Lilalo festival 2024 u Loznici - Kada dobra ideja istinski zaživi

Upravo je završen Lilalo festival u Loznici kojeg odlikuje bogati kulturno-umjetnički program, a temeljen na običaju paljenja lila 11. srpnja, dan uoči Petrovdana. A što je lila i kako je festival utjecao čak i na susjednu BiH dovoljno govori činjenica da je lile moguće kupiti uz cestu što vodi put Drine i Srbije.

Loznicu nastanjuje 72.000 stanovnika, a jedna od pretpostavki je da je dobila ime po lozi koja je tu nekada uzgajana. Neovisno o tome, život je na ovim prostorima otkriven još pred tri tisuće godine, saznat ćete u Muzeju Jadra. Tko su tada bili stanovnici, ne zna se, ali bilo ih je. Uostalom, kako i ne bi kad je riječ o lijepom kraju bogatom prirodom i zdravim zrakom na obližnjoj planini Gučevo, gdje se u selu Tekeriš nalazi spomen-kosturnica na sjećanje na Cersku bitku iz kolovoza 1914. godine kada je srpska prvi puta pobijedila austro-ugarsku vojsku, ljekovitom vodom u kraljevskoj Banji Koviljači te moćnom Drinom koja je u doba mog boravka bila mirna rječica zahvaljujući tropskim temperaturama što su ih donijeli vjetrovi iz Sahare. Nećemo ratovati, ali svakako treba podsjetiti da se u jedinstvenoj spomen-kosturnici u Gučevu nalazi ostaci vojnika s obje strane - srpskih i austrouugarskih, poginulih u 55 dana dugoj borbi nazvanoj „Bitka iznad oblaka“.

Lile protic sila zla i tuče
Lile se pale uz veliku vatru na križanjima cesta, a najveći je događaj upravo iza crkve/hrama Pokrova Presvete Bogorodice u Loznici. Nakon narodnog slavlja uz kolo u kojem sudjeluju gotovo svi, u osam sati navečer kreće paljenje lila stvarajući čarobne trenutke u sutonu, ali i, bo'me, ogromnu vrućinu. Neka, doživljaj je jedinstven.

Nikola Lazarević počeo je kao mali dječak izrađivati lile. Pokazao nam je kako se to radi i objasnio da se za izradu koristi koru trešnje ili breze koju se donosi doma osušiti. U šumi nađe prikladno drvo s kojeg pažljivo skida koru kako ne bi oštetio drvo da se ne bi osušilo. Kore zamoto i slaže na drveni štap i spaja ih žicom, te učvršćuje kliještima. Ne zna koliko dugo traje taj običaj, ali se sjeća priča djede i bake i kako su se u djetinjstvu okupljali na plaži, zapalili veliku vatru, svatko je donio lilu, dvije - tri, i eto lilanja! Smatra da se nekad vjerovalo da lila štiti od tuče, odnosno štiti usjeve od grada, dok neki kažu da je riječ o poganskom običaju podrinjskog kraja koji je služio rastjerivanju zlih sila.

Kada su „zle sile“ rastjerane slijedio je odličan koncert Barcelona Gipsy balKn Orchestra što je bio uvod u opširan zabavni program sljedećih dana u kojem su mjesto našli i mladi.

Drina, turizam, prijatelji
Susreti s dragim prijateljima još su više oplemenili moj boravak obogaćen posjetom etno selu Sunčana reka na Drini, posebno poznatog kao mjesta na kojem su snimani mnogobrojni filmovi, čak i s Robertom De Nirom, tako da postoji i njegova kućica u kojoj je spavao. Osim dobre hrane, a što se u Srbiji očekuje, i lijepih kućica, gostima su na raspolaganju druženje s konjima i lijepa plaža na Drini.

Tako mi je Fatah Mahraz, veleposlanik Alžirske Narodne Demokratske Republike u Republici Srbiji, inače najveće države u Africi po veličini, u našem susretu naglasio ljepotu Loznice, uživao u lilanju (njegova lila je bolje gorjela od moje), i dodao kako je njegovo ovogodišnje prisustvovanje isprika zbog prošlogodišnjeg izostanka zbog ranije dogovorenih obaveza.

Snježana Perić, direktorica Turističke organizacije grada Loznice i vlasnica privlačnog malog kafića, naglasila mi je da nije samo riječ o vjekovnom običaju, već da Lilalo festivalom potiču stvaralaštvo mladih, a sve uz podjednaku podršku svjetovnih i vjerskih vlasti što joj olakšava rad, ali i pridonosi važnosti događaja. I s ponosom ističe kako je mnoge stvari vidjela na svojim putovanjima i kopirala na radost turista i sugrađana. Uostalom, nije li već sve izmišljeno...?

