Tia Pikija, ove je godine jedina Hrvatica i nova varaždinska studentica upisana na prestižnom bečkom sveučilištu - Universität für Musik und darstellende Kunst Wien. Završni koncert, u okviru Koncerata telenata, u organizaciji Koncertnog ureda Varaždin i Glazbene škole te HNK u Varaždinu, prije mature, održala je, pod strogim epidemiološkim mjerama zbog COVID-a-19 i zabrane održavanja koncerata u dvoranama kao što je to bilo uobičajeno, s dozvoljenih samo 100 gledatelja i uz pridržavanje razmaka, ali svojim je nastupom daleko premašila očekivanja publike. Koncert je bio pravi dar i za publiku i za nju kao interpretatoricu, u velikoj nadi da ćemo se vratiti u normalu i da će uskoro sve mjere ipak biti ukinute.
- Odakle takav talent, kad si otkrila da želiš biti operna pjevačica?
- Sjećam se kada sam sa osam godina prvi puta čula opernu ariju. Bila je to arija "Daleko me biser mora" iz operete "Mala Floramy" i u izvedbi naše Varaždinke, sopranistice Valentine Fijačko. Bilo je to oduševljenje i ljubav na prvo slušanje. Pogledala sam mamu, i rekla to je to, to je ono čime se želim baviti u životu i tada sam, uz veliku podršku roditelja, počela učiti osnove operne tehnike.
- Završila si Glazbenu školu Varaždin, maturirala si iako pola godine nije bilo nastave zbog koronavirusa. Kako je bilo raditi na daljinu?
- Raditi individualnu nastavu poput pjevanja na daljinu je bilo veoma teško. Prvi problem je bio da društvene mreže imaju veoma loše videopozive pa je prvo trebalo vremena da profesorica i ja nađemo neku koja radi. Profesorica je odabrala Google duo, pa smo neko vrijeme radile preko njega a dio vremena sam slala snimke i videe jer se neke stvari poput sitnijih tehničkih grešaka tada lakše čuju i lakše ih je zamijetiti. Svima nam je nedostajala uobičajena nastava, jer ju ova na daljinu nikako nije mogla zamijeniti.
- Tijekom školovanja bila si na mnogim natjecanjima i postigla velike uspjehe, nabroji ih i ispričaj o svojim iskustvima?
- Zahvaljujući svojim profesoricama Dorotei Ilčić i korepetitorici Vesni Leljak-Petković imala sam prilike prisustvovati na mnogim natjecanjima, točnije na njih 6. To možda zvuči malo, ali uzimajući u obzir da mnogi tek krenu učiti pjevanje sa 14, 15 godina te da nema mnogo kategorija za tako mlade pjevače, ovo je poprilično velika brojka. Na svakom sam postigla zapažene rezultate: Vrable, Slovačka 1. nagrada i 1. mjesto na natjecanju Iuventus Canti; Treviso, Italija 1. nagrada i 1. mjesto na natjecanju Giovanni Musicisti; Split, Hrvatska 1.nagrada na natjecanju Daleki akordi; Maribor, Slovenija 1.nagrada i 2.mjesto na natjecanju IMMCC; Osijek, Hrvatska 1. nagrada i 1. mjesto na natjecanju Lav Mirski, a time i posebna nagrada Studentskog zbora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku; Karlovy Vary, Češka 1.nagrada i 1. mjesto na natjecanju 54. International Antonin Dvorak Singing Competition, kao mlada operna nada.
Svako natjecanje bilo je posebno iskustvo, od prvog do posljednjeg, te bih istaknula baš ta dva. Natjecanje Iuventus Canti jedno je od starijih u Europi i jedno od težih. Odvija se u dvije etape, prva je eliminacijska a u drugoj se na kraju zna samo rezultat u vidu prva tri mjesta. Posebno sam sretna što sam prvi Hrvat koji je ikad osvojio tu kategoriju na tom natjecanju, ali i jedan od malobrojnih koji su se vratili sa tog natjecanja s nagradama. Natjecanje Antonina Dvoraka je isto tako staro i priznato natjecanje. Odlučila sam se odvažiti i probati natjecati na njemu jer sam željela usporediti sebe, tada osamnaestogodišnjakinju s ostalim talentiranim mladima iz cijelog svijeta. Kada sam prolistala knjižicu natjecanja, shvatila sam da sam najmlađa natjecateljica, a dob ostalih je bila do dvadeset godina. U pjevačkom smislu to je jako puno, jer su mnogi od njih već studirali na priznatim univerzitetima i akademijama diljem Europe (Moskovski konzervatorij i sl.). Bila je to zaista prava konkurencija, od koloraturnih soprana do bassa profonda, no presretna sam da je tamo moj rad i talenat bio prepoznat.
