U sadašnjoj kritičnoj situaciji za opstanak ukrajinske države Volodimir Zelenski nema drugog izbora ni alternative nego postojano trpjeti uvrede, zastoje u isporuci obećanih obavještajnih podataka te ublažavanje sankcija protiv agresorske Rusije. Istodobno je prisiljen beskompromisno ustrajati na grčevitoj obrani domovine, nanoseći agresoru svim mogućim sredstvima što teže gubitke kao odmazdu za razaranje Ukrajine.
Niz događaja i izjava koji su se zaredali u nedjelju samo su potvrdili navedeno. Dali su za pravo ukrajinskom predsjedniku da ustraje – pa i sam, ako baš mora – u pružanju otpora zloglasnom ruskom agresoru. U tom grčevitom otporu Ukrajina je, nakon gotovo pet godina, više nego uspješna, što je za rusku stranu očigledno porazno.
Očekivalo se da će SAD i predsjednik Donald Trump razumjeti iznimno tešku situaciju u kojoj se nalazi predvodnik obrane cijele Europe i mira u svijetu. Očekivalo se da će pomoći Ukrajini koliko god mogu kako ona ne bi izgorjela u požaru predugog suvremenog rata. Međutim, Sjedinjene Američke Države, opterećene slabim izgledima za smirivanje situacije u Perzijskom zaljevu, kao da nemaju snage, volje, interesa ni sklonosti tretirati ruskog agresora kao potencijalnog porobljivača europskih država. Ta se moćna država očito sigurnije, udobnije i jeftinije osjeća u prijateljsko-partnerskim odnosima s Putinom. To čini bez obzira na činjenicu da ruski predsjednik sve radi na štetu vlastitog naroda i dobrih odnosa sa susjedima.
Suspenzija sankcija i tajna diplomacija
Najprije je stigla vijest o javnom nastupu američkog državnog tajnika Marca Rubija. On je potvrdio da je američki predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu uredbu o ukidanju sankcija protiv Rusije prema Grahamovu zakonu. Cilj je analizirati njihov potencijalni utjecaj na američko i globalno gospodarstvo u sljedećih 60 dana. Ako je to točno, logično je zapitati se zašto predsjednik Trump nije analizirao „potencijal sankcija” prije samog usvajanja zakona.
Bilo kako bilo, američki je predsjednik ovom uredbom suspendirao stroge sankcije protiv Rusije. Kome je to pomoglo? Svakako Rusiji, kojoj je time omogućen izvoz nafte. Pomoglo je i SAD-u, koji sada ima prednost u uspostavljanju boljih odnosa s Moskvom, vjerojatno zbog lakšeg zauzimanja pozicije prema Iranu, ruskom savezniku u ratu protiv Ukrajine. Budući da Ukrajina uzvraća napadima na ruske rafinerije, ne može računati na veću podršku SAD-a. Na prvi se pogled čini da Ukrajina gubi u svakom scenariju, no situacija ipak nije tako jednostrana.
Naime, istoga dana, ove nedjelje, Zelenski hrabro kreće u novu rundu pregovora sa Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, Trumpovim pomoćnicima. Telefonski razgovor s tim aktivnim izaslanicima američkog predsjednika zasad je povjerljive naravi. Evo kako taj kontakt objašnjava i opravdava sam Zelenski:
„Mir dolazi samo kroz snagu i suradnju izgrađenu na povjerenju. Činimo sve sa svoje strane da se dođe do mira. Svi osim Rusije na mir čekaju posljednje četiri i pol godine.”
Zelenski je naveo da su glavna tema razgovora bili rezultati sastanka ukrajinskog i američkog tima na Floridi. Ipak, dobro je poznato da stvarnih rezultata nije ni bilo. Sve je prekinuto samostalnom akcijom Donalda Trumpa, koji je pokušao dogovoriti energetsko primirje. Od toga na kraju nije bilo ništa jer je Rusija sve ignorirala i izigrala, ponižavajući time i Ukrajinu i SAD. Odmah nakon toga Trump je krenuo u akciju uvoza ruske nafte, Putin je pokrenuo nove napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a Zelenski je zapovjedio udare na ruske rafinerije.
O nastavku tih neuspješnih razgovora na Floridi Zelenski danas kaže:
„Sada pripremamo sljedeće korake, uključujući i one u diplomaciji. Mi im stalno govorimo o ruskim napadima koji ne prestaju, ali otvoreno progovaramo i o slabim mogućnostima naše protuzračne obrane. Mnogo toga ovdje ovisi upravo o američkom stajalištu.”
Igra obavještajnim podacima i pritisak na kapitulaciju
Tijekom tog nedjeljnog kontakta, 18. listopada, Zelenskome je potvrđeno da su ukrajinske oružane snage konačno nastavile primati obavještajne podatke. Međutim, već sljedećeg dana, u ponedjeljak, stvarnost je pokazala drugo lice. Obavještajni podaci Ukrajini dostavljaju se selektivno i usporeno, što znači da je njihova pravodobnost upitna od slučaja do slučaja. Tko to koči? Objašnjenja su duga i zamršena, no kada se klupko odmota, na drugoj strani stoji – ili sjedi – osobno predsjednik Trump.
