Dana 12. ožujka 2003., nešto poslije 12 sati, Đinđić je dolazio u sjedište vlade, gdje se trebao sastati sa švedskom ministricom vanjskih poslova Annom Lindh (ona je ubijena točno šest mjeseci kasnije). U 12.20 sati policijski specijalac Zvezdan Jovanović, zamjenik zapovjednika zloglasne elitne policijske specijalne jedinice JSO, crvenih beretki, ubio ga je preciznim hicem u prsa s prozora zgrade udaljene 180 metara. Premijer je preminuo gotovo trenutno, iako su ga u bolnici još pokušavali spasiti. Atentat je naručio pripadnik zemunskog klana Milorad Ulemek - Legija. Jovanović je tvrdio da je ubio Đinđića, prvog demokratski izabranog premijera Srbije od pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine, jer ga je vidio kao izdajnika Srbije. Iste su godine čak četiri pokušaja atentata na njega propala, a posljednji samo nekoliko tjedana ranije, kada je kamion uletio u kolonu vozila u kojoj je srpski premijer putovao prema beogradskoj zračnoj luci.
Nekoliko sati nakon atentata Vlada Srbije proglasila je izvanredno stanje koje je tada trajalo do 22. travnja, a zemunski klan se gotovo odmah počeo spominjati kao osumnjičeni. Nakon atentata uslijedila je policijska akcija "Sablja" u kojoj je uhićeno 11.665 osoba, među kojima su stranački dužnosnici, visoki vojni dužnosnici, nositelji pravosudnih funkcija, estradni umjetnici, ali i Jovanović te brojni članovi zemunskog klana. Uhićenja su također pomogla u rasvjetljavanju brojnih drugih ubojstava. Milorad Ulemek - Legija bio je u bjekstvu 14 mjeseci, a konačno se predao policiji u svibnju 2004. godine. I on i Jovanović osuđeni su na 40 godina zatvora.
Sud je presudio za ubojstvo, presuda je na 446 stranica, a osuđeno je još 10 osoba: Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić osuđeni su na po 35 godina zatvora, Željko Tojaga, Branislav Bezarević, Miloš Simović, Milan Jurišić i Dušan Krsmanović na po 30 godina zatvora, te Saša Pejaković na osam godina zatvora. Krsmanović je uoči 20. obljetnice pušten iz zatvora nakon što mu je kazna smanjena.
Opće je uvjerenje u Srbiji da iza Đinđićeva ubojstva postoji politička pozadina koja je ostala nerazjašnjena. Za pristaše Miloševića i srpske nacionaliste Đinđić je bio izdajnik, jer je sredio Miloševićev odlazak u Haag 2002. godine.
Grad je bio u šoku
https://www.rtvslo.si/svet/evropa/20-let-od-atentata-na-zorana-dindica-njegova-srbija-je-pokala-od-optimizma-danes-je-apaticna/660897"Dobro se sjećam svakog detalja tog dana. Ručao sam u centru Beograda kad je jednom mom prijatelju zazvonio telefon i rekao da se pucalo na Đindića. Tada nismo znali da je pucnjava bila kobna za njega. Naravno da smo odmah napustili restoran i krenuli prema mjestu. Svi ljudi koje sam sreo bili su u šoku. Grad je bio u šoku", rekao je jedan od najpoznatijih srpskih novinara, dugogodišnji novinar i dopisnik Politike. , prisjeća se Boško Jakšić događaja od prije 20 godina . Na dženazi se tada okupilo veliko mnoštvo."Svo to divljenje Đinđiću došlo je nakon njegove smrti, prije koje su ga u velikoj mjeri svi kritizirali i suprotstavljali mu se i blokirali njegov rad. Ako biste me danas pitali što je ostavština Zorana Đinđića, to je pitanje koje se postavlja svaki godine na godišnjicu njegove smrti, mogu odgovoriti: kao da ništa nije ostavio."
Doktorirao filozofiju kod Habermasa
Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. u Bosanskom Šamcu u BiH, gdje je tada živjela obitelj jer mu je otac bio u JNA. Studirao je filozofiju na Sveučilištu u Beogradu, ali se potom, nakon navodnog pokušaja osnivanja samostalnog političkog pokreta u sukobu s komunističkim vlastima, zbog čega je i osuđen, preselio u Zapadnu Njemačku. U to se umiješao bivši njemački kancelar Willy Brandt, koji je uvjerio vlasti da dopuste Đinđiću dolazak u Njemačku umjesto izdržavanja kazne u Srbiji. Tamo je nastavio školovanje, a potom i doktorirao kod poznatog njemačkog neomarksista Jörgena Habermasa. Godine 1989. vraća se kući i preuzima mjesto profesora na Sveučilištu u Novom Sadu. Godinu dana kasnije bio je jedan od 13 suosnivača Demokratske opozicije Srbije, a četiri godine kasnije postao je i njen predsjednik. Bio je među ključnim akterima petooktobarske revolucije koja je s vlasti zbacila Slobodana Miloševića. Uhićen je 1. travnja 2001. godine.