Kao važnije koncerte u dosadašnjem školovanju izdvojila bih nastup na koncertima darovitih učenika Glazbene škole u Varaždinu kao solist na Festivalu barokne glazbe Varaždinske barokne večeri uz pratnju Varaždinskog komornog orkestra posljednje četiri godine, svoj prvi samostalni koncert te sudjelovanje na nosaču zvuka pod nazivom „Ave Maria“ - 20 Ave Maria za 20 godina Varaždinske biskupije, sa „Ave Maria“ Luigija Cherubinija. Još bih istaknula nagrade za izvrsnost koje sam primila u vidu županove nagrade, nagrade Rotary kluba te glazbenu stipendiju Zaklade Marin Čilić za talentirane i nagrađivane mlade glazbenike.
- Prije pandemije COVID -19 i mature išla si na prijemni ispit u Beč i uspjela. Što si pripremila za taj ispit a što za maturu?
- Oduvijek sam znala da želim studirati na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien. Za prijamni sam se pripremala cijelo vrijeme svog školovanja, to je uostalom i bio cilj mog dosadašnjeg školovanja, a intenzivnije pripreme su počele početkom rujna prošle godine. Prijemni ispit se održao krajem veljače te je trajao 4 dana zbog malog broja prijavljenih ove godine, samo 70-ak. Koncipiran je eliminacijski po danima. Prvi dan sam polagala Solfeggio, zatim su slijedila dva dana/kruga pjevanja te nas je zadnjeg dana ostalo svega osmero. Zadnji dan sam polagala tjelesni, ples i glumu te sam imala intervju na njemčkom, nakon kojeg ipak nisam trebala pisati test iz njemačkog zbog dobrog znanja njemačkog, koji stranci inače moraju pisati. Presretna sam da sam jedna od petero primljenih na prvu godinu. Mislim da je prijemni ispit težak psihički kako i pjevački i fizički, jer ga dugo čekate i zaista dugo traje, ali je prolaz itekako vrijedan muke. Za maturu se ne pripremam previše, pogotovo zato jer mi ne treba za upis na fakultet. Odlična sam učenica sve četiri godine srednje škole, pa se planiram pripremiti laganim ponavljanjem bez ikakvog stresa ili pritiska.
- Kada ideš u Beč i znaš li hoće li biti nastave?
- U Beč stižem na jesen, na upise prije početka semestra. Semestar počinje normalno 5. listopada, te će se osigurati uvjeti za normalan rad. Bečki univerzitet ima dva roka prijemnih ispita, jedan zimi i jedan ljetni, no ljetni se zbog situacije sa Korona-virusom neće održati, pa smo mi, koji smo primljeni zimi, jedna od manjih godina na tom fakultetu. Biti će nas, kad se pribroje pripremne godine, možda sedmero ili osmero.
- Kako si se nosila s tom izolacijom u vrijeme pandemije i koliko ti znači ponovni izlazak pred publiku i koncert u HNK - u Varaždin iako je održan pod specifičnim epidemiološkim mjerama i tebi i publici prije ulaska mjerena je temperatura?
- Izolacija mi je zapravo u neku ruku i jako dobro došla, mogla sam se naspavati i odmoriti od sve strke nakon prijemnog ispita. Provela sam ju produktivno, radeći za školu, gledajući gro opera i učeći novi repertoar. Konačno sam imala prilike posvetiti se zdravijoj prehrani i tjelovježbi, koja je ujedno priprema za fizičke aktivnosti na fakultetu kojih ne manjka.Pročitala sam puno dobrih knjiga i pogledala nekoliko serija, tako da se zaista u tom smislu neću žaliti na izolaciju. Jedina stvar koja mi je jako nedostajala je pozornica. Naviknuta sam nastupati barem jednom tjedno te je to duže razdoblje bez nje zaista pobudilo želju u meni da joj se čim prije vratim. Jedva sam dočekala koncert, pa makar i u ovakvim, strogim epidemiološkim uvjetima, a vidjelo se da je i publika jer je koncert bio rasprodan te se tražila i karta više. Nije me zasmetalo ni mjerenje temperature, ni veliki razmak među publikom jer ako su to uvjeti pod kojima mogu pjevati i prenijeti ljudima sve što sam držala u sebi i ovu sam izolaciju i sve epidemiološke mjere bila spremna zahvalno ispoštovati.
