Kada je krenula oveća skupina od 45 iskusnih slovenskih biciklista na tradicionalnu Dalmatinsku turu iz sela Trboje ispod alpskih Karavanka, već su počeli zvoniti telefoni iz očekivanih odredišta sa pitanjima o detaljima puta i dolazaka. Glavni voditelj karavane Aleš Kalan je kao iskusni i uspješni generalni sekretar Biciklističkog Saveza Slovenije imao i zadaću, da odgovara na sva pitanja i stalno usmjerava kretanje planiranom trasom i to iz svoje uloge jednog od vozača bicikla. U ekipi muškog i ženskog sastava unaprijed su bile određene uloge i zadaci u ekipi tako da sve klapa u najboljem redu i zadovoljstvu. Ako kažemo da je u ekipi bilo ljudi vrlo različitih struka, uglednih ekonomista i direktora i ostalih, pri čemu je vrijedno spomenuti, da je među njima bio i župan Komende Jurij Kern, i sam uspješan sportaš i dobrovoljni časnik vatrogasaca, a ujedno sugrađanin najboljem biciklisti svijeta Tadeju Pogačaru, možete samo zamisliti koliko je u tom biciklističkom društvu BAM.Bi značajno druženje kroz biciklizam sa ljudima, prirodom i zanimljivostima predjela kroz koja prolaze.
Tura kao ova ima svoje etape, koje se prolaze u kombibusima, a na najizazovnijim dijelovima cjelovite izabrane trase vozi se u više etapa na biciklima, u takmičarskom duhu, u ostvarenju što boljih rezultata. Na ovogodišnjem turu bilo je pet etapa u ukupnoj dužini od 539 kilometara i to sve izvan autocesta, u što bližem kontaktu sa mjestima i ljudima. Svi su bili u lijepim plavo bijelim dresovima, tako da se iz svih pozicija gledanja karavana zamjećuje kao nešto veliko pokretno. Iz Slovenije su krenuli već rano jutro i za prvu marendu bili na ulazu u Gorski Kotar na hrvatskoj strani, pa na putu dalje kroz Liku sa glavnim odmorom iznad Skradina kod kipa Marije od puta, sa divnim pogledom na Skradin i ušće rijeke Krke. Već u popodnevnim satima slovenski biciklisti došli su pred povijesna vrata Dubrovnika, gdje su ih čekali predstavnici dubrovačkog turizma, koji su pripremili za vođenje kroz grad dva lokalna vodiča. Iako je, kao i skoro uvijek, Dubrovnik dobro posjećen, ipak je ova skupina u biciklističkim dresovima unijela malu promjenu i veliku znatiželju kod gostiju grada. Prva etapa je bila od malog mjesta Mlini između Dubrovnika i Cavtata i vodila je prema granici sa Crnom Gorom, gdje su ih čekali i pozdravili biciklisti iz Crne Gore, koje je vodio dr.Nebojša Crnogorac. Karavana je prošla zapadnom obalom Boke Kotorske u pratnji domaćih biciklista, a u drevnom gradu Kotor bio im je priređen doček i okrjepa, te pozdrav direktora Turističke organizacije grada Jovana Ristića. U rano poslijepodne karavana je stigla na rivu u Budvi, gdje je uslijedila fešta uz Dalmatinsku glazbu i pjevanje.
Trećega dana krenula je druga etapa od Ulcinja, uz granicu sa Albanijom i južnim padinama planine Rumije iznad južne obale Skadarskog jezera, do Virpazara, Petrovca na moru i Svetog Stefana, sa povratkom u Budvu, gdje je bilo vremena za lijepi ogled tog grada kulture, zabave i prelijepih plaža. U Budvi i dalje na putu karavanu je pratila TV Crne gore, koja je objavila posebni prilog sljedećega jutra u emisiji Dobro jutro i baš to su njihove riječi, da je karavana „dala dobar vjetar u ciklo turizam Crne Gore“. Četvrtog dana karavanu je čekao uspon treće etape na Lovćen do visine 1565metara. U Cetinju je priređen doček karavane od strane grada, što je organizirao predstavnik Penja Pulito Petrović i Biciklistički savez Crne Gore, uz pratnju ekipe TV Crne Gore. Na Lovćenu su slovenski biciklisti razgledali mauzolej crnogorskome Vladiki Petru Petroviću Njegošu. Mauzolej jest umjetničko djelo hrvatskog i svjetskog kipara Ivana Meštrovića. Sa Lovćena karavana se spustila panoramskom cestom krasnih vidika na zaljev Boke i stigla na trajekt u Lepetanima i zatim je uslijedio prijevoz sa kombibusima u hrvatski gradić Bosne i Hercegovine na moru Neum, gdje je bila fešta uz dalmatinsku glazbu i ugođaj.
Petog dana iz Neuma slovenska ekipa prijelazi u Hrvatsku i u toj četvrtoj etapi prolazi uz Neretvu do Metkovića, a onda sa zaustavljanjem kod slapova Kravica u Hercegovini, stiže u Vrgorac(rodno mjesto hrvatskog književnika Tina Ujevića) na putu mora do Podgore i Tučepa, gdje su sami priredili „Bilu noć-feštu slovenskih vatrenih navijača splitskog Hajduka“ . U subotu ujutro šestoga dana se krenulo na petu etapu preko prijevoja Dubci na Gornja Bela, Blato na Cetini do Dugo polja i Etno sela kamenih starih kuća Škopljanci sa sjeverne strane i padina planine Kozjak iznad Kaštela, gdje su imali završnu feštu i druženje uz ljubazne domaćine, sa dalmatinskom glazbom, u ugođaju hrane ispod peke i janjetinom . To je bila prigoda da nagrade sa rimskim vijencima od grančica maslina najbolje od ženskih „Cesaricu“ Karin i od muških „Cara“Uroša, koji su prvi stigli na usponu Lovćen. Svi sudionici karavane su nagrađeni spomen medaljama za ovaj lijepi put u visine i daljine, nedaleko od mora i dalmatinskih ugođaja. Čitajući ove redove i gledajući slike sa ovog proljetnoga puta, više rekreativnoga, malo manje ali ipak i sportskog, više turističkog a blago avanturističkog, zasigurno će se javiti ljubiteljima biciklizma i putovanja u nove krajeve možda neka ideja kako oplemeniti svoj turizam i učiniti ga lijepim doživljajima. O tome je jako lijepo jednog jutra govorila i video prilogom pokazala Televizija Crne Gore ovu lijepu priču ove vedre slovenske družine na putovima, od mora do visokih gora.