Godine 1997. izabran je za gradonačelnika Beograda i na toj je poziciji bio samo nekoliko mjeseci. Nakon pobjede na izborima u prosincu 2000., 25. siječnja 2001. prisegnuo je kao premijer, a stupanjem na dužnost obvezao se uspostaviti demokratske temelje u Srbiji. Njegova je vlada započela radikalne reforme – socijalne i gospodarske, njegova prozapadna orijentacija dovela je do poboljšanja odnosa sa zapadnim zemljama, posebice SAD-om. Vlada se također obvezala na suradnju s Haaškim sudom, a tijekom njezina mandata uhićeni su mnogi haaški optuženici, među njima i Milošević, koji je tada izručen Haagu.
"Zoran Đinđić je imao tu sposobnost da gleda naprijed. Danas su političari bez ikakve vizije, misle samo na pobjedu na izborima. Njegova Srbija je prštala od optimizma, danas je izgorjela i potonula u apatiju. Đinđić je htio liberalni modernizam, danas, Srbija je autoritarna država sa svim obilježjima kulta ličnosti, bez ikakvih hormona demokratskog rasta", oštar je Jakšić.
Kako kaže, Đinđić je bio gotovo mesijanski ordiniran da vodi Srbiju u Europsku uniju, a da je preživio, uvjeren je, to bi se vjerojatno do sada dogodilo."Umjesto toga, Srbija je danas dalje od EU nego što je bila prije 20 godina, a bliže Istoku nego što je Đinđić mogao i sanjati. Đinđić je također namjeravao riješiti pitanje Kosova, ne znamo točno kako, ali svakako pragmatični um bi iznašao rješenje koje ne bi izgubilo podršku Srbije, kao što jest. Koliko čujem, mnogi ljudi na Zapadu danas žale što nisu više podržavali Đinđića."
Nikada nije razjašnjena umiješanost politike u ubojstvo
Kako ocjenjuje sugovornik, sada se u potpunosti pokazuje koliko je Đinđić bio u pravu kada je svojedobno rekao da je naše društvo bolesno na različite načine i da se ne može izliječiti samo promjenom vlasti. "Sada se čini da srpska politička farmakologija nije u stanju pronaći lijek i konačno uspostaviti uređenu pravnu državu u svim aspektima liberalne demokracije. Pritom ne smijemo zaboraviti da su u Zoranovu smrt umiješani mnogi, a samo počinitelji njegova ubojstva, drugi su još uvijek na slobodi Mnogi srpski političari i danas pokušavaju diskreditirati Đinđića. Atentat je spriječio Đinđića da se bolje razumije, njegove mnoge ideje zapravo bolje žive u mnogim takvim epitafima koji pune obljetnice i knjige, ali zapravo u praksi. Na pitanje o političkoj pozadini atentata, Jakšić kaže da su se poklopile neke negativne slučajnosti koje je “Zoran platio životom, a Srbija izgubljena tri desetljeća”.
Jedan od osuđenih za atentat, Krsmanović, pušten je neposredno prije godišnjice, koja je snažno odjeknula u srpskoj javnosti. "Jako krilo ekstremne desnice vjerojatno ga smatra domoljubom jer je ubio, po njima, izdajnika Đinđića. To je dio realnosti duboko podijeljene Srbije."
Prema njegovom mišljenju, Srbija dugo nije prepoznala da se svijet mijenja. "Međutim, s ratom u Ukrajini svijet se radikalno promijenio, a mi i dalje pokušavamo zadržati neku neutralnost. Ali ovo nije vrijeme koje bi dopuštalo neutralnost, već vrijeme kada je potrebno jasno definirati na čijoj ste strani Ujedno da vas podsjetim na čuvenu Churchillovu izjavu, koji je rekao da nije važno je li zemlja neutralna, već je važno na čijoj je strani neutralna. Dakle, u ovom trenutku možemo reći da Srbija je neutralna na ruskoj strani, a ne na strani Zapada, kojemu u osnovi teži." Kako kaže, postoje neki znakovi, u vezi s europskim planom po pitanju Kosova, da bi se ova pozicija Srbije mogla promijeniti i da bi se Srbija konačno vratila na ovu osnovnu orijentaciju prema Zapadu.
"Ono što je veliki problem s kojim se Vučić u ovom trenutku suočava jest da je u isto vrijeme dok se pokušava prikloniti Zapadu, on zapravo talac vlastite politike. Zadnjih 10 godina poziva javnost da bude proruska. Deset godina je pomagao u formiranju desnice, deset godina je uveo SPC u politički život.Sada bi da se to završi.Ali ne možeš za tri mjeseca promijeniti nešto što si odradio deset godina. Jasno je da je suočen s problemom, pokušava kupiti vrijeme, kao i do sada, ali tog vremena zapravo nema.Kosovo je zapravo postalo svojevrsni katalizator jednog ubrzanog procesa to se tiče i svih ostalih", oštar je prema predsjedniku Srbije.
Bruxelles mijenja politiku proširenja, što je vidljivo i na slučajevima Ukrajine, a zemlje Zapadnog Balkana godinama čekaju na ulazak." Jasno je da on ne može prvo prihvatiti Ukrajinu kao novu članicu prije nego što prihvati zemlje zapadnog Balkana. To bi bio skandal. Sve zemlje zapadnog Balkana tako dobivaju priliku da ubrzaju svoj ulazak u EU. To je Još nije jasno hoće li iskoristiti tu mogućnost, ali ako Srbija propusti ovaj vlak, to bi za nju bilo katastrofalno", dodao je Jakšić.
