Na okruglom stolu pod nazivom „Kako pokrenuti proizvodnju voća i povrća u Hrvatskoj“, održanom 9. srpnja u Varaždinu, okupili su se predstavnici poljoprivrednog sektora, proizvođači, strukovne udruge i predstavnici lokalne zajednice kako bi otvoreno progovorili o izazovima koji prijete opstanku proizvodnje voća i povrća u zemlji.
Skup je organiziran u svjetlu višegodišnjeg pada samodostatnosti, rasta troškova proizvodnje, klimatskih promjena i sve izraženijeg oslanjanja na uvoz hrane. Sudionici su kroz konkretne primjere iz prakse ukazali na slabosti sustava i istaknuli što je nužno učiniti kako bi se domaća proizvodnja revitalizirala.
Gubitak samodostatnosti i pogrešni razvojni smjerovi
Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, Mladen Jakopović, u uvodu je upozorio da Hrvatska već sada ne postiže ni 50 posto samodostatnosti u voću i povrću, što smatra vrlo zabrinjavajućim.
„Moramo se zapitati gdje smo kao država pogriješili i zašto nismo zaštitili vlastitu proizvodnju. U nekim segmentima još stojimo dobro, primjerice kod mandarina, no u drugima, poput jabuka, svjedočimo ozbiljnom padu proizvodnje“, istaknuo je Jakopović.
Dodao je i da bi turizam trebao biti snažan pokretač domaće poljoprivrede, no to se ne događa jer su lanci opskrbe slabo razvijeni, a lokalna proizvodnja često nije dovoljno konkurentna zbog raznih prepreka – od logistike do regulative.
Teška godina iza voćara i povrćara
Luka Cvitan, proizvođač jabuka, opisao je konkretan utjecaj vremenskih nepogoda na proizvodnju.
„Zbog iznimno dugog razdoblja bez kiše, urod je prepolovljen. Uskladištili smo 40 posto jabuka manje nego inače. Istovremeno, u cijeloj Europi dogodila se slična situacija, pa je potražnja velika, a cijena visoka – no robe jednostavno nema dovoljno“, rekao je Cvitan.
Povrćarica Marija Cafuk iz Varaždinske županije nadovezala se naglasivši da problemi ne staju na vremenskim uvjetima.
„Godina je zahtjevna i zbog ozbiljnog manjka sezonske radne snage. Sve teže nalazimo radnike, a troškovi rada i života rastu. Uz sve to, klimatski uvjeti traže sve već ulaganja u zaštitu, navodnjavanje i tehnologiju, a mali proizvođači nemaju dovoljno kapaciteta za takva ulaganja“, izjavila je. Rekla je i da potječe iz obitelji u kojoj se tradicija poljoprivredne proizvodnje nastavlja kroz pet generacija, ali to je sve manje slučaj u susjedstvu gdje je zamjetan pad zanimanja kod mladih, zbog toga poziva državu da poduzme mjere za opstanak mladih u poljoprivredi.
Klimatski ekstremi i nove prijetnje – vrane i suša
Među prisutnima bio je i Dragutin Mesarić, poznati proizvođač krumpira iz Belice, koji je upozorio da će ove godine domaći krumpir doživjeti pad proizvodnje i do 50 posto zbog suše.
„Kad nema vode, nema ni krumpira. Sustavi navodnjavanja postoje, ali nisu dostupni svima. Ako ovako nastavi, uzgoj pod vedrim nebom postaje neodrživ“, rekao je Mesarić.
Poseban naglasak stavljen je na probleme sa štetnicima, posebno vranama, koje su ove godine u nekim regijama (poput Vidovca) uništavale zasade u velikim razmjerima. Poljoprivrednici ističu da ne mogu učinkovito djelovati jer su vrane zakonski zaštićene, a sustavna rješenja ne postoje.
Turizam kao propuštena prilika
Unatoč sve većem broju turista i milijardama koje se troše na prehranu u hotelima, kampovima i restoranima, domaći proizvođači teško nalaze svoje mjesto u tom lancu. Sudionici su zaključili da je povezivanje poljoprivrede i turizma još uvijek nedovoljno razvijeno, a tržište je prepušteno uvoznoj robi zbog niže cijene i stabilnije opskrbe.
Apel za sustavne i brze promjene
Zajednički zaključak skupa bio je da bez brzih, koordiniranih i ozbiljnih mjera poljoprivreda – posebno sektor voća i povrća – nema dugoročnu perspektivu. Sudionici su pozvali na: jačanje kratkih lanaca opskrbe, ulaganja u navodnjavanje i zaštitne sustave, uklanjanje administrativnih barijera za male proizvođače, edukaciju i podršku mladim poljoprivrednicima, uspostavu stabilnih modela suradnje s turizmom i javnim institucijama (škole, bolnice, vojska).
Naglašeno je i da Hrvatska mora zaštititi svoju proizvodnju kroz pametne politike, ciljane subvencije i strateško planiranje. „Ako izgubimo domaću proizvodnju voća i povrća, izgubit ćemo ne samo tržište, već i prehrambenu sigurnost, ruralne zajednice i znanje koje se gradilo generacijama“, zaključeno je na skupu.
