Oscar Nemon (Osijek, 13. ožujka 1906. – Oxford, 13. travnja 1985.) umjetnik je koji neupitno ima svoje mjesto u hrvatskoj i europskoj povijesti modernog kiparstva, čija djela krase javne prostore svjetskih metropola poput Beča, Bruxellesa, Londona i Toronta, uključujući i umjetnikov rodni Osijek.
U završnici prestižne izložbe u Velikoj Britaniji „Žene i Freud: pacijenti, pioniri, umjetnici“ (30. listopada 2024. – 5. svibnja 2025.) u londonskom Freudovom muzeju naše zanimanje pobuđuje najavljeno predavanje „Sigmund Freud i kipar Oscar Nemon“ koje će u britanskoj prijestolnici ovih dana, točnije 26. travnja 2025. održati kipareva kći Lady Aurelia Young.
Posrijedi je predavanje iz ciklusa u kojemu Nemonova starija kći Aurelia sustavno na popularan način, uz multimedijsku prezentaciju, otkriva zainteresiranoj javnosti detalje iz bogate očeve umjetničke ostavštine. Ovom će prigodom podsjetiti javnost kako je jedan od najutjecajnijih mislilaca 20. stoljeća i utemeljitelj psihoanalize pristao sredinom ljeta 1931. pozirati pred 25-godišnjim kiparom iz Osijeka.
Portret Sigmunda Freuda je naručilo Bečko psihoanalitičko društvo u povodu Freudova 75. rođendana. To će uspjelo djelo mladom Nemonu s vremenom donijeti svjetsku slavu portretnog kipara i što je još važnije – utjecajna poznanstva koja su mu stvarala nove i umjetničke i životne prilike. U Londonu, iza sredine tridesetih, Nemon upoznaje psihoanalitičara i Freudova prijatelja dr. Ernesta Jonesa, koji će ga kasnije upoznati s budućom suprugom Patricijom Villiers-Stuart, koja je bila Jonesova pacijentica.
Uvidjevši s vremenskim odmakom manjkavosti valorizacije kipareva opusa, njegova kći Aurelia Young odlučila se u međunarodnim umjetničkim krugovima govoriti o životu i stvaralaštvu svoga oca Oscara Nemona, na čiju se umjetničku ostavštinu usredotočila tek nakon očeve smrti, počevši temeljito istraživati njegov rad u kontekstu europskoga modernog kiparstva 20. stoljeća.
Njezin je otac portretirao kraljice i kraljeve, državnike i utjecajne mislioce te najznamenitije intelektualce jedne epohe. Uživo je Oscar Nemon portretirao pojedine istaknute osobe svoga vremena poput kraljice Elizabete II., Winstona Churchilla, Margaret Thatcher, glavnog urednika londonskoga lista The Times Wickhama Steeda, belgijskog vođu socijalista i predsjednika II. Internacionale Emilea Vanderveldea, likovnog kritičara i rektora Sveučilišta u Ghentu Augusta Vermeylena, te dvojicu američkih predsjednika Dwighta Eisenhowera i Harryja S. Trumana. Uspješno portretira i francusku psihoanalitičarku i Freudovu učenicu princezu Mariju od Grčke (Marie Bonaparte). Pozirao mu je također belgijski premijer Paul-Henri Spaak, koji se međunarodno pozicionirao kao prvi predsjednik Glavne skupštine UN-a.
Među Nemonove istaknutije modele uvrštava se i biokemičar i kasniji nobelovac Ernst Chain, koji je terapijom penicilinom, tada još u vrlo ranoj fazi primjene, spasio život njegove supruge, uz fascinantnu portretnu figuru spomenutog Sigmunda Freuda, čiji se odljevi nalaze u akademskim ustanovama od Beča, Londona do New Yorka…
Zahvaljujući aktivnosti Aurelie Yang prašina zaborava nije prikrila opus ovog rođenog Osječanina židovskog porijekla s emigrantskim iskustvom i jednog od najvažnijih službenih portretista u Velikoj Britaniji u drugoj polovini 20. stoljeća te jednoga od istaknutijih europskih portretnih kipara 20. stoljeća. S ponosom se kipareva kći Aurelia sjeća skromnog djetinjstva u kući na Boars Hillu kraj Oxforda, dok joj je neizmjernu radost tijekom odrastanja pričinjavao svakodnevni boravak u očevom ateljeu. Udata je za etabliranog britanskog političara Lorda Georgea Younga, koji je među najdugovječnijim zastupnicima u Britanskom parlamentu, zasluživši i članstvo u Domu lordova.
