Na putu „stanovima“, odnosno Srednjom Azijom

Kako je različito poimanje turističkog doživlaja osjetio sam na 22-dnevnom putovanju Azerbajdžanom, Gruzijom, Armenijom, Kazahstanom, Kirgistanom i Uzbekistanom.

 Prvo se čovjeku sve izmiješa u glavi, svi oni zemljopisni pojmovi i prethodna znanja „padaju u vodu“. Odjednom je Gruzija zemljopisno Europa, velika ljubiteljica NATO-a, ta sudjelovala je i u misiji na Kosovu u sklopu NATO jedinica, Armenija i je i nije u Europi, a Kazahstan je odjednom velik kao Europa. Dobro, i na globusu zauzima puno mjesta, ali ipak… I što je najbolje susjedi su mu, osim majke Rusije, Kina i Mongolija. Naime, tu su negdje.

 Nazvala me draga prijateljica i upitala savjete za europske države Armeniju i Gruziju.Kada sam počeo petljati s odgovorima shvatio sam da je krajnje vrijeme usredotočiti se na doživljeno, sve zapisati i podijeliti s drugima. Onako istinito bez ikakvih javnih ili skrivenih pokrovitelja. Niti država, niti njihovih putniučkih agencija ili ministarstava niti hotela.

 Gruzija

Sletio sam zrakoplovom iz Bakua (Azerbajdžan) ne znajući što me čeka osim hvalospjeva o ljepotama te države. Ljubazan doček na pasoškoj kontroli, brzo preuzimanje prtljage i odlazak prema izlazu. Tada je odjednom krnula hrpa što stvarnih što lažnih taksista nudeći vožnju do grada za „samo“ 60 dolara. Osjećao sam se kao Rockefeller, a kako to nisam, krenulo je cjenjkanje. Iako u potpunosti vjerujem podacima sa stranice https://www.rome2rio.com/ za svaki slučaj sam otišao na obližnje šaltere mjenjačnice i turističke zajednice kako bih provjerio navedene cijene prijevoza.

Znao sam da je cijena vlaka i autobusa, preračunato, jednu kunu (!!!), ali mi se nije vuklo putni kovčeg da bi u gradu opet iznajmio taksi za vožnju do hotela. I tako, malo po malo, približio sam se u cjenkanju do cijene s navedenog portala. Nisam uspio platiti vožnju do grada šest eura, ali ni osam eura nije bilo previše.

 Tbilisi

Nakon bogatog Bakua koji je nešto između Dubaija i Beča, s daškom Sovjetskog Saveza, pogled na okoliš prilikom vožnje do Tbilisija nije bio ugodan oku. Dobro, čisto i uredno, ali sve nekako staro.

Taj dojam je pojačan kako smo se približavali Best Western hotelu smještenom, kako reče taksista, u skupom dijelu grada. A ono jadne uske i polumračne ulice, pročelja u raspadnutom stanju, nekakve sklepane garaže… A onda mali parkić usred kružnog toka s krasnim osvjetljenjem i uređenjem, lijepa cvjećarnica i dobar hotel s još uslužnijim osobljem.

Kako nemam običaj jesti u hotelima, osim u nekima poznatim po dobroj kuhinji, zamolio sam na recepciji preporuku za dobar restoran s domaćom kuhinjom. Preporučili su dva, a izabrao sam bliži. I nisam pogriješio. Nažalost, nisam pitao do koliko sati rade, ali u ponoć su radili bez ikakve naznake da su gotovi s poslom. Poslije sam uočio da se u većini od obiđenih država radi do duboko u noć. I ima gostiju!

 Psovke blogerima i backpackerima

Prije putovanja sam pročitao reportaže raznih blogera i backpackera (oni što putuju s naprtnjačom, nastoje potrošiti što manje novaca, a najčešće zarade bolesti kojih se godinama ne mogu riješiti), a koje su uglavnom ili pogrešne ili ti ljudi nigdje nisu bili ili dobro ne vide pa im je sve nešto čarobno. Spustimo se na zemlju.