U cijelom kompleksu otvorenih pitanja koja prate rusku agresiju najosjetljivije je to što se agresor postavlja visoko iznad žrtve. Zelenski osjeća, zna i priznaje da se poduzimaju koraci kako bi se Ukrajinu prisililo na kapitulaciju i prihvaćanje takvog ishoda.„Ne želim ni misliti da naši američki partneri vjeruju kako bi se to moglo dogoditi. Trenutačno Trump ne može prisiliti Putina da završi rat niti može postići da se rat završi na štetu Ukrajine”, poručuje Zelenski.
Ipak, pritisak ilustriraju nedavna namjerna ograničenja Starlinka i kašnjenja u isporuci raketa Patriot koje je Ukrajina uredno platila. S druge strane, Zelenski dobro poznaje aktualne odnose unutar SAD-a, trvenja između republikanaca i demokrata, a posebno najnovija previranja unutar Trumpove Republikanske stranke. Ondje se sve glasnije javljaju kritičari i protivnici takve politike prema ratu u Ukrajini i novom partnerstvu SAD-a i Rusije. Stoga Zelenski, ali i brojni domaći i strani politički analitičari, s razlogom procjenjuju da bi se odnosi SAD-a i Ukrajine mogli poboljšati nakon američkih izbora za Kongres 3. studenoga. Unatoč sadašnjoj neizvjesnosti i predizbornoj zaoštrenosti, Zelenski se nada da će se već ovog tjedna sastati s posebnim izaslanicima američkog predsjednika.
Trumpove optužbe na račun Kijeva
Ove je nedjelje Trump nešto jasnije govorio o razlozima odgode sankcija protiv Rusije: „Moja odluka je vrlo jednostavna. Ne želim učiniti ništa što će otjerati Rusiju od pregovaračkog stola. Potpisivanje sankcija poremetilo bi pregovore, ali ostaje mogućnost da ih potpišem kasnije.”
Pritom Trump nije propustio napasti ukrajinskog predsjednika:„Zelenski namjerno cilja na ruske rafinerije nafte i nije ga briga što ne želi završiti ovaj rat. Njegova zemlja je u ruševinama. Veliki dio njegove zemlje je izgubljen. Želim da Zelenski završi ovaj rat.” U tako malo riječi sažeto je previše zlih misli i iskrivljenih ocjena. Ukrajina napada ruske rafinerije koje agresoru služe za nastavak ratovanja, dok Rusija uporno blokira sve dosadašnje pokušaje postizanja primirja. Unatoč tome, Trump tvrdi da je za sve kriv Zelenski, ne spominjući tko je stvarni agresor.
Ključna pitanja najtežeg rata 21. stoljeća
Pokušajmo odgovoriti na glavna pitanja ovog sukoba.
Zašto su SAD povećale pritisak na Ukrajinu?
Nedvojbeno je glavni razlog predstojeći izbori za američki Kongres 3. studenoga i Trumpova žarka želja da zadrži sadašnje pozicije. Budući da mu izmiče postojeća većina u Senatu i Zastupničkom domu, američki predsjednik taj unutarnjopolitički problem nastoji riješiti aktivnijom i prodornijom vanjskom politikom – ostvarivanjem rezultata na štetu Ukrajine.
Kako SAD u stvarnosti vrši taj pritisak?
Prvi udarac bio je usmjeren na uskraćivanje obavještajnih podataka neophodnih za učinkovito djelovanje ukrajinske vojske. Mjerama pod izravnim nadzorom Bijele kuće ograničena je dostava podataka za vojne terminale Starshield. To je odmah usporilo i otežalo operacije ukrajinskih dronova-presretača protiv ruskih bespilotnih letjelica.
Kako Rusija pokušava nadoknaditi nedostatak uspjeha na bojišnici?
Glavni zastoj u strateškim namjerama ruske vojske proizlazi iz nemogućnosti osvajanja cjelokupnog prostora Donbasa. Zbog toga u Moskvi vlada strah od potrebe za novim, politički vrlo neugodnim valom mobilizacije. Ideja ruskog vrhovnog zapovjedništva jest preusmjeriti glavne napade na uništavanje ukrajinske pozadine i logistike, koji obrani daju stratešku dubinu.
Kako to misle postići?
To bi najvjerojatnije značilo pokretanje novih masovnih udara na energetsku mrežu, vodoopskrbu i izvore grijanja uoči nadolazeće zime.
Je li moguć pomak prema skorom prekidu borbi i miru?
U sadašnjoj fazi rata i u kontekstu američkih izbora to je praktički nemoguće jer Trumpu ne odgovara donošenje krupnih odluka u ovako neizvjesnoj situaciji. Gledajući dugoročnije, situacija je još teža jer nijedna strana ne nudi prihvatljivo rješenje. Vladimir Putin kao glavni cilj ima uspostavu potpune kontrole nad cijelim teritorijem Ukrajine. S druge strane, ukrajinska strana pristaje isključivo na potpuno povlačenje ruske vojske i ruskih državnih tijela s cjelokupnog teritorija međunarodno priznate ukrajinske države, što, dakako, uključuje i okupirani poluotok Krim.
Pomaka, dakle, nema, niti se on u ovom trenutku može naslutiti.
Ivan Botteri
