razumjeli braću Punda, stijene su uglavnom od jurskog vapnenca, a s površine kroz njih prodiru oborinske vode i otapaju karbonat i minerale koji u kapljicama vode padaju na pod, talože se i stvaraju stalagmite koji se podižu, „rastu  u vis“  i počesto, ali nakon tisuća i tisuća godina spajaju se sa stalaktitima koji u istoj fizikalno-kemijskoj akciji s vrha špiljskih dvorana „rastu prema dolje“  i dugo vise u prazno  ili se konačno susreću i spajaju sa stalagmitima pa stvaraju neobične špiljske  dvoranske stupove ili nevjerojatne kamene zavjese i draperije začudnih oblika.

Zapisale - Marija Barić i Lidija Komes