U većini glavnih gradova zanimljivosti se nalaze, ovisno o veličini grada na omeđenenom prostoru. U Zagrebu je to, na primjer, potez Draškovićeva – Britanac i Kaptol – Glavni kolodvor s dodatkom Mirogoja. I – točka. Žalibože odlaska do Jaruna! Tako je to i s Tbilisijem Sve se događa na malom prostoru od potpuno nezanimljivog Trga nezavisnosti do ostataka staroga grada na brdu i polazne stanice vrlo zanimljive i privlačne žičare koja vodi od središta grada preko zgrada i staroga dijela do brda na kojem su ostaci staroga grada.

 Što vidjeti u Tbilisiju

Za Tbilisi je dovoljan jedan cijeli dan. I noć da se odmorite i krenete dalje.

Osobno su me najviše dojmili ostaci tvrđave Narikala, sagrađenu u 4. stoljeću kada je nastao i sam grad, dok su sadašnje zidine iz 16. i 17. stoljeća. Ulaz u tvrđavu je besplatan, a do nje možete doći ili pješke ili žičarom koja vozi sa druge obale rijeke Kure (Mtkvari). Možete birati i pješačenje od središnjeg dijela grada kraj suvenirnice u podrumu, upravo na mjestu na kojem vam žičara prolazi iznad glave ili s lijeve strane, gledano prema tvrđavi, kraj predivnog hamama (turskog kupališta). Naravno, možete doći i žičarom. Završni dio je penjanje po prašnjavim stazama i kamenju, ali prilično bezopasno. No, ipak ne zaboravite na nužni oprez!

Prvo ćete uočiti malu pravoslavnu crkvu u koju vrijedi ući. Zatim nastavite prema ostacima zidima, uradite nekoliko predivnih selfija i uživajte u pogledu na Tbilisi. Vidjet ćete predivan most i galeriju, futurističku početnu stanicu žičare, rijeku koja s jedne strane stvara kanjon i Tbilisi će vam biti puno ljepši negoli u stvarnosti. Dijelom zidina se može hodati ili stajati, ali dobro razmislite o mogućim  vrtoglavicama i svojoj spretnosti.

Unutar tvrđave je i crkva Sv. Nikole iz 12. stoljeća, a obnovljena 1996. godine. Nedaleko od tvrđave se nalazi i ogroman spomenik Majka Gruzije, koji prikazuje ženu koja u lijevoj ruci drži posudu s vinom, da poželi dobrodošlicu onima koji u grad dolaze kao prijatelji, dok u desnoj drži mač za one koji su došli s neprijateljskim namjerama.

U blizini je i zipline što može biti divno pustolovno iskustvo. Adrenalin zajamčeno skače!

 Onda slijedi povratak u stari dio grada koji me nije dojmio, ali je ugodno sjesti u neki od kafića ili restorana. Sve je zgusnuto kao u uličicama nekih jadranskih mjesta, a onda slijedi još jedno iznenađenje, izuzmemo li loš internet na dosta mjesta. Naime, kada dođete do stola ili uđete u ugostiteljski objekt, dočekat će vas ljubazno. Usluga će biti dobra, a kada platite račun i krenete dalje, uglavnom ne očekujte pozdrav. Ponekad ni odzdravljanje ukoliko ste uspjeli privući pažnju konobara. Je li tome razlog i što se ne daje napojnicu (ostatak iz doba Sovjetskog Saveza budući da je se smatralo uvredom za sovjetskog čovjeka) ili zato što u ugostiteljstvu rade samo mladi ljudi, ne znam.

 Taksi prijevoz

Na to ću nadodati da, ukoliko trebate taksi, naravno, samo Yandex dolazi u obzir, naručite ga iz kafića (najbolje je da to konobari urade za vas kako bi taksi došao na pravo mjesto) i jurite na mjesto gdje će vas dočekati. Naime, vozači ne čekaju dugo, a većina pojma nema o ulicama Tbilisija, pa tako nisu ni sigurni gdje ćete se ukrcati, i oslanjaju se samo na aplikaciju koja im pokazuje put do odredišta. S druge strane, uživat ćete u tim vožnjama budući da su nevjerojatno jeftine.

Ni u kom slučaju ne koristite tzv. službene taksije koji su bezočno skupi za strance, tako da su me za vožnju do hotela tražili 15, a kada ga je upitao domaći čovjek, iznosila je svega 5 eura!