Kako bi cjelovito ubaštinila stvaralaštvo svoga oca Lady Aurelia je s novinarom Julienom Haleom napisala očevu prvu biografiju „Potraga za Nemonom – izuzetni život autsajdera koji je radio skulpture slavnih“ (2019).
40. obljetnica smrti proslavljenog Slavonca
Otac joj je rođen kao Oskar Neumann 1906. u Osijeku u židovskoj obitelji srednjega građanskoga sloja i to kao drugo od troje djece oca Mavra (Moritza) Neumanna i majke Eugenije, rođene Adler, a umire u 79. godini života u Oxfordu kao slavni kipar, ali s mršavom lisnicom. Kako se ovoga proljeća navršava 40. obljetnica smrti toga proslavljenog Slavonca s višedesetljetnom britanskom adresom, koji je preminuo 13. travnja 1985., prigoda je prisjetiti se najznačajnijih Nemonovih umjetničkih postignuća kako njegove skulpture trajno krase javne prostore na dva kontinenta u više država od rodne mu Hrvatske, preko Austrije, Belgije, Velike Britanije do Sjedinjenih Američkih Država i Kanade.
Podsjetimo, Oscar Nemon koji se afirmirao diljem kulturnih središta zemalja zapadne Europe kao kipar i medaljar, redovito je školovanje završio u rodnome Osijeku za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a kao maturant se preselio u Beč (1924.) s ciljem nastavka umjetničkog usavršavanja. Među uzorima mu je bio istaknuti hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji ga je i podupirao na razne načine. S austrijske adrese mladi umjetnik, neostvarena cilja, seli u Francusku, a nakon nesretnog kratkog boravka u Parizu, otišao je u 19. godini u Bruxelles (1925.). Preporuku da ode u Bruxelles dao mu je istaknuti hrvatski slikar Maksimilijan Vanka (1889. – 1963.), koji je i sam bio belgijski student.
Na prijemnom ispitu 7. X. 1925. u Bruxellesu na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti (Académie Royale des Beaux-Arts et Ecole des Arts Décoratifs) Oscar briljira kao nadareni student i izravno upisuje treću godinu studija. Studirao je u klasi profesora Paula Duboisa i Arsènea Mattona do 1927. godine, primivši kao jedan od najboljih studenata nagradu te renomirane Akademije. Godinu dana kasnije dobiva od rodnoga grada financijsku potporu i prve narudžbe. Unatoč traumatičnim povijesnim okolnostima razne provenijencije sredine turbulentnog 20. stoljeća kipar Oscar Nemon ostaje u vezi s Osijekom pa je za svoj zavičajni grad napravio spomen-ploču „Lipanjske žrtve“, kao sjećanje na atentat u kojem su stradala trojica hrvatskih zastupnika u Narodnoj skupštini bivše prve Jugoslavije u Beogradu, među kojima su bili, uz onodobnog lidera hrvatskoga naroda Stjepana Radića, parlamentarci Pavle Radić i Đuro Basariček. U Belgiji je Nemon napravio poprsje kralja Alberta I., kraljice Astrid, uz ostala zapažena djela… Obiteljsko prezime Neumann oko 1931. godine promijenio je u Nemon, vjerojatno zbog antisemitskih neprilika na Starome kontinentu.
Pet desetljeća stvaralaštva u Engleskoj
U razdoblju od 1936. do 1938. godine, Nemon djeluje u Bruxellesu i u Londonu, emigriravši pred nacizmom u Englesku, gdje je živio i stvarao u slobodi gotovo punih pet desetljeća. U Londonu je imao atelijer koji su za njega uredili u svojoj obiteljskoj kući Simonne Dear, njegova bliska prijateljica iz Bruxellesa i njezin suprug David Dear. Četrdesetih se Nemon zbog opasnosti od deportacije, sklanja iz Londona u obližnju pokrajinu Surray. Ondje, u Abingeru, upoznaje pisca i karikaturistu Maxa Beerbohma koji mu daje poduke iz engleskog jezika.
Posve slučajni kontakt, tijekom putovanja za božićne blagdane, s Churchillom pedesetih se godina za Nemona pokazao ključnim za njegovu buduću umjetničku karijeru portretnog kipara u Velikoj Britaniji. Usto, uspješno portretiravši engleskoga glumca Leslieja Howarda, Nemon skreće na sebe pozornost javnosti. Zanimljivo, britanske umjetničke institucije Nemona nisu srdačno prihvaćale, iako je bio omiljeni portretist među aristokracijom. U Engleskoj se ženi s Patriciom Villers-Stuart, usprkos protivljenju njezine obitelji, čiji roditelji (prema obiteljskoj predaji) nisu skrivali antisemitske porive. No, kao u filmskom scenariju ljubav dvoje mladih pobjeđuje pa oni u braku dobivaju troje djece – sina Falcona i dvije kćeri, Electru i Aureliu, koja je više puta posjetila očevu domovinu Hrvatsku.