Kraljevska Banja Koviljača
Banja Koviljača, kraljevske toplice u snažnoj obnovi, bila je također domaćin dijela glazbenog programa Lilalo festivala upravo kako joj doliči. Simbol toplica je Kur-salon iz 1932. godine u kojem se nalazi krasna koncertna dvorana. Upravo u njemu je održan Gala koncert mladih pjevača Opernog studija Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada koji su nastupili s arijama, duetima, tercetima i kvartetima iz najpoznatijih opera Mozarta, Verdija, Čajkovskog, Straussa, Ofenbacha, Bizeta, Puccinija, Rossinija, Leoncavalla i Masseneta. Imena izvođača svakako treba istaknuti, a to su: Tamara Ružić, Vanda Marijanski, Martina Koljenšić, Iva Islambegović, Andrijana Petrosvski, Jana Cvetković, Dušan Dakić i Mihailo Slavnić uz glasovirsku pratnju Igora Draževića.
Drugi dan je Banjom Koviljača odjekivala narodna glazba koja je pratila nastup kulturno-umjetničkih društava, od kojih su neka činila djeca, te Kolo za dukat u kojem vrijedi sudjelovati. U kolo, koje se izvodi oko fontane u središtu toplica, uključuje se staro i mlado i pleše sve dok ne ostanu najuporniji. Najuporniji žena i muškarac dobivaju po dukat, a gledatelji savršeni događaj.

Mjesto susreta sa starim i novim prijateljima
Na putovanjima najviše volim životne priče prijatelja i novih poznanika koje odišu životnim istinama, ljepotom borbe za bolje i krasnim rezultatima o kojima treba pisati. Izabrao sam dvije, a neke ostavljam za neku drugu objavu.
Dalibor Sekulić, operativni menadžer hotela Podrinje, krenuo je iz rodnog Beočina i završio fakultet u Subotici, zaljubio se u hotelijerstvo i radio u Maloj gostioni - najstarijem restoranu u Srbiji na Paliću kraj Subotice, bio direktor tamošnjih hotela Park i Jezero, da bi ga kasnije put odveo u Pirot da bude pre-opening direktor hotela Ana Lux spa u Pirotu, u koje je uveo sve potrebne standarde. Vratio se na Palić, pokrenuo kombi fast food i odazvao se na poziv do prijeđe u Banju Koviljaču, jedne od najljepših toplica u Srbiji, i stigao u 114 godina star, ali potpuno obnovljen hotel Podrinje sa četiri zvjezdice.
Ni njemu nije lako budući da je i u Srbiji teško naći odlične radnike, a samo takve želi u svom prestižnom hotelu. Da uspijeva, dokazala je odlična maserka i medicinska sestra po struci, Nataša, kojoj sam bio zadnja stranka prije odlaska na porodiljski, kao i mladi, vrlo simpatičan i nasmijani recepcionar Milenko Radić. I njegov je životni put zanimljiv budući da je čak pet godina (šest produžavanja ugovora) proveo na cruiseru Royal Caribbean Cruises kao šef čak 44-orici radnika. Ističe da mu ljubaznost potječe od kuće, a da je usavršena na brodu. Nakon rada u hotelu na Zlatiboru i Bellevue u Malom Lošinju odlučio se na Banju Koviljaču jer ona i Loznica s okolicom pruža zanimljiv život i mladima.

Tršće - etno spomen selo na otvorenom
U Tršiću - rodnom mjestu Vuka Stefanovića Karadžića, reformatora srpskog jezika i pisma, te osobe koja je prikupila narodnu mudrost i kroz zapisane poslovice, nalazi se svojevrstan muzej na otvorenom. Taj „Kumrovec“ posjetiteljima nudi Muzej jezika i pisma, Kaligrafsku radionicu i Kuću pisaca, saborište (okupljalište), poseban zvonik i posebno crkvu brvnaru Svetog Arhanđela Mihaila, Muzej Vukovih sabora, galeriju, Radionicu starih obrta, vodenicu, Vukovu spomen kuću i drugo. Inače je dobro posjećen u što sam se uvjerio prilikom posljednjeg boravka pred četiri godine.
Dok su mnogima bili zanimljivije razne plesne skupine, žongleri, nastupi grupa, mene je privukao izbor Brka po Vuku - najljepšeg brka na Lilalo festivalu. Uroš Stevanović iz okolice Tršća ponio je prestižni naslov i drgo mi je što sam unaprijed znao da će biti pobjednik!
Ovdje se održavaju razna scensko-glazbena zbivanja. Za ovogodišnji Lilalo festival izabrani su za izvođače: Teta Dora, predstavnica Srbije na Euroviziji, koja je okupila gotovo sve mlade toga kraja, te Who See i Luton & Šćepa.

Pribilježio sam 11. srpnja dogodine za posjet Lilalo festivalu s nadom da ćemo se susresti u lijepom Podrinju.