Gradski i prijevoz metroom zanemarite.

 Uspinjačom

I tako, čitajući zanimljivosti ispalo je da je nevjerojatno bitno otići uspinjačom na brdo. Nahodao sam se popriličnom uzbrdicom do suvremene uspinjače švicarske proizvodnje, jednake onoj u Bakuu (Azerbajdžan). Zastala je negdje na pola puta i neki su putnici izašli, a neki ušli. Tek sa poslije shvatio da se dolje nalazi crkvica koju su otišli vidjeti. Kada sam vidio strminu i dubinu, odustao sam od mazohističkog razgledavanja.Na vrhu nas je dočekala predivna zgrada s krasnim restoranom i vidikovcem s pogledom na cijeli Tbilisi. Grad zaista izgleda dojmljivo. Samo brdo je više veliki luna park s televizijskim tornjem na koji se ne može. Zgodan je jedan restorančić s domaćom kuhinjom i to je to. Moglo je i bez tog potrošenog vremena.

 Hamam

Obožavam hamame. Ne samo zbog osjećanja da sam se vratio u, ne baš tako daleku, prošlost. U doba Turaka, a mašta radi svašta. Niz različitih hamama s mineralnom kupalištima sa sumpornom vodom nalazi se na okupu četvrti Abanotubani, odmah ispod tvrđave. Lijepo ih vidjeti izvana, a iznutra su poseban doživljaj. Iako je u ponudi VIP kupelj izabrao sam onu za obične građane. Tu baš nema turista, ali je domaće ozračje. Iako sve izgleda prljavo, osjetio sam da se ne moram bojati nikakave zaraze. Raj za kožu! Svlačionica je kao u nekom nogometnom klubu, zajednički tuševi, parna kupelj, mali bazen i masaže. Najljepše je Chreli-Abano kupatilo (poznato i kao Orbeliani), optočeno mozaikom od plavih pločica kao u džamijama. Preko puta je kupatilo Galo s kupolama. U gradu ih ima još, npr. Queens bath, Kiew, Bohema… Uostalom Tbilisi u prijevodu znači Toplo mjesto.

 Gruzijska kuhinja

Gruzijska jela su omiljena u svijetu i nimalo nećete pogriješiti izaberete li jela njihove kuhinje. Oduševio me je hačapuri - kruh prekriven s odličnim sirom. Izgledom podseća na pizzu, ali ćete ubrzo shvatiti da je zapravo mnogo bogatiji i ukusniji. Khinkali je tjestenina nalik tortelinima, najčešće punjena goveđšim ili svinjskim mesom, lukom, solju i paprom. Puno je jela s roštilja i jela sličnih našima. Junetina, janjetina, piletina. Tako bi to nekako išlo po omiljenosti.

I sve valja zaliti gruzijskim vinom koje rade od velikog broja vrsta grožđa. Zaista se vinima ponose iako im je i konjak dobar. No, pitate li Armence čije je bolji…Nećete ući baš u svaku prčvarnicu, to ne činite ni doma, ali u slobodno uđete u bilo koji ozbiljniji restoran ili gostionocu. Hrana je odlična i možete jesti bez opasnosti po zdravlje.Dodat ću kako je Gruzija potpuno sigurna država, turisti su potpuno sigurni, a izbor hrane i pića je odličan. Zaboravite predrasude i zamislite da putujete u Beč, Frankfurt, Pariz… Svega je na raspolaganju i većinom jeftinije negoli u Hrvatskoj!

 Prelijepa Gruzija

Gruzija je brdovita zemlja. Priroda je krasna i u okolici Tbilisija se zaista ima što vidjeti, ali pripazite u koje doba godine idete, odnosno kakva je prognoza vremena. Što vam vrijedi uplatiti izlet u planine ako će vas dočekati magla. A to se dogodilo mom prijatelju koji se toliko veselio izletu na Kazbegi. Srećom, izlet je uplatio u dobroj agenciji pa su ga odvezli u Mtskhetu, odnosno pridodali izlet u nju. Istovremeno sam uživao u Chiaturi o kojoj sam ranije pisao.