Ožiljci na duši umjetnika
Tijekom Drugog svjetskog rata veći dio obitelji Oscara Nemona stradao je u holokaustu, uključujući i njegovu majku i brata, što će ostaviti trajne posljedice na duši ovog izuzetnog umjetnika.
– Foto: Wikipedia
Nemonove skulpture krase svjetske metropole
U poslijeratnim godinama druge polovice 20. stoljeća oblikovao je skulpture brojnih istaknutih ličnosti. S Winstonom Churchillom slavni je kipar razvio prisno prijateljstvo. Godine 1981. oblikovao je brončani reljef za Katedralu u Canterburyju.
Danas Nemonova djela, uz razne privatne kolekcije, krase uz Kraljevsku palaču i Palaču pravde u Bruxellesu, Donji dom Britanskog parlamenta, Dvorac u Windsoru, a u Oxfordu, gdje je živio sa svojom obitelji djeluje Muzej Oscara Nemona i depo u kojem se čuvaju njegova djela, skice i mnoštvo memorabilija koje svjedoče o umjetnikovu burnom životu.
Posljednje veliko djelo Oscara Nemona je spomen-skulptura palim pilotima Kraljevskog kanadskog ratnog zrakoplovstva u Torontu, poznatija pod nazivom „Per ardua ad astra“ – što je službeni moto Britanskog kraljevskog zrakoplovstva i zrakoplovstva zemalja Commonwealtha. Po fizičkim je dimenzijama taj spomenik najmonumentalnija Nemonova javna skulptura na sjevernoameričkome kontinentu, čija visina doseže 14,6 metara, a postavljen je na glavnoj aveniji poslovnog centra mega-polisa Toronta (Kanada) u središnjem dijelu University Avenue, a na križanju s Dundas Street. Spomenik je prije četiri desetljeća, točnije 29. XI. 1984., otkrila kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i Commonwealtha Elizabeta II. Monumentalnu skulpturu od Nemona naručila je i njegovo je podizanje financirala zaklada Jackman, koju je osnovao Henry Rutheford Jackman (1900. – 1979.), kanadski ulagač i biznismen. Ista zaklada je financirala i Nemonov spomenik Winstonu Churchillu u Torontu.
Za Nemonova izuzetna dostignuća škotsko Sveučilište St. Andrews mu je 1977. dodijelilo počasni doktorat. U Osijeku je 1965. godine, u sklopu suradnje osječke Židovske općine, te istaknute arheologinje i povjesničarke Danice Pinterović (1897. – 1985.) i kipara Oscara Nemona podignut njegov spomenik „Humanost“ koji prikazuje majku i dijete, a posvećen je žrtvama fašizma, stradalim Židovima Osijeka i Slavonije u Drugom svjetskom ratu. Nalazi se u parku koji danas s ponosom nosi ime toga znamenitoga kipara, smještenog na prostoru nekadašnjeg plàtōa na osječkome Gajevu trgu.
Zahvala i pijetet slavnome kiparu
Na poseban način rodni se grad Osijek odužio slavnome kiparu i reprezentativnom monografijom „Oscar Nemon: memoari, eseji, osvrti i zapisi“, koju je priredio kustos Daniel Zec iz osječkoga Muzeja likovnih umjetnosti (2016.). Taj vrsni povjesničar umjetnosti zatim je obranio 2020. doktorsku disertaciju „Život i djelo kipara Oscara Nemona“ na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja nedvojbeno predstavlja fascinantan doprinos hrvatskoj i europskoj povijesti umjetnosti – koja obiluje diskontinuitetima u svome abecedariju.
“Glavninu respektabilnoga kiparskog opusa Oscar Nemon ostvario je izvan granica svoje domovine i svoga zavičaja, profilirajući se u tuđini u umjetnika koji danas zaslužuje veću pozornost od one što mu je povijest umjetnosti dosad u europskome kontekstu pridavala”, izjavio je naš najbolji poznavatelj Nemonova opusa Danijel Zec, koji planira u Osijeku Nemonovu izložbu prigodom dolazeće 120. godišnjice kiparova rođenja.
Unatoč egzilu, veze umjetnika s gradom njegove mladosti, i veze grada na Dravi s umjetnikom u egzilu, nikada nisu bile prekinute – o čemu svjedoči i ovaj zapis u prigodi 40. obljetnice smrti međunarodno etabliranog kipara Oscara Nemona, koji je pokopan na groblju u Woottonu pokraj Boars Hilla.
Piše: Vesna Kukavica/dijaspora